DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Franz Bach: Povijest Otočke pukovnije (Otočaner Regiments Geschichte) Zagreb–Otočac 2012. g.
Vice Ivančević
Katedra čakavskog sabora pokrajine Gacka i Hrvatski institut za povijest obradovali su nas novom knjigom Franza Bacha pod gornjim naslovom. Prvo izdanje tiskano je u Karlovcu 1854.g. na gotici, koje je tek sada prevedeno na hrvatski jezik, zahvaljujući velikim naporima čitave ekipe vrsnih prevoditelja. Autor Franz Bach (Jezerane 1793 – Otočac 1868) upravni časnik koji je najveći dio službe proveo u vojno-krajiškoj upravi Otočke pukovnije. Vodio je sve policijske, političke i gospodarske poslove koji nisu pripadali izrazito financijama ili pravosuđu. Svakodnevno je bilježio pristigle predmete, vodio arhiv i bio zadužen za unaprjeđenje ratarstva, manufakture, stočarstva, svilarstva, pčelarstva i ostalih gospodarskih grana,  uključujući i šumarstvo. Autor je pedantno zabilježio sva kompleksna saznanja o nastanku ovog kraja, njegovim stanovnicima, sudbinama i svim ostalim segmentima života. Na taj način dobili smo prvu knjigu o cjelokupnom povijesnom pregledu Otočke pukovnije, koju je autor posvetio banu Josipu Jelačiću. Kronološki se najprije detaljno nižu kumulativni događaji, a potom u odvojenim poglavljima u dugom vremenu od 600. do 1853. godine raspoređene u dvije knjige i to za razdoblje od 600. do 1801. g., te 1801–1853. godine. S obzirom na dominirajući vojni karakter Otočke pukovnije najviše teksta posvećeno je ratnim i ostalim vojnim događanjima (38 % rukopisa) upravnoj strukturi i reorganizaciji (34 % rukopisa), dok na sve ostale segmente života otpada 28 % rukopisa.
Prema podacima autora, Otočka pukovnija 1854.g. zauzimala je 283.200 ha s oko 70.000 stanovnika. Dva desetljeća kasnije uoči razvojačenja Vojne krajine 1871. godine, na području Otočke pukovnije živjelo je 80.018 stanovnika koji su uzgajali 99.368 domaćih životinja (Valentić, 1981). Budući nedostaju podaci o šumama, navest ćemo podatke iz drugih izvora. Ukupna površina Vojne krajine iznosila je 4.753.000 ha, a od toga se 275.468 ha (5.8 %) odnosilo na Otočku pukovniju, što je za 7.732 ha manje u odnosu na 1851.godinu (Fras, 1988). Površina državnih šuma Otočke pukovnije iznosila je 55.948 ha, imovnih općina 79.357 ha (obraslo šumom 73.629 ha, čistine 4.660 ha i neproizvodno tlo 1.068 ha), pašnjaka 44.091 ha te ostalih površina 98.237 ha (Perc, 1879). Prema navedenim detaljnim podacima diobene odluke 1879. god. na području Otočke pukovnije podijeljene su šume na državne i imovnih općina u jednakoj novčanoj vrijednosti od 14,259.115 forinti. Državnim (erarskim) šumama pripale su kvalitetnije visoke šume, a imovnim općinama pretežito devastirane šume u blizini naselja. Drvna masa šuma imovnih općina Otočke pukovnije iznosila je 8.970.057 m3 (113 m3/ha), s godišnjom sječom 159.971 m3, dok pobliži podaci o državnim šumama nisu navedeni.
Kao što je već istaknuto, najviše prostora u knjizi posvećeno je vojnim događajima, što i ne začuđuje, s obzirom na karakter osnutka i postojanja Vojne krajine ponajprije kao čvrste vojne organizacije i kordona. Međutim, ovim izdanjem osim vojnog sadržaja, dobili smo ipak poprilično podataka o ostalim gospodarskim granama. Inače, dosadašnja

ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 84     <-- 84 -->        PDF

