DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Prva tri plana uređivanja (1876, 1886 i 1896) obuhvaćala su između 200 i 300 ha i odnosila su se samo na jelike oko opatije. Gospodarilo se i dalje golom sječom s ophodnjom od 80–90 godina.
Donošenjem novog zakona 1901. g., koji je proglasio šumu Vallombrosa posebnom estetskom vrijednošću, ukinuta je primjena "Plana uređivanja" i zabranjena je gola sječa.
Planom gospodarenja iz 1923. g., uključene su uz jelu u osnovu i bukove panjače i borovi, a odnosilo se na površinu od 1200 ha. Jela se i dalje sjekla golom sječom, ali u ophodnji od 100g., a ha bukvu se predviđa postupna konverzija u mješovitu šumu jele i bukve. Takvo se gospodarenje odvijalo do 2006. g.
U 2006. g. je brigom Sveučilišta u Firenci donesen plan gospodarenja Prirodnim državnim rezervatom biogenetike Vallombrosa za razdoblje od 2006–2025. g.
S novim planom šuma je smatrana kompleksnim biološkim sustavom koji ima višestruke funkcije, a gospodarenje je prilagođeno tom kriteriju.
U okviru novog plana sve povijesne karte izrađene tehnikom ksilografije su informatizirane i unesene u Geographic Information System (GIS), u cilju stvaranja povijesne banke podataka šume Vallombrosa. Uz svaku kartu uneseni su svi podaci koji se odnose na to razdoblje.
Novi plan gospodarenja za razdoblje od 2006–2025. g. predviđa tri osnovna smjera: očuvanje povijesnih jelika, prepuštanje dijela Rezervata prirodnoj evoluciji i renaturalizacija većeg dijela šume Vallombrosa.
Na taj način će se odvijati veza između uzgojnih smjernica predloženih novim planom i razvoja kroz koji je ova šuma prošla u svom povijesnom razdoblju.
Gianpiero Andreatta: Uzgojni zahvati unutar Prirodnog rezervata "Pineta di Ravenna"
Šumarstvo, kao znanstvena disciplina, u svojoj je povijesti imalo bitan razvoj u odnosu na teoretska i praktična gledišta, što je utjecalo na strukturu zahvata u šumi.
Najprije se u dugom razdoblju primjenjivalo "produktivno (ili financijsko) šumarstvo", koje je s vremenom prešlo u "naturalističko šumarstvo", tj. šumarstvo koje se zasniva na prirodnim zakonitostima. Činilo se da je to završna i optimalna faza razvoja, no aktualno su prevladala saznanja o ekološkom šumarstvu i dinamici razvoja ekosustava, što je rezultiralo nastankom "sustavnog šumarstva" (odnosi se na talijansko šumarstvo). Ovo šumarstvo ne smatra šumu "objektom" već "subjektom" gospodarenja, koje se nalazi u središtu aktivnosti koje je prate. Na tim osnovama temelji se Plan gospodarenja prirodnim rezervatom genetike Vallombrosa.
Prirodni rezervat "Pineta di Ravenna" je šumski pojas od oko 750 ha površine, dužine oko 30 km, a širine 100–700 m. Postanak ovog rezervata vezan je za pošumljavanje iz 1882. g. Tada je na površini od 37 ha posađen primorski bor (Pinus pinaster – Aiton) i sa ukupno 117 ha postalo "državno šumsko dobro". Ti radovi nastavljeni su sve do 60-ih godina prošloga stoljeća.
Upotrebljavane su sadnice golog korijena, te se na pješčanim površinama stavljalo više sadnica u istu rupu, a primjenjivali su se i posebni kontejneri (fitocella). Tijekom godina, spontano ili ljudskom intervencijom naseljene su listače, tipične za to područje. 1937. g. ova šuma je obuhvaćala obalni pojas u površini od 1300 ha, ali je ta površina razvojem turizma i izgradnje reducirana, te je dekretom broj 616/1977 osnovan Prirodni rezervat "Pineta di Ravenna" na površini od oko 750 ha.
Šumska površina podijeljena je na sedam sekcija zbog različitosti u strukturi, horizontalnoj i vertikalnoj, vrstama u podstojnoj etaži, učešću pinije i listača. U smislu očuvanja zaštićene zone propisana su ograničenja u pristupu i sakupljanju sporednih šumskih proizvoda. U prošlosti su često obavljane prekomjerne i neopravdane sječe, pa je sada po načelima sustavnog šumarstva ova šuma postala "subjekt" kojemu su uzgojni radovi bili podložni, zbog poboljšanja uvjeta okoliša i jamstva budućeg razvoja u skladu s uvjetima staništa.
U tom smislu obavljani su ovi uzgojni zahvati:
čišćenje i proreda – unutar borika se javlja prirodna obnova bora, koja je intenzivna na površinama koje su bile obuhvaćene požarom. Tu se na kvadratnom metru često nalazi do 40 mladih biljaka koje je potrebno reducirati. To se radi ručno bez odnošenja materijala. Prorede su vršene strogo selektivno, uklanjajući samo defektna stabla.
popunjavanje pošumljavanjem – obavlja se samo na predjelima gdje nisu prisutni uvjeti za prirodnu obnovu.
kresanje grana – uglavnom se obavlja kod ostarjelih stabala pinije, uzduž staza i na mjestima gdje je potrebno dati više svjetla da se omogući trunjenje listinca i obnova podmlatka.
uklanjanje alohtonih vrsta – odnosi se na nepoželjno naseljavanje bijelog bora (Pinus sylvestris L), bagrema (Robinia pseudoacacia L) i čempresa uzduž unutarnjih puteva.
uklanjanje kupine (Rubus ulmifolius Schott) – na mnogim mjestima kupina onemogućuje razvoj ostalog prizemnog rašća. Uklanja se ručnim kosilicama.
U specifičnom slučaju prirodnog rezervata "Pineta di Ravenna" primijenjeni su uzgojni zahvati u odnosu na povezanost sa višestrukim funkcijama rezervata: socijalnim, zaštitnim, turističko – rekreativnim i znanstveno okolišnim te posebice očuvanjem biološke raznolikosti Rezervata.