DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2012 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Omiša je 20 svojti (8,36 %) iz skupine golosjemenjača. Slični podaci o zastupljenosti golosjemenjača (24 svojte; 9,96 %) zabilježeni su i za uresnu floru Zadra (Perinčić 2010).
S najvećim brojem svojti ističe se porodica Rosaceae (33 svojte, 13,80 %), a zatim slijede Fabaceae (14 svojti), Oleaceae (13 svojti) i Lamiaceae (11 svojti). Svojte iz četiri navedene porodice obuhvaćaju 29,71 % ukupne dendroflore Omiša.
Analiza dendroflore prema obliku habitusa (životni oblici po Erhardtu i dr. 2002) očekivano pokazuje dominaciju grmolikih svojti (132; 55,23 %) u odnosu na stabla (83; 34,73 %) i penjačice (24; 10,04 %). Tome su uzrok male površine hortikulturnih objekata u Omišu (vrtovi, okućnice, "zeleni otoci"), koje su pogodnije za uzgoj grmolikih oblika u odnosu na drveće. Suprotno tomu, za parkove, perivoje i okoliš škola i vrtića na području Zadra, Perinčić bilježi veću zastupljenost stabala u odnosu na grmove (Perinčić 2010).
Analiza zastupljenosti vazdazelenih i listopadnih elemenata, pokazuje da u dendroflori Omiša prevladavaju listopadne (128 svojti, 53,56 %) u odnosu na vazdazelene (107; 44,77 %) svojte. U uresnoj flori Zadra prevladavaju vazdazelene svojte (151; 62,66 %) u odnosu na listopadne (90; 37,34 %) što je i razumljivo jer su u Zadru objekt istraživanja bili parkovi i prostori oko škola i vrtića, a vazdazelene vrste imaju veću dekorativnu funkciju od listopadnih jer su zelene tijekom cijele godine. Mogućnost usporedbe sastava dendroflore Omiša s dendroflorom drugih dijelova Hrvatske je ograničena, jer su autori većinom analizirali dendrofloru parkova i perivoja (Anić 1954; Rauš 1969; Karavla 1994, 1997, 2006) dok su ovim istraživanjem obuhvaćeni i drugi hortikulturni objekti (obiteljski vrtovi, okućnice, zeleni "otoci" uz ceste i sl.).
Od 239 svojti u dendroflori Omiša 89 svojti (37,20 %) su autohtone, a 150 (62,80 %) je alohtonih, što je sukladno rezultatima istraživanja dendroflore u drugim područjima Hrvatske.
Među 89 autohtonih svojti dominiraju vrste koje dolaze samoniklo (43 svojte, 48,31 %) slijede svojte isključivo u kulturi (24; 27,00 %) dok su 22 svojte na prirodnim staništima i u kulturi. Veća zastupljenost alohtonih svojti je i u uresnoj flori Zadra (69,71 % alohtonih i 30,29 % autohtonih) (Perinčić 210). Dominacija alohtonih svojti zabilježena je i u flori parkova Rijeke (Karavla i dr. 1997) kao i u dendroflori Vukovara i okolice (Rauš 1969).
Dominacija alohtonih svojti u našoj hortikulturi pokazuje dugogodišnji trend da se u uzgoju daje prednost alohtonim svojtama u odnosu na autohtone. Međutim ovakva praksa nije uvijek opravdana jer su autohtone svojte bolje prilagođene klimatskim prilikama i manje zahtjevne za održavanje, a po dekorativnosti ne zaostaju za alohtonim.
Među alohtonim svojtama dominiraju vrste koje dolaze isključivo u kulturi (121 svojta; 80,67 %), slijede neudomaćene svojte "casual" (21 svojta; 14,00 %) koje se samo privremeno mogu održati izvan uzgoja, dok je osam svojti udomaćeno, tri su udomaćene-neinvazivne (nat), a pet je invazivnih. Dominacija neudomaćenih svojti zabilježena je i u alohtonoj flori Zadra (Milović 2008), Rima (Celesti Grapow 1995) i Patrasa (Chronopoulos i Christodoulakis 2000). Od ukupnog broja alohtonih svojti koje dospiju na određeno područje većina se ne uspije udomaćiti, već njihovo održavanje ovisi o ponovnom unošenju dijaspora. Od udomaćenih vrsta mali broj pokazuje sposobnost invazivnog širenja izvan mjesta gdje su unesene (invazivne u smislu Richardson i dr. 2000). U dendroflori Omiša naturalizirane svojte zastupljene su s tri vrste (Agave americana, Morus alba i Prunus cerasifera), a invazivne s pet vrsta (Acer negundo, Ailanthus altissima, Amorpha fruticosa, Broussonetia papyrifera i Robinia preudoacacia).
Iako mali broj vrsta unesenih u kulturu pokazuje sposobnost udomaćivanja i invazivnog širenja u okolna staništa, neke od njih mogu uzrokovati velike poremećaje u ekosustavima. Na području Omiša posebnu opasnost za prirodnu vegetaciju čini čivitnjača (Amorpha fruticosa) rasprostranjuje se hidrohorno i obrašta sve veće površine uz Cetinu i potiskuje domaće vrste (Pandža i Tafra 2008). Treba izbjegavati invazivne vrste u hortikulturi, jer se pokazalo da je hortikultura jedan od glavnih načina njihovog udomaćivanja i širenja (Pyšek i dr. 2002).
U alohtonoj dendroflori Omiša prema geografskom podrijetlu (tab. 2) dominiraju vrste podrijetlom iz Azije (65 svojti; 43,33 %), slijede iz Amerike (35; 23,33 %), Europe (12,80 %), a 10 svojti su nastale u kulturi. U uresnoj flori Zadra su 64 (26,56 %) svojte iz Azije, 45 svojti (18,67 %) iz Amerike. Najveću zastupljenost biljaka azijskog (36,65 %) i američkog (26,61 %) podrijetla nalazimo i u parkovnoj flori Samobora (Karavla 1994).
Među svojtama azijskog podrijetla (65 svojti) najzastupljenije u hortikulturi su one koje potječu iz Kine (Buddleja davidii, Jasminum nudiflorum, Cotoneaster dammeri, Kerria japonica, Rosa banksiae i dr.). U hortikulturi u zadnje vrijeme česte su vrste iz Južne Amerike i Australije te Novog Zelanda (Lycianthes rantonnetii, Lantana montevidensis, Grevillea rosmarinifolia, Callistemon citrinus, Bougainvillea spectabilis, Pasiflora coerulea...).
Literatura
References
Anić, M., 1946: Dendrologija, U: J. Šafar (ur.) Šumarski priručnik I, Poljoprivredni nakladni Zavod. Zagreb, 475–582.
Anić, M., 1954: Dendrološka i uzgojna važnost nekoliko starih parkova u području Varaždina. Šum. list 9–10: 413–433. Zagreb.