DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 96     <-- 96 -->        PDF

200 tisuća primjeraka po motivu. Autorstvo motiva potpisuje Zlatko Keser, akademski slikar iz Zagreba.
Sve ljiljke, pa tako i hrvatsku golupku, karakterizira čvrsto i oblo aerodinamično tijelo zašiljeno prema zatku, te uska i duga prednja i široka i kratka stražnja krila. Ubrajaju se među najbrže leteće kukce, dostižući brzinu veću od 50 kph. Odlika im je, također, relativno dugačko rilo, pa u trenucima sisanja nektarom bogatih biljaka svojim lepršanjem u nekoliko podsjećaju na kolibriće! Iako najveći broj ovih leptira leti obično noću ili u prvi sumrak, aktivnost hrvatske golupke vezano je uz danje razdoblje. Prema Ivi Mihoci, autorici prigodnog informativnog letka koji prati marke, hrvatska golupka je malena u odnosu na ostale vrste iz porodice ljljaka. Kako se to zorno vidi na sličicama maraka, gornje strane prednjih krila maslinasto su zelene boje, a prednje strane stražnjih krila crvenkaste boje. Vrsta je opisana prije više od 230 godina na području Karlovca. Njezino rasprostranjenje seže daleko izvan granica Lijepe Naše i vezano je uz pontsko-mediteranski prostor od Italije, Švicarske, preko Balkanskog poluotoka do Izraela, Ukrajine i Rusije. Kao interesantnost, bilježi Iva Mihoci, u novije doba hrvatska golupka nije uočena na području svojeg prvog opisa, dakle u pokupskom bazenu u okolici Karlovca.
U potrazi za partnerom, što će reći u vrijeme razmnožavanja, prelaze velike udaljenosti. Preobrazba u