DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 88 <-- 88 --> PDF |
su se izlagali u po dvije usporedne sesije, koje su se održavale u prijepodnevnom terminu, te u poslijepodnevnim satima nakon pauze za ručak. Drugog je dana izloženo 70 postera, unutar posterske sekcije, koja je pobudila veliko zanimanje i potaknula brojne rasprave o predstavljenim temama. Sudionici su osim stjecanja novih te razmjene postojećih iskustava i znanja iz područja šumarske mehanizacije, imali priliku i uživati u obilasku jednog od najvažnijih povijesno-turističkih središta Hrvatske: Dubrovnika, koji je bio organiziran pretposljednji dan savjetovanja. Izlet u Dubrovnik je završio druženjem na oproštajnom domjenku u restoranu Mimoza, smještenom u samoj blizini staroga grada. Sve u svemu, savjetovanje je uspješno privedeno kraju zahvaljujući velikom uloženom trudu organizatora i suorganizatora, ali i velikom odazivu znanstvenika i stručnjaka iz cijeloga svijeta, koji su pridonijeli njegovoj važnosti, te izložili ukupno 96 usmenih prezentacija i 70 posterskih radova. Ovim je savjetovanjem postignut rekord u broju sudionika, kojih je ukupno bilo 243, iz 26 zemalja sa 5 različitih kontinenata, što je također jedan od pokazatelja uspješnosti. Na kraju, želimo zahvaliti u ime Organizacijskog odbora i u naše osobno, svima koji su svojim trudom, znanjem ili prisutnošću učinili ovo savjetovanje uspješnim, te se veselimo budućoj suradnji! NEKE ZANIMLJIVOSTI S PUTA U REPUBLIKU KOREJU Jozo Franjić,Željko Škvorc U razdoblju od 17–26. srpnja 2012. godine sudjelovali smo na 55. godišnjem simpoziju IAVS-a (International Association for Vegetation Science) koji je održan u gradu Mokpo na krajnjem jugozapadu Republike Koreje. Glavna tema ovogodišnjega simpozija bila je "Klimatske promjene i vegetacijska znanost", a većina prezentacija odnosila se na nove znanstvene spoznaje u teoriji, metodologiji i primjeni vegetacijske ekologije u istraživanju utjecaja klimatskih promjena na različite aspekte ljuskoga djelovanja – gospodarenje šumama, proizvodnja hrane, zaštita prirode, ekologija, gospodarenje krajobrazom, očuvanje bioraznolikosti i dr. Na simpoziju je bilo 378 sudionika iz 38 zemalja, a predstavljene su 352 prezentacije (185 usmenih izlaganja i 167 postera). Tijekom simpozija održane su dvije stručne ekskurzije na kojima smo se upoznali s biljnim svijetom Korejskoga poluotoka, problematikom očuvanja bioraznolikosti i gospodarenja |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 89 <-- 89 --> PDF |
šumamama, ali i brojnim prirodnim i kulturno-povijesnim znamenitostima Republike Koreje. Tema prve ekskurzije bila je bioraznolikost listopadnih šuma u planinskom području Koreje. Tijekom ekskurzije putovali smo uz sjevernu granicu Republike Koreje od Incheona na zapadu do Sokchoa na istoku i dijagonalno prema Mokpou na krajnjem jugozapadu Korejskoga poluotoka. Pri tome smo posjetili Korejski nacionalni arboretum i šumarski muzej, rezervat biosfere šuma Gwangneung, šumske sastojine u bazenu Haean na rubu demilitarizirane zone, lagunu Songjiho s halofitskom vegetacijom, opožarene šumske sastojine na području Goseong, te nacionalne parkove Seoraksan i Odaesan. Tema druge ekskurzije bila je flora i vegetacija otoka Jindo na krajnjem jugozapadu Korejskoga poluotoka tijekom koje smo obišli zaštićena staništa muljevitih halofitskih plaža, te vazdazelene šume korejskih hrastova i kamelije na planini Cheomchalasan. Republika Koreja, često zvana Južna Koreja je država u istočnoj Aziji. Zauzima južni dio Korejskoga poluotoka koji je okružen Žutim morem sa zapada, Japanskim morem s istoka te Istočnim kineskim morem i Korejskim prolazom na jugu. Ukupna površina Republike Koreje je 99.617 km2 (Hrvatska 56.594 km²). U reljefnom smislu kralješnicu Korejskoga poluotoka čini planinski lanac Baekdudaegan čiji vrhovi se postupno smanjuju prema jugu poluotoka i koji Republiku Koreju dijeli na istočni gorsko-planinski dio i zapadni više-manje nizinski dio. Najviši vrhovi toga planinskoga lanca u Republici Koreji su Jiri (1915 m) i Seorak (1708 m), a velika većina vrhova ne prelazi 1000 m nadmorske visine. Inače, najviši vrh je neaktivni vulkan Hala (1950 m) koji se nalazi na otoku Jeju. Najvećim svojim dijelom Koreja je gorska zemlja i većina zemlje nije obradiva. Nizine koje se uglavnom nalaze na zapadu i jugoistoku, kao i u podnožju gorja čine oko 30 % površine. Koreja ima oko 3000 otoka koji se nalaze uz zapadnu i južnu obalu. Većinom |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 90 <-- 90 --> PDF |
