DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 102     <-- 102 -->        PDF

sadnjom smrekovih sadnica, a smrekom su pošumljivana i neobrasla šumska, kao i poljoprivredna zemljišta.
Kao pionirska vrsta smreka intenzivno obrašta šumske progale izazvane intenzivnom sječom ili prirodnim nepogodama (vjetroizvale), zapuštena poljoprivredna zemljišta i površine ispod brojnih dalekovoda, iznad naftovoda, plinovoda i sl.
U okviru ovoga poglavlja u potpoglavlju Dosadašnja istraživanja, navedeni su brojni autori i teme dosadašnjih istraživanja ove biljne vrste, a u potpoglavlju Područje istraživanja prikazan je zemljopisni položaj, reljef i hidrološke prilike Gorskog kotara, klimatske prilike (temperatura, oborine, mraz), geološka podloga i tipovi tala, šumske zajenice, podijeljene na niži šumski pojas, i pojas gorskih i pretplaninskih bjelogoričnih i crnogoričnih šuma (niže gorsko područje, više gorsko područje, pretplaninsko područje i najviši pojas šumske vegetacije), te povijesne značajke gospodarenja i stanje šuma u Gorskom kotaru. Potpoglavlje Predmet, problem i cilj istraživanja, postavljen upravo na spomenutim značajkama gospodarenja i stanju šuma, zadaća je ovoga rada.
Zbog malog učešća u omjeru smjese u rekapitulacijama, smreka je rijetko evidentirana kao zasebna vrsta, već redovito kao crnogorica. Stoga su i smjernice gospodarenja bile prilagođene glavnoj crnogoričnoj vrsti, jeli. Kako se radi o području gdje se šumama tradicionalno gospodarilo na preborni način, to je tako činjeno i sa smrekom bez obzira na njezin odnos prema klimatskim, edafskim i biotskim čimbenicima i bioekološkim specifičnostima.
Cilj je bio proučiti dosadašnje značajke gospodarenja smrekom te zakonitosti rasta i razvoja smrekovih sastojina i na temelju toga odrediti smjernice gospodarenja smrekovim sastojinama na području Gorskog kotara, i to: na dijelovima gdje smreka dolazi unutar kompleksa bukovo jelovih šuma; na djelovima njenog prirodnog rasprostranjenja te na dijelovima gdje je umjetnim putem unešena ili je kao pionirska vrsta obrasla poljoprivredne i ostale površine.
U poglavlju Materijal i metode, prvo potpoglavlje prikazuje prikupljanje i analizu podataka o stanju i gospodarenju smrekom, a drugo, istraživanje razvojnih značajki jednodobnih smrekovih sastojina, obrađuje odabir i opis terenskih ploha 1,2,3,4, definiranje varijabli izmjere, terensku izmjeru (1996. i 2011. god.) te obradu podataka.
U poglavlju Rezultati istraživanja prikazano je posebno stanje gospodarenja smrekom na području Gorskog kotara, stanje i obilježja strukture jednodobnih sastojina i razvojne značajke sastojinske strukture na istraživanim plohama (razvoj elemenata strukture po debljinskim stupnjevima – razvoj debljinske strukture, sast. visinskih krivulja, modeli debljinskog prirasta). Provedena je usporedba osnovnih elemenata strukture u odnosu na teoretske modele, utvrđena struktura i dinamika obnove sastojina na plohama te rast i prirast pojedinačnih stabala – u visinu, prirast promjera i volumena kao i modeliranje prirasta stabala.
Rasprava je prikazana kroz tekstove: Stanje gospodarenja smrekom u Gorskom kotaru, Razvojne značajke jednodobnih sastojina smreke i Preporuke budućeg gospodarenja smrekovim sastojinama.
Na temelju rasprave slijede Zaključci:
U šumama Gorskog kotara smreka je prema zastupljenosti treća vrsta drveća s udjelom od 9,8 % ukupne drvne zalihe, rasprostirući se na 98 % obrasle šumske površine i ima najveću ekološku širinu od svih vrsta drveća. Jednodobnim načinom gospodarenja smrekom gospodari se samo na 462,06 ha ili oko 0,5 %, dok je na 94.177,90 ha primiješana pojedinačno, u grupama, skupinama ili manjim enklavama, u šumama bukve i jele prebornog načina gospodarenja;
Gustoća jednodobnih sastojina smreke na području Gorskog kotara, značajno je manja u odnosu na teoretske modele koji pretpostavljaju izuzetno velik broj stabala, posebice u prvim stadijima razvoja smrekove sastojine, što je neprimjereno stanišnim uvjetima Gorskog kotara. S druge strane, gustoća istraživanih smrekovih sastojina u stadiju razvoja starijih i starih sastojina, koja je značajno veća od gustoće sastojine koju pretpostavljaju teoretski modeli za čiste smrekove sastojine, posljedica je dvoslojne strukture starih smrekovih sastojina, gdje se u donjem sloju pojavio urast (prirodna sukcesija) stabala jele i bukve;
U istraživanim smrekovim jednodobnim sastojinama koje rastu na prvom bonitetu, u razvojnom stadiju mladih i srednjedobnih sastojina utvrđena je vrlo visoka produkcija i tečajni prirast više od 12 m3/ha godišnje, što je posljedica intenzivnog visinskog i debljinskog prirasta stabala. Volumni prirast postupno opada s dobi sastojina i podudara se s teoretskim, unatoč značajnim razlikama u razvoju strukture sastojine i provedbi postupaka gospodarenja u odnosu na teoretski;
Na temelju rezultata analize reprezentativnih stabala smre­ke utvrđeno je postojanje pravilnosti u visinskom, debljinskom i volumnom rastu i prirastu stabala. Kulminacija tečajnog visinskog prirasta stabala smreke postiže se u dobi od 30 do 40 godina, tečajnog debljinskog prirasta u dobi od oko 50 godina, a volumnog prirasta u dobi od 80 do 90 godina. Kulminacija prosječnog volumnog prirasta u dobi iznad 110 godina ukazuje na visoku zrelost i duge ophodnje, kada je cilj gospodarenja proizvodnja velike količine i kvalitete drvne sirovine smreke;
Istraživanjem debljinskog prirasta pojedinačnih stabala smreke u jednodobnim sastojinama dobivena je velika objašnjenost utjecaja prsnog promjera stabala na debljinski prirast (od 49 do 81 %), odnosno utjecaja prsnog promjera i dobi stabala na debljinski prirast (70 %). Prema tomu, dobiveni