DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Franz Bach: Povijest Otočke pukovnije (Otočaner Regiments Geschichte) Zagreb–Otočac 2012. g.
Vice Ivančević
Katedra čakavskog sabora pokrajine Gacka i Hrvatski institut za povijest obradovali su nas novom knjigom Franza Bacha pod gornjim naslovom. Prvo izdanje tiskano je u Karlovcu 1854.g. na gotici, koje je tek sada prevedeno na hrvatski jezik, zahvaljujući velikim naporima čitave ekipe vrsnih prevoditelja. Autor Franz Bach (Jezerane 1793 – Otočac 1868) upravni časnik koji je najveći dio službe proveo u vojno-krajiškoj upravi Otočke pukovnije. Vodio je sve policijske, političke i gospodarske poslove koji nisu pripadali izrazito financijama ili pravosuđu. Svakodnevno je bilježio pristigle predmete, vodio arhiv i bio zadužen za unaprjeđenje ratarstva, manufakture, stočarstva, svilarstva, pčelarstva i ostalih gospodarskih grana,  uključujući i šumarstvo. Autor je pedantno zabilježio sva kompleksna saznanja o nastanku ovog kraja, njegovim stanovnicima, sudbinama i svim ostalim segmentima života. Na taj način dobili smo prvu knjigu o cjelokupnom povijesnom pregledu Otočke pukovnije, koju je autor posvetio banu Josipu Jelačiću. Kronološki se najprije detaljno nižu kumulativni događaji, a potom u odvojenim poglavljima u dugom vremenu od 600. do 1853. godine raspoređene u dvije knjige i to za razdoblje od 600. do 1801. g., te 1801–1853. godine. S obzirom na dominirajući vojni karakter Otočke pukovnije najviše teksta posvećeno je ratnim i ostalim vojnim događanjima (38 % rukopisa) upravnoj strukturi i reorganizaciji (34 % rukopisa), dok na sve ostale segmente života otpada 28 % rukopisa.
Prema podacima autora, Otočka pukovnija 1854.g. zauzimala je 283.200 ha s oko 70.000 stanovnika. Dva desetljeća kasnije uoči razvojačenja Vojne krajine 1871. godine, na području Otočke pukovnije živjelo je 80.018 stanovnika koji su uzgajali 99.368 domaćih životinja (Valentić, 1981). Budući nedostaju podaci o šumama, navest ćemo podatke iz drugih izvora. Ukupna površina Vojne krajine iznosila je 4.753.000 ha, a od toga se 275.468 ha (5.8 %) odnosilo na Otočku pukovniju, što je za 7.732 ha manje u odnosu na 1851.godinu (Fras, 1988). Površina državnih šuma Otočke pukovnije iznosila je 55.948 ha, imovnih općina 79.357 ha (obraslo šumom 73.629 ha, čistine 4.660 ha i neproizvodno tlo 1.068 ha), pašnjaka 44.091 ha te ostalih površina 98.237 ha (Perc, 1879). Prema navedenim detaljnim podacima diobene odluke 1879. god. na području Otočke pukovnije podijeljene su šume na državne i imovnih općina u jednakoj novčanoj vrijednosti od 14,259.115 forinti. Državnim (erarskim) šumama pripale su kvalitetnije visoke šume, a imovnim općinama pretežito devastirane šume u blizini naselja. Drvna masa šuma imovnih općina Otočke pukovnije iznosila je 8.970.057 m3 (113 m3/ha), s godišnjom sječom 159.971 m3, dok pobliži podaci o državnim šumama nisu navedeni.
Kao što je već istaknuto, najviše prostora u knjizi posvećeno je vojnim događajima, što i ne začuđuje, s obzirom na karakter osnutka i postojanja Vojne krajine ponajprije kao čvrste vojne organizacije i kordona. Međutim, ovim izdanjem osim vojnog sadržaja, dobili smo ipak poprilično podataka o ostalim gospodarskim granama. Inače, dosadašnja