su to mali i nenaseljeni otoci, a najveći je o Jeju (1845 km2), koji je oko 100 km udaljen od južne obale Južne Koreje. Geološku podlogu korejskoga poluotoka čine magmatske i metamorfne stijene (uglavnom granit i gnajs), a vapnenačke stijene su vrlo rijetke. Poluotok ima umjerenu monsunsku klimu koju karakteriziraju istočnoazijski monsuni tijekom ljeta. Većina oborina pada tijekom ljeta, a skoro polovica u sezoni monsuna. Zime su hladne i vrlo suhe. Prosječne temperature i godišnja količina oborina rastu od sjevera prema jugu i od zapada |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 91 <-- 91 --> PDF |
prema istoku. Sjeverni dio ima pretežno kontinentalnu klimu, dok južni dio pod utjecajem Istočno korejske tople struje ima relativno toplu i vlažnu klimu. Prosječna temperatura u Seulu (koji se nalazi na sjeverozapadu) u siječnju je od –7 °C do 1 °C, a u kolovozu od 22 °C do 29 °C. Prosječna godišnja količina oborina je 1088 mm. U Mokpou koji se nalazi na jugozapadu poluotoka prosječna siječanjska temperatura je –1 °C do 6 °C, a u kolovozu 23 °C do 30 °C. Prosječna godišnja količina oborina je 1190 mm. Zračna vlaga je tijekom ljetnih mjeseci izrazito visoka. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Republika Koreja ima oko 48.870.000 stanovnika. Gustoća naseljenosti je 491 stanovnik po km2 (Hrvatska 76 stanovnika po km2). Većina Južnokorejaca živi u urbaniziranim područjima zbog brzoga gospodarskoga i ekonomskoga razvoja tijekom 70-tih do 90-tih godina 20. stoljeća. Glavni grad Seul ujedno je i najveći grad i industrijski centar Koreje (10,6 milijuna stanovnika). Na prostoru Korejskoga poluotoka su u 1. st. nakon Krista nastala tri kraljevstva (Silla, Baekje i Goguryeo) koja su temelji korejske državnosti. U to je vrijeme u Koreji bio jak kineski kulturni utjecaj, ali su Korejci ipak sačuvali svoj identitet. Država Silla je u 7. st. priključila ostala kraljevstva i ujedinila poluotok, a u 10. st. je general Wang Kon osnovao državu Goryeo (Koryo). U 13. st. su Korejom vladali Mongoli. Godine 1392. je general Yi Seong-gye osnovao državu i dinastiju Joseon koja je u Koreji vladala do 20. st. Tijekom toga razdoblja za prevlast nad Korejskim polutokom stalno se bore Kinezi i Japanci, a tijekom 19. st. u igru se uključuju Francuzi i SAD. Kroz cijelo to razdoblje Korejska država je više ili manje samostalna. Koreja je 1905. godine postala japanski protektorat, a 1910. godine je formalno priključena Japanu. Ostala je japanska do 2. svjetskoga rata i trpjela jako gospodarsko iskorištavanje. Na kraju 2. svjetskoga rata sovjetske su snage zauzele sjever, a američke jug Korejskoga poluotoka. Saveznici su na Konferenciji u Kairu odlučili da Koreja mora postati samostalna država te je proglašena 1948. godine. Na sjeveru koji je pod sovjetskim utjecajem nije priznata ta država, nego je proglašena Demokratska Narodna Republika Koreja. Godine 1950. Sjeverna Koreja je napala Južnu i izbio je Korejski rat u koji su se uplele SAD, SSSR i Kina. Godine 1953. proglašeno je primirje kojim su uspostavljene dvije korejske države i njihova granica na 38. paraleli. