DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 127     <-- 127 -->        PDF

rezultirao savjetničkim poslovima. Sve povjerene poslove obavljao je odgovorno, a to je isto tražio i od ostalih. Po odlasku u mirovinu bio je angažiran u raznim stručnim komisijama sve do kraja života, gdje je uvijek promovirao stručnost, rad i disciplinu. U svrhu razmjene stručnih saznanja i upoznavanja s novim trendovima u šumarstvu nekoliko europskih zemalja, sudjelovao je na više stručnih skupova, seminara i ekskurzija. Za Domovinskog rata obavljao je dužnost zapovjednika Narodne zaštite općine Otočac 1991–1992. g., a također je nosiltelj spomenice Domovinskog rata.
Na posljednjem ispraćaju u Otočcu 2010. g. upravitelj Šumarije Otočac, Zvonko Burić, dipl. ing. šum., predstavnik mlađe generacije šumara između ostalog je rekao: "Porijeklom iz velebitskog krša, oplemenio je šumarsku struku ličkih šuma, gdje je dugogodišnjim radom ostavio duboki trag u gospodarenju, a svojim znanjem, zalaganjem i autoritetom pokazao nam put kako bi se trebali odnositi prema struci i okolini."
Hvala i slava našem ličkom šumaru Marku "Maki" Vukeliću.

GAJO PETROVIĆ (1927–2011)
Vice Ivančević
Iz stare generacije šumarskih stručnjaka Hrvatskog primorja i Gorskog kotara nenadano nas je napustio kolega Gajo Petrović, istaknuti šumarski stručnjak.
Rođen je u Moravicama (Gorski kotar) 19. 4. 1927.g. u trgovačkoj obitelji oca Sime i majke Ane rođ. Vučinić. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu 1939. g., a realnu gimnaziju u Ogulinu tek 1948. g. zbog čestih prekida nastave za vrijeme drugog svjetskog rata. Slijedi upis i završetak studija na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, šumarskom odsjeku 1953. godine. Odmah se zapošljava u Š.G. "Javornica" Ogulin, gdje za vrijeme dvogodišnjeg rada stječe dragocjena praktična iskustva od renomiranih šumarskih stručnjaka specijalista (Prešecki, Tonković i Popović). Godine 1955. izabran je za upravitelja šumarije "Bukovica" Ogulin u trajanju od dvije godine, a potom je 1957. g. vodio šumariju Drežnica. Po odlasku iz Drežnice, pa do 1960. g. obnaša dužnost tehničkog direktora drvne industrije u Bosanskom Grahovu. Ubrzo se vraća šumarstvu na mjesto kotarskog šumarskog inspektora u Ogulinu, odakle početkom 1962. g. postaje upravitelj šumarije Novi Vinodolski.
Slijedi dugotrajno i najplodnije razdoblje njegovog zrelog i veoma uspješnog stručnog vodstva navedene Šumarije do 1985. godine, u neprekidnom trajanju od 23 godine. Za to vrijeme uvodi se mehanizacija u svim fazama iskorišćivanja šuma te se ulažu znatna sredstva u izgradnju šumskih cesta i vlaka, što pridonosi boljoj otvorenosti šumskih kompleksa. Zahvaljujući poznavanju pripremnih i završnih radova na izgradnji šumskih cesta i vlaka, često je sudjelovao na rekognosciranju terena i polaganju nul-linija za većinu tih projekata. Ova dva važna segmenta u gospodarenju šumama bila su u središtu njegovoga rada, što je i razumljivo, budući je o tome ovisio poslovni rezultat. Uostalom njegov magistarski rad pod vodstvom prof. dr. sc. Roke Benića "Komparativni studij učinka kod izvlačenja jelove oblovine traktorima i MT-558, Fe 35 i konjskom vučom u g.j. Vidina greda" obrađivao je efekte iskorišćivanja šuma ovisno o vrstama vuče, a sadržavao je 64 stranice teksta i 11 tablica s grafikonima. Znanstveno vijeće Šumarskog fakulteta u Zagrebu prihvatilo je magistarsku radnju 1977. g. i promoviralo ga u akademski stupanj magistra iz znanstvenog područja iskorišćivanja šuma. Pod njegovim vodstvom i u suradnji sa Šumarskim institutom Jastrebarsko 1975. g.