DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 126     <-- 126 -->        PDF

MARKO VUKELIĆ (1936–2010)
Vice Ivančević
Nakon kratke bolesti nenadano nas je napustio kolega Marko, pa je naše, a posebice ličko šumarstvo, ostalo siromašnije za još jednog vrsnog šumara i osobu iz već prorijeđene skupine starije generacije šumara.
Iako su mu roditelji rođeni u Krasnu, njegov otac Marko često je po nalogu mijenjao mjesta službe. Slijedom tih okolnosti Marko "Maka" rođen je 2. 1. 1936. g. baš u Krasnu u višečlanoj obitelji oca Marka, lugara i majke Nade, rođene Anić. Osnovnu školu završio je u Otočcu 1951. god., a Srednju šumarsku školu u Karlovcu 1956. godine. Prije studija radio je u Šumariji Otočac kao šumarski tehničar u trajanju od jedne godine. Na njegov izbor studija i starijeg brata Bože svakako je utjecala obiteljska tradicija, ali i najviši dometi u šumarskoj znanosti prof. Milana Anića, akademika, njihovog ujaka. Tako se Marko upisao na Šumsko-gospodarski odsjek Šumarskog fakultetu, a Božo na Drvno-industrijski odsjek koji su uspješno završili, a potom se u praksi i afirmirali kao vrsni stručnjaci.
Po završetku studija 1963. god. zapošljava se u Š.G. Lika, Gospić kao pripravnik u Odjelu za uređivanje šuma na godinu dana. Tu stječe potrebna znanja o ovoj fundamentalnoj šumarskoj disciplini, prema kojoj iskazuje i veliki afinitet. Poznavanje uređivanja šuma umnogome će mu koristiti kod kasnijeg rada i izrade stručnih radova. Po završetku pripravničkog staža dolazi za tehničkog rukovoditelja Pogona za intenzivne kulture i rasadnike 1964.g. na dvije godine, a od 1966–1968. g. na mjesto njegovog upravitelja. Zatim obavlja dužnost šefa uzgoja šuma u Zajedničkim službama Š.G. Lika od 1968–1977. g., kada je istodobno na dvije godine rukovodio tim Službama. Položio je stručni ispit 1971. g. u Poslovnom udruženju šumsko-privrednih organizacija. Od sredine 1977–1986. g. obavlja dužnost šumarskog i lovnog inspektora u Zajednici općina Gospić, a do druge polovice 1992. g. međuopćinskog inspektora općina Otočac i Korenica.
Slijedi povratak u Šumariju Otočac 1992. g. u svojstvu upravitelja sve do početka 1999. g., a zatim savjetnika upravitelja Uprave šuma Gospić do početka 2002. g. kada odlazi u zasluženu mirovinu. Jedan je od rijetkih domaćih šumarskih stručnjaka Like, koji je svoj bogati stručni rad dobrim dijelom objavio na stranicama "Šumarskog lista" i Zbornika Grada Otočca. Uz to, dio stručnih radova odnosi se na povijest ličkog šumarstva, koje je do sada bilo tek sporadično istraženo. Taj segment istraživanja neobično je važan jer omogućuje bolje poznavanje prošlosti, ali i trenda razvoja šumarstva do današnjih i budućih dana. Njegovi radovi zahtijevali su puno odricanja, truda i stručnosti, ali njihova objava svakako predstavlja krupni doprinos ličkom šumarstvu, ali i cjelokupnom šumarstvu naše zemlje. Njegov opus objavljenih stručnih radova može se svrstati uz bok poznatih ličkih šumarskih stručnjaka kao što su Bogoslav Kosović i Zlatko Bunjevčević. Ukupno je objavio 11 stručnih radova, a od toga devet u "Šumarskom listu" i dva u zbornicima Grada Otočca. Popis radova u "Šumarskom listu" nalazi se u Imeniku hrvatskih šumara ispod njegovog životopisa, a u zbornicima Grada Otočca objavljena su dva stručna rada, i to: Šumarstvo Gacke, Like i Krbave od vremena Vojne krajine do 2000. g., svezak broj 6 i Laudonov gaj, svezak broj 7.
U slobodnom vremenu bio je zaokupljen ribolovom u ličkim vodama u okviru sportsko-ribolovnog društva "Štuka" Otočac, gdje je u dugogodišnjem radu obavljao gotovo sve važne funkcije. Kao kuriozitet navodimo podatke o njegovom rekordnom ulovu. Tako mu je u okviru akcije časopisa "Vikend" pod nazivom "Zlatna udica" 1977. g. dodijeljena zlatna udica za najveću uhvaćenu štuku u akumulacijskom jezeru Brlog težine 14,74 kg i dužine 1.22 m. Godinu dana ranije bio je dobitnik brončane udice za nešto manju ulovljenu štuku težine 11,7 kg i dužine 1.08 m.
Njegov stručni rad na raznim poslovima šumarske struke bio je solidan temelj za stručni rad u organima vlasti, kao inspekcijski nadzor, ali i dragocjenih uputa za kvalitetnije obavljanje poslova, koji je na kraju radnog vijeka logično

ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 127     <-- 127 -->        PDF

rezultirao savjetničkim poslovima. Sve povjerene poslove obavljao je odgovorno, a to je isto tražio i od ostalih. Po odlasku u mirovinu bio je angažiran u raznim stručnim komisijama sve do kraja života, gdje je uvijek promovirao stručnost, rad i disciplinu. U svrhu razmjene stručnih saznanja i upoznavanja s novim trendovima u šumarstvu nekoliko europskih zemalja, sudjelovao je na više stručnih skupova, seminara i ekskurzija. Za Domovinskog rata obavljao je dužnost zapovjednika Narodne zaštite općine Otočac 1991–1992. g., a također je nosiltelj spomenice Domovinskog rata.
Na posljednjem ispraćaju u Otočcu 2010. g. upravitelj Šumarije Otočac, Zvonko Burić, dipl. ing. šum., predstavnik mlađe generacije šumara između ostalog je rekao: "Porijeklom iz velebitskog krša, oplemenio je šumarsku struku ličkih šuma, gdje je dugogodišnjim radom ostavio duboki trag u gospodarenju, a svojim znanjem, zalaganjem i autoritetom pokazao nam put kako bi se trebali odnositi prema struci i okolini."
Hvala i slava našem ličkom šumaru Marku "Maki" Vukeliću.

GAJO PETROVIĆ (1927–2011)
Vice Ivančević
Iz stare generacije šumarskih stručnjaka Hrvatskog primorja i Gorskog kotara nenadano nas je napustio kolega Gajo Petrović, istaknuti šumarski stručnjak.
Rođen je u Moravicama (Gorski kotar) 19. 4. 1927.g. u trgovačkoj obitelji oca Sime i majke Ane rođ. Vučinić. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu 1939. g., a realnu gimnaziju u Ogulinu tek 1948. g. zbog čestih prekida nastave za vrijeme drugog svjetskog rata. Slijedi upis i završetak studija na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, šumarskom odsjeku 1953. godine. Odmah se zapošljava u Š.G. "Javornica" Ogulin, gdje za vrijeme dvogodišnjeg rada stječe dragocjena praktična iskustva od renomiranih šumarskih stručnjaka specijalista (Prešecki, Tonković i Popović). Godine 1955. izabran je za upravitelja šumarije "Bukovica" Ogulin u trajanju od dvije godine, a potom je 1957. g. vodio šumariju Drežnica. Po odlasku iz Drežnice, pa do 1960. g. obnaša dužnost tehničkog direktora drvne industrije u Bosanskom Grahovu. Ubrzo se vraća šumarstvu na mjesto kotarskog šumarskog inspektora u Ogulinu, odakle početkom 1962. g. postaje upravitelj šumarije Novi Vinodolski.
Slijedi dugotrajno i najplodnije razdoblje njegovog zrelog i veoma uspješnog stručnog vodstva navedene Šumarije do 1985. godine, u neprekidnom trajanju od 23 godine. Za to vrijeme uvodi se mehanizacija u svim fazama iskorišćivanja šuma te se ulažu znatna sredstva u izgradnju šumskih cesta i vlaka, što pridonosi boljoj otvorenosti šumskih kompleksa. Zahvaljujući poznavanju pripremnih i završnih radova na izgradnji šumskih cesta i vlaka, često je sudjelovao na rekognosciranju terena i polaganju nul-linija za većinu tih projekata. Ova dva važna segmenta u gospodarenju šumama bila su u središtu njegovoga rada, što je i razumljivo, budući je o tome ovisio poslovni rezultat. Uostalom njegov magistarski rad pod vodstvom prof. dr. sc. Roke Benića "Komparativni studij učinka kod izvlačenja jelove oblovine traktorima i MT-558, Fe 35 i konjskom vučom u g.j. Vidina greda" obrađivao je efekte iskorišćivanja šuma ovisno o vrstama vuče, a sadržavao je 64 stranice teksta i 11 tablica s grafikonima. Znanstveno vijeće Šumarskog fakulteta u Zagrebu prihvatilo je magistarsku radnju 1977. g. i promoviralo ga u akademski stupanj magistra iz znanstvenog područja iskorišćivanja šuma. Pod njegovim vodstvom i u suradnji sa Šumarskim institutom Jastrebarsko 1975. g.