DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 73     <-- 73 -->        PDF

cijeloga područja po trščacima uz rijeke, jezera, močvare, a gnijezdi se i u odgovarajućim staništima na otocima. Kod nas boravi u razdoblju od travnja do rujna kada odlazi na zimovanje u tropsku Afriku. Kod seobe drže se kopnenih pravaca.
Veliki trstenjak je strogo zaštićena svojta u Republici Hrvatskoj.

KRITIČNO UGROŽENI ČURLIN I DALJE NA METI LOVACA
Alojzije Frković
Negativan utjecaj čovjeka na životinjski svijet raste iz godine u godinu, iz dana u dan. To se posebno odnosi na vrste vezane uz vodena i močvarna staništa. Neke od njih su pod pritiskom najrazličitijih melioracija, isušivanja i drugih zahvata naprosto izumrle i zauvijek iščezle (na pr. tankokljuni pozviždač1, druge su pak potisnute iz svojih iskonskih staništa gdje su nekoć bile uobičajene i brojne (jarebica kamenjarka, trčka ili poljska jarebica) dok je nekima broj gnijezdećih parova pao na kritičnu razinu. Među potonje spada šljuka kokošica ili bekasina (Gallinago gallinago), koju je Njemačko društvo za zaštitu prirode (Naturschutz bund Deutschland – NABU) u suradnji s Društvom za zaštitu prirode (Landesbund fur Vogelschutz – LBV) proglasilo pticom 2013. godine.
Glas protiv podizanja kukuruzišta na cretovima i zamočvarenim tlima
Prema Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske (Zagreb 2003), u kojoj šljuka kokošica uživa status "kritično ugrožene gnijezdeće populacije" (CR) s ukupno 10 gnijezdećih parova, kao razlozi ugroženosti navedeni su: nestajanje močvarnih područja, lov i krivolov, uništavanje niskih muljevitih i pjeskovitih morskih obala, turizam i rekreativne aktivnosti. Nestajanje močvarnih područja na kontinentu, uključujući i uništavanje plitkih i muljevitih morskih obala, djeluje na preko 43 % ugroženih vrsta i u pravilu glavni je razlog ugroženosti.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Dok je osamdesetih godina prošloga stoljeća u Njemačkoj gnijezdilo preko 20.000 šljuka kokošica (Božič 1983), danas im se broj smanjio na 5.500 do 6.700 parova s tendencijom daljnjeg smanjivanja. Ne možemo više dozvoliti da se pred našim očima zamočvarena tla i cretovi namjerno isušuju i pretvaraju u plantaže kukuruzišta za proizvodnju bioplina, rezolutan je potpredsjednik NABU-a Helmut Opitz, dok predsjednik LBV-a Louis Sothmann utvrđuje da u njegovoj zemlji, zbog sustavnog uništenja odgovarajućih močvarnih staništa, ne prijeti samo opasnost šljuki kokošici nego i šljuki livadarki (Gallinago media), crvenonogi muljači (Limosa limosa) i drugim vrstama čurlina.
Pri svadbenom ritualu sklona "meketanju"
Šljuka kokošica kritično je ugrožena hrvatska gnjezdarica, za selidbe kao preletnica znatno brojnija, u priobalju i zimuje. Uz velike oči, koje su smještene u stražnjem dijelu lubanje, odlikuje se dugačkim kljunom (6–7 cm), koji je u odnosu na relativno malu glavu najduži od svih ptica regije. Spolovi su jednaki. Poput ostalih čurlina osnovna boja perja joj je smeđa, šarenih leđa, prugaste glave i bijelih stražnjih rubova krila. Pri polijetanju hrapavo se glasa ("kriič, kriič"), a pri svadbenom letu proizvodi zvuk nalik meketanju. Pri naglim obrušavanjima strmoglavljuje se pod kutom od 45 stupnjeva. Let joj je brz i krivudav. "Leti brzo poput striele, tako da ju je vrlo teško ubiti" (Kesterčanek Ž.F. 1896). Srodnik joj šljuka livadarka (Gallinago media) nešto je veća i zdepastija, izrazito kraćeg kljuna, upadljivih bijelih mrlja na pokrovnim krilnim perima te bez bijelog na potiljku.Let joj je sporiji, teži i ravniji (Heinzel i sur. 1999).
Kao i ostale šljuke, šljuka kokošica gnijezdi na tlu. U pologu su obično četiri zaštitno maslinastozeleno obojena jaja. Inkubacija traje 18 do 20 dana. Iako se o ptićima brinu oba

ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 75     <-- 75 -->        PDF

roditelja, skloni su podijeliti gnijezdo između sebe i svaki se roditelj brine o polovici (Radović, D. i sur. 2003). Nakon tri tjedna poletarci se osamostaljuju formirajući manje skupine od 10–20, pa čak i do stotinu mladih ptica. U potrazi za beskralježnjacima, koji su joj osnovna hrana, pretražuje po mulju izvan i ispod vode, zabadajući cijeli kljun. Na vrhu kljuna su posebne osjetne stanice s pomoću kojih pronalazi plijen i ako je sitan guta ga bez izvlačenja napolje. Gujavice, koje su za nju krupan plijen, izvlači iz mulja i nakon što ga isitni guta.
Šljuka kokošica ili kako je još zovu barska ili ritska šljuka, bekasina, banja kokoš i bekanot (u Dalmaciji) gnjezdarica je Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Europske ptice pretežito su selice, zimujući u Africi južnije od Sahare. U našoj se zemlji gnijezdi samo u Posavini i to na Lonjskom, Sunjskom i Poganovom polju. Redovite su preletnice i uz našu obalu počevši od ušća Mirne u Istri do Vranskog jezera, doline Neretve i Hutova blata, gdje se obično viđaju u raštrkanim jatima (Rucner D. 1998).
Šljuku kokošicu izuzeti iz Popisa lovne divljači
Mnoge su močvare i močvarna staništa i u nas isušena zbog zemljoradnje, posebno zbog toga što nakon isušivanja ostaje vrlo bogato tlo. Ne mali broj močvarnih lokaliteta i tresetišta je onečišćeno. Napori da se ti lokaliteti zaštite doveli su do izglasavanja više međunarodnih konvencija, od kojih je ona tzv. Ramsarska konvencija iz 1977. o močvarnim staništima od međunarodne važnosti, posebice kao staništa ptica močvarica. Konvencija ima do danas preko 120 stranki, uključujući i Republiku Hrvatsku. Štoviše, naša zemlja ima i više "ramsarskih područja" poput, već spomenutih, Lonjskog i Mokrog polja, donjeg tijeka rijeke Neretve i Ribnjaka Crna Mlaka. Poplavne livade, pašnjaci i okolne šume tih lokaliteta staništa su brojnih ugroženih vrsta ptica, pa tako i imenovane bekasine – ptice 2013. godine. Tog čurlina trebali bi se prisjetili prilikom obilježavanja ovogodišnjeg svjetskog dana močvarnih staništa, 2 veljače, kojega je dana prije punih 36 godina potpisana Ramsarska konvencije. Kako tim povodom vlade pojedinih zemalja, nevladine udruge i druge organizacije poduzimaju određene akcije u svrhu podizanja javne svijesti o vrijednostima močvarnih staništa, prilika je to da Državna uprava nadležna za poslove zaštite prirode učini potrebne korake da nadležno ministarstvo izuzme šljuku kokošicu iz popisa lovne divljači. Važeći Pravilnik o lovostaji (Narodne novine 67/2010) šljuku kokošicu (Gallinago gallinago), poput srodnika joj šljuke bene (Scolopax rusticola), tretira lovnom divljači s lovostajom u razdoblju od 1. veljače do 15. listopada. Kako i najmanji odstrjelni zahvat može ugroziti tako ranjivu vrstu prijeko je potrebno uvrstiti je u trajno zaštićene ptičje vrste Hrvatske.
Korištena literatura
Božič, I. (1983). Ptiči Slovenije. Lovska zveza Slovenije Ljubljana
Heinzel H. i sur. (1999). Ptice Hrvatske i Europe (prijevod J. Radović). Hrvatsko Ornitološko društvo Zagreb
Kesterčanek, Ž.F. (1896). Lovstvo. Kr. hrvatsko-dalmatinska zemaljska vlada u Zagrebu.
Radović i sur. (2003). Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja Zagreb
Randić, M. (2011). Zajedno za bioraznolikost. Hrvatske vode stajačice (zidni kalendar), Novi list Rijeka
Rucner, D. (1998). Ptice hrvatske obale Jadrana. Hrvatski prirodoslovni muzej Zagreb