DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2012 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Pernek, M, B. Hrasovec, D. Matosevic, I. Pilas, T. Kirisits, J.C. Moser, 2008: Phoretic mites of three bark beetles (Pityokteines spp.) on Silver Fir. J. Pest. Sci., 81: 35–42.
Pernek, M., S.Wirth, S.R. Blomquist, D.N. Avtzis, J.C. Moser, 2012: New associations of phoretic mites on Pityokteines curvidens (Coleoptera, Curculionidae, Scolytinae). Cent. Eur. J. Biol., 7(1): 63–68.
Scheucher R., 1957: Systematik und Ökologie der deutschen Anoetinen. Beiträge zur Systematik und Ökologie mitteleuropäischer Acarina, 1: 233–384.
Schwerdtfeger, F., 1981: Waldkrankheiten. 4.Auflage. Paul Parey Verlag, Hamburg, Berlin.
Wirth, S., 2004: Phylogeny, Morphology and habitats of the Histiostomatidae (Astigmata). Proceedings of the V Symposium of the European Association of Acarologists. Phytophaga, 14: 389–407.
Wirth, S., 2005: Description of a new species Bonomoia opuntiae (Histiostomatidae, Astigmata) with observations on the function of its eyes. Acarologia, vol. 45, no 4. 303–319.
Wirth, S., J.C. Moser, 2010: Histiostoma blomquisti N. SP. (Acari: Histiostomatidae) A phoretic mite of the red imported ant, Solenopsis invicta Buren (Hymenoptera: Formicidae). Acarologia, 50(3): 357–371.
Woodring, J.P., Moser, J.C., 1970: Six new species of anoetid mites associated with North American Scolytidae. The Can. Entomol., 102 (10): 1237–1257.
Sažetak:
Grinja Histiostoma ulmi (Histiostomatidae) izvorno je opisana kao vrsta koja se nalazi u hodnicima potkor­njaka roda Scolytus s kojima nema foretički odnos, za razliku od kornjaša Hypophloeus bicolor iz porodice Tenebrionidae. Prvi nalaz grinje H. ulmi u hodnicima strizibuba Acanthocinus reticulatus indicira mogućnost foretičke asocijacije s nekoliko kornjaša iz porodica Tenebrionidae, Cerambycidae i Curculionidae. Na običnoj jeli (Abies alba) u Hrvatskoj potkornjaci roda Pityokteines zauzimaju istu hranidbenu nišu kao i A. reticulatus te su također mogući prijenosnici spomenutih grinja.
Acanthocinus reticulatus napadaju koru jele debla kao pionirski takson, suprotno od dosadašnjih saznanja kako Pityokteines spinidens i P. curvidens dolaze prvi.
Histiostoma ulmi sakupljana je s uzoraka uzetih od hodnika larvi strizibuba. Histiotomatidae koje se hrane bakterijama, predstavlja monofiletičku grupu sastavljenu od šest vrlo sličnih vrsta. Morfološke razlike H. ulmi sa sličnim vrstama vidljive su isključivo u stadiju imaga.
Deutonimfe nađene na vrstama roda Pityokteines u ranijim istraživanjima determinirane su, bez razvoja odraslih oblika, kao Histiostoma piceae. Glede velike sličnosti između deutonimfi H. piceae i H. ulmi, moguće je da su napravljene pogreške u identifikaciji. Histiostoma ulmi uzgajana u laboratorijskim uvjetima na tijelu je nosila neidentificirane gljive. Grinje kao primjerice Tarsonemus, poznate su kao prenositelji gljive plavila (Ophiostomatidae) koje mogu imati važnu ulogu kod odumiranja jele. Buduća istraživanja trebaju pokazati da li deutonimfe H. ulmi kojima su mogući vektori kukci rodova Cerambycidae, Tenebrionidae ili Curculionidae, također prenose spore gljive plavila.
KLJUČNE RIJEČI: Pityokteines, Acari, Histiostomatidae, Histiostoma ulmi, Histiostoma piceae, Acanthocinus reticulatus, spore gljiva, hiperforezija