DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 126     <-- 126 -->        PDF

MARKO VUKELIĆ (1936–2010)
Vice Ivančević
Nakon kratke bolesti nenadano nas je napustio kolega Marko, pa je naše, a posebice ličko šumarstvo, ostalo siromašnije za još jednog vrsnog šumara i osobu iz već prorijeđene skupine starije generacije šumara.
Iako su mu roditelji rođeni u Krasnu, njegov otac Marko često je po nalogu mijenjao mjesta službe. Slijedom tih okolnosti Marko "Maka" rođen je 2. 1. 1936. g. baš u Krasnu u višečlanoj obitelji oca Marka, lugara i majke Nade, rođene Anić. Osnovnu školu završio je u Otočcu 1951. god., a Srednju šumarsku školu u Karlovcu 1956. godine. Prije studija radio je u Šumariji Otočac kao šumarski tehničar u trajanju od jedne godine. Na njegov izbor studija i starijeg brata Bože svakako je utjecala obiteljska tradicija, ali i najviši dometi u šumarskoj znanosti prof. Milana Anića, akademika, njihovog ujaka. Tako se Marko upisao na Šumsko-gospodarski odsjek Šumarskog fakultetu, a Božo na Drvno-industrijski odsjek koji su uspješno završili, a potom se u praksi i afirmirali kao vrsni stručnjaci.
Po završetku studija 1963. god. zapošljava se u Š.G. Lika, Gospić kao pripravnik u Odjelu za uređivanje šuma na godinu dana. Tu stječe potrebna znanja o ovoj fundamentalnoj šumarskoj disciplini, prema kojoj iskazuje i veliki afinitet. Poznavanje uređivanja šuma umnogome će mu koristiti kod kasnijeg rada i izrade stručnih radova. Po završetku pripravničkog staža dolazi za tehničkog rukovoditelja Pogona za intenzivne kulture i rasadnike 1964.g. na dvije godine, a od 1966–1968. g. na mjesto njegovog upravitelja. Zatim obavlja dužnost šefa uzgoja šuma u Zajedničkim službama Š.G. Lika od 1968–1977. g., kada je istodobno na dvije godine rukovodio tim Službama. Položio je stručni ispit 1971. g. u Poslovnom udruženju šumsko-privrednih organizacija. Od sredine 1977–1986. g. obavlja dužnost šumarskog i lovnog inspektora u Zajednici općina Gospić, a do druge polovice 1992. g. međuopćinskog inspektora općina Otočac i Korenica.
Slijedi povratak u Šumariju Otočac 1992. g. u svojstvu upravitelja sve do početka 1999. g., a zatim savjetnika upravitelja Uprave šuma Gospić do početka 2002. g. kada odlazi u zasluženu mirovinu. Jedan je od rijetkih domaćih šumarskih stručnjaka Like, koji je svoj bogati stručni rad dobrim dijelom objavio na stranicama "Šumarskog lista" i Zbornika Grada Otočca. Uz to, dio stručnih radova odnosi se na povijest ličkog šumarstva, koje je do sada bilo tek sporadično istraženo. Taj segment istraživanja neobično je važan jer omogućuje bolje poznavanje prošlosti, ali i trenda razvoja šumarstva do današnjih i budućih dana. Njegovi radovi zahtijevali su puno odricanja, truda i stručnosti, ali njihova objava svakako predstavlja krupni doprinos ličkom šumarstvu, ali i cjelokupnom šumarstvu naše zemlje. Njegov opus objavljenih stručnih radova može se svrstati uz bok poznatih ličkih šumarskih stručnjaka kao što su Bogoslav Kosović i Zlatko Bunjevčević. Ukupno je objavio 11 stručnih radova, a od toga devet u "Šumarskom listu" i dva u zbornicima Grada Otočca. Popis radova u "Šumarskom listu" nalazi se u Imeniku hrvatskih šumara ispod njegovog životopisa, a u zbornicima Grada Otočca objavljena su dva stručna rada, i to: Šumarstvo Gacke, Like i Krbave od vremena Vojne krajine do 2000. g., svezak broj 6 i Laudonov gaj, svezak broj 7.
U slobodnom vremenu bio je zaokupljen ribolovom u ličkim vodama u okviru sportsko-ribolovnog društva "Štuka" Otočac, gdje je u dugogodišnjem radu obavljao gotovo sve važne funkcije. Kao kuriozitet navodimo podatke o njegovom rekordnom ulovu. Tako mu je u okviru akcije časopisa "Vikend" pod nazivom "Zlatna udica" 1977. g. dodijeljena zlatna udica za najveću uhvaćenu štuku u akumulacijskom jezeru Brlog težine 14,74 kg i dužine 1.22 m. Godinu dana ranije bio je dobitnik brončane udice za nešto manju ulovljenu štuku težine 11,7 kg i dužine 1.08 m.
Njegov stručni rad na raznim poslovima šumarske struke bio je solidan temelj za stručni rad u organima vlasti, kao inspekcijski nadzor, ali i dragocjenih uputa za kvalitetnije obavljanje poslova, koji je na kraju radnog vijeka logično