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Koreja je u ratu pretrpjela velike štete i gospodarstvo je bilo gotovo uništeno (ukupno preko 2.000.000 ubijenih na svim stranama). Tijekom 60-tih godina prošloga stoljeća Republika Koreja bila je među najsiromašnijim zemljama svijeta s gospodarstvom izrazito orijentiranim na poljoprivredu. Prije rata jug Koreje bio je znatno slabije razvijen od sjevera (na sjeveru ima mnogo ruda i razvijala se industrija, a jug je bio poljoprivredni). Nakon 1960. godine u Republici Koreji uvode se gospodarske reforme, dolazi do masovne industrijalizacije i izrazito izvozne orijentacije gospodarstva. Industrija se orijentira na visoku tehnologiju, na temelju razvoja visokoga obrazovanja. Zarade ostaju niske što industriju čini vrlo konkurentnom u svijetu. Danas je Republika Koreja jedna od gospodarski najrazvijenijih država svijeta. Značenje poljoprivrede je opalo zbog industrijalizacije, tako da poljoprivredu pogađa nedostatak radne snage. Najviše se uzgaja riža. Razvijeno je ribarstvo, najviše za domaće potrebe. Flora Republike Koreje sastoji se od oko 4500 vrsta (slično kao Hrvatska), a karakterizira ju veliki broj drvenastih vrsta. Potencijalna vegetacija najvećega dijela unutrašnjosti Korejskoga poluotoka su listopadne bjelogorične šume, osim u planinskim područjima gdje dolazi četinjače. U uskom pojasu na krajnjem jugu dolaze vazdazelene bjelogorične šume (usp. tab. 1.). Različite tipove potencijalne šumske vegetacije najpreglednije se može opisati preko dominantnih vrsta hrastova koji ih izgrađuju. Tako vrsta Quercus mongolica izgrađuje zonalne |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 94 <-- 94 --> PDF |
šume u hladnijoj klimi viših nadmorskih visina, dok vrsta Q. serrata zonalne šume toplije klime nižih nadmorskih visina. Vrsta Q. aliena izgrađuje azonalne šume u vlažnim dolinama i jarcima, dok Q. dentata izgrađuje azonalne šume na toplim i vrlo suhim staništima, itd. Inače u Republici Koreji pridolazi 13 vrsta hrastova. Prekomjerno iskorištavanje šuma uzrokovano vrlo gustom naseljenošću, siromaštvom i ratom dovelo je do toga da su od japanske okupacije (1910) do kraja Korejskoga rata (1953) šume u Republici Koreji gotovo potpuno uništene. Tijekom 60-tih godina donosi se nacionalna strategija gospodarenja šumama i strogi zakoni protiv korištenja drva za ogrijev. Započinju veliki i vrlo uspješni projekti pošumljavanja. Danas šume zauzimaju oko 65 % površine Republike Koreje, a taj se udio stalno povećava zbog državnih poticaja. Aktualnom šumskom vegetacijom dominira pionirska vrsta Pinus densiflora. Osim njega, u manjoj mjeri pri pošumljavanjima korištene su vrste Pinus thunbergii, P. koraiensis, Robinia pseudoacacia i Larix leptolepis, ovisno o preferencijama vlasnika ali i lokalnim stanišnim prilikama. Drvna zaliha po hektaru povećana je s 5,6 m3/ha 1952. godine na oko 80 m3/ha danas. Danas je preko 90 % šumskih sastojina mlađe od 40 godina i nema veće ekonomsko značenje. Zbog toga je Koreja jedna od najvećih uvoznika drva u istočnoj Aziji. Oko 70 % šuma je u privatnom vlasništvu (preko 2.000.000 vlasnika) što znatno otežava efikasno planiranje i gospodarenje šumama. Ostaci autohtone šumske vegetacije danas su ograničeni na planinska područja, a posljednjih godina primjećuje se brzi spontani povratak autohtonih bjelogoričnih vrsta drveća u kulture četinjača. Zboga toga se udio čistih šuma četinjača smanjuje i trenutno iznosi oko 44 %. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Zbog guste naseljenosti i maloga udjela površina pogodnih za poljoprivrednu proizvodnju, šume u podnožju planina i u nizinskom području su u potpunosti uništene ranije tijekom povijesti, te tamo danas gotovo da i nema ostataka autohtone šumske vegetacije. Jedine šumske sastojine u tome području ograničene su na male sastojine oko ruralnih naselja ili oko budističkih samostana. One su također najvećim dijelom antropogenoga podrijetla i sađene su radi poboljšanja životnih uvjeta seoskoga stanovništva (zaštita od vjetra i sl.) ili svoje uloge u religijskom životu stanovništva. Na takvim staništima najčešće su vrste drveća – Alnus japonica, Carpinus tschonoskii, C. laxiflora, Aphananthe aspera, Celtis koraiensis, C. sinensis, Fraxinus rhynchophylla, Chionanthus retusus, Hemiptelea davidii, Ulmus parvifolia, Kalopanax pictus, Zelkova serrata, Quercus aliena, Salix spp. i dr. Tijekom povijesti Korejskoga poluotoka požari su snažno utjecali na strukturu i funkciju brojnih ekosustava. U posljednjem stoljeću brojnost i intenzitet šumskih požara na području Koreje značajno se povećao, ponajprije zbog ogromnoga povećanja udjela crnogoričnih vrsta drveća u šumskim sastojinama. Većina šumskih požara događa se tijekom zime i ranoga proljeća. Požarima su osobito pogođena |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 96 <-- 96 --> PDF |
područja na krajnjem istoku poluotoka koja tijekom zime imaju izrazito malo oborina. U korejskoj javnosti traju brojne rasprave o ulozi požara u gospodarenju prostorom, osobito zbog činjenice da požari potiču brži povratak autohtone vegetacije, jer su listopadni hrastovi (Q. mongolica, Q. serrata, Q. variabilis i dr.) otporni na požar i vrlo brzo se obnavljaju. Vlasnici šuma ali i dio šumarske struke nastoji takve površine obnoviti pionirskim vrstama četinjača iz ekonomskih razloga. Tome se priklanja i veliki dio javnosti koja se tijekom posljednjih desetljeća navikla da u prostoru dominiraju šume vrste Pinus densiflora. U Republici Koreji ima 20 nacionalnih parkova koji obuhvaćaju 6,6 % teritorija i u pravilu obuhvaćaju površine koje nisu pogodne za poljoprivrednu proizvodnju. Uglavnom su smješteni u planinskim područjima ili rijeđe u obalnom pojasu. Tijekom ekskurzije posjetili smo dva planinska nacionalna parka – jedan na istočnoj obali (NP Seoraksan) i drugi u unutrašnjosti poluotoka (NP Odaesan). Nacionalni park Seoraksan se prostire na 398 km2, a najviši vrh je 1708 m n. v. Ovo područje je zaštićeno 1965. godine, a nacionalnim parkom je proglašeno 1970. godine. To je planinsko područje uglavnom pokriveno šumskom vegetacijom, a obiluje brojnim vodotocima. Između ostaloga karakterizira ga neposredna blizina Japanskoga mora i turističkoga središta Sokcho. U Parku raste 869 vrsta vaskularnih biljaka od kojih je 95 endemičnih. Najrasprostranjenije su montane šume vrsta – Quercus mongolica, Q. serrata, Q. variabilis, Carpinus laxiflora, Magnolia sieboldii, Tilia amurensis i Fraxinus rhynchophylla. U subalpskom pojasu dolaze sastojine vrsta – Pinus pumila, Thuja koraiensis, Rhododendron mucronulatum, Betula ermani i B. costata. Na plitkim, strmim i kamenitim staništima do 1000 m n. v. rastu prirodne sastojine vrste Pinus densiflora, a iznad 1000 m sastojine vrste Pinus koraiensis. Uz vodotoke rastu sastojine vrsta Populus maximowiczii, Juglans mandshurica, Betula schmidtii i Tilia mandshurica. Nacionalni park Odaesan se prostire na 304 km2, a najviši vrh je 1463 m n. v. To je planinsko područje uglavnom pokriveno šumskom vegetacijom, a nacionalnim parkom je proglašeno 1975. godine. U Parku raste 861 vrsta vaskularnih biljaka. Najrasprostranjenija vrsta drveća je Quercus mongolica koja je dominantna vrsta u šest od ukupno 10 biljnih zajednica koje su utvrđene na području Parka. Vrlo su značaje sastojine vrste Abies holophylla koja dolazi u čistim sastojinama ili primješano s bjelogoričnim vrstama (Quercus mongolica, Tilia amurensis, Betula costata i dr.). Smatra se da je najveće kompaktno područje očuvane prirode u Republici Koreji područje uz granicu sa Sjevernom Korejom. Ono se sastoji od Demilitarizirane zone koja je širine 4 km i Zone ograničenoga pristupa civila koje je širine 8–10 km. Demilitarizirana zona je ograđena i potpuno je izuzeta od bilo kakvoga ljudskoga utjecaja. U Zoni ograničenoga pristupa civila dopuštena je ekstenzivna poljoprivredna proizvodnja, no antropogeni utjecaj je vrlo mali. Cijelo područje ima površinu od oko 3900 km2, a uspostavljeno je nakon Korejskoga rata 1953. godine. Literatura Choung, Y. (ur.), 2012: Hotspots of temparate deciduous forests in mountainous areas of Korea. Excursion Guide. Kim, J.W. 2004: Vegetation Ecology. World Science Publisher. Seoul. Kim, J. W., Choi, B. K., 2012: Discovering the essence of the Korean vegetation for field excursion. World Science Publisher, Seoul. ***, 2011: Facts about Korea. Korean Culture and Information Service, Seoul. |