saznanja o šumarstvu Vojne krajine, odnosno Otočke pukovnije vrlo su oskudna i pretežito su se oslanjala na opširni rad Kosovića (1914) o prvom kartiranju i inventarizaciji visokih šuma i krša Ličke, Otočke i Ogulinske pukovnije te osnivanju prvih šumarija (Krasno – Oštarije i Petrova gora) 1764. godine. U idućem razdoblju, dužem od jednoga stoljeća, nema pisanih tragova o šumarstvu ovih krajeva, osim sporadičnih kraćih crtica. Zbog toga smo s velikom radoznalošću i nadama dočekali knjigu F. Bacha, koja sadrži puno novih podataka o šumarstvu i srodnim gospodarskim granama, ponajprije trgovine drveta, uloge morskih stovarišta, stočarstvu i poljoprivredi. Ovim izdanjem popunjava se velika praznina o povijesti šumarstva Otočke pukovnije, koja je zahvaćala velike površine visokih šuma i primorskoga krša. Nove spoznaje iz prošlosti svakako su važan element u kompletiranju povijesne građe, koja nam omogućuje potpuniji uvid u cjelokupno šumarstvo. Dakako, priželjkivali smo više informacija (podataka) o šumarstvu i srodnim granama, ali naše želje očito su bile u koliziji s tadašnjim teškim i nesigurnim životnim prilikama, gotovo uvijek na granici života i smrti koji su bili prouzročeni turbulentnim i permanentnim ratnim prilikama u ovom dijelu Europe.
Vezano za spomenuti rad Kosovića (1914) navodimo zanimljivu prvu crticu iz ove knjige u poglavlju o detaljnom opisu organizacije Otočke pukovnije od 1746. do 1800. god. koja se odnosi na šumarstvo. U tom dijelu zabilježena je naredba generala bojnika Lanjusa od 10.8.1764. god., upućena bojniku Pirkeru za kartiranje erarskih šuma Otočke pukovnije koju treba izvršiti nakon završetka kartiranja Ličke pukovnije. U knjizi je opisano mnoštvo kratkih zapisa o šumarstvu i njegovim bliskim gospodarskim granama i to u opširnim poglavljima o organizaciji Pukovnije, a potom i šire u posebnim poglavljima. Najprije ćemo se usmjeriti na posebna opširnija poglavlja o šumarstvu od 1746. do 1800. godine. U njemu se osporava uvriježeno i neistinito mišljenje o novijem nestanku erarskih šuma i uvjerenju starih ljudi o nekadašnjem prostiranju visokih šuma do mora, kao i njihovom pustošenju. U protuargumentu navode se podaci o vrlo slaboj naseljenosti Primorja do kraja 17. stoljeća. Također se uspoređuje sadašnje stanje šuma s kartom šuma iz 1764. god. (Pirker), kao i izgradnja šumskih putova od drvnih stovarišta na moru prema unutrašnjosti. Dapače, prema autoru teksta šume su zapravo obnovljenje nakon uspostave Otočke pukovnije 1746. godine. Ipak, najstarija crtica o šumarstvu datira iz 1747. god. kada je zapovijedajući general

ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Schertzer u Karlovcu objavio carski patent o izboru čestitog čovjeka za šumskoga vojvodu. Takav odabir onemogućio bi samovoljnu devastaciju šuma. U daljnjem opisu spominje se više zabrana Generalkomande iz Karlovca, odnosno poimenice njegovih zapovjednika od 1759. do 1786. god. koji bi trebali očuvati šume od sve izražajnije devastacije. U sljedećem poglavlju o šumarskim poslovima za razdoblje od 1802. do 1853. god. navode se imena šumarskih ravnatelja-upravitelja pukovnijskih šuma koji su u pravilu bili vojne osobe i u pravilu stranci.
Tek od 1840. do 1842. god. postavljen je Vasilije Petrović za zamjenskog šumarskog upravitelja Otočke pukovnije, a nakon toga Anton Benaković za šumarskog upravitelja. U 1802. god. u Otočkoj pukovniji bilo je namješteno 40 šumarskih nadzornika. Reskriptom 1824. god. određena je visina pašarine u Hrvatsko-slavonskoj i Banskoj krajini za krajišnike po vrsti stoke u visokim šumama. Osobe iz civilnog života plaćale su dvostruku naknadu. Sljedećim reskriptom 1825. god. uvedena su nova pravila o šumarini. Analizirajući ovo izdanje s mnoštvom novih kratkih podataka o šumarstvu i bliskim gospodarskim granama u posebnim poglavljima opisa organizacije i vojnih zbivanja Otočke pukovnije, te posebnim poglavljima o šumarstvu, funkcioniranju erarskih drvnih stovarišta, poljodjelstvu i uređenju stočarstva, možemo ustvrditi da smo ozaista dobili vrijedno djelo koje je u dosadašnjoj oskudnoj povijesti šumarstva ovih prostora, ali i naše zemlje, popunilo veliku prazninu.
Vrijedno štivo ove knjige sadrži 358 stranica s mnoštvom starih slika, karata, nacrta naselja, vojnih odora, opisa starih mjera, rječnika pojmova, kazala osoba i toponima, te pruža potpuniji povijesni pregled svih zbivanja na prostorima Otočke pukovnije od 600. do 1853. godine.
Izdavači knjige Katedra čakavskog sabora pokrajine Gacke i Hrvatski institut za povijest, s cijelom pojedinačnom ekipom, zaslužuju velike pohvale za pripremu i izdavanje knjige. Zahvaljujemo na velikom trudu i nadamo se vašim daljnjim izdanjima, a sve u službi kompleksnijeg istraživanja povijesti ovih krajeva.
LITERATURA:
Fras, Julius, 1988: Cjelovita topografija karlovačke Vojne krajine, Gospić.
Kosović, Bogoslav, 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina. Šum. list.
Perc, Sandor, 1895: Otočka imovna općina. Statistički opis uprave i gospodarenja šumah od postanka 1879. god. do konca 1895. god.
Valentić, Mirko, 1981: Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849–1881. Školska knjiga, Zagreb.
Fotodokumentacija preuzeta iz spomenute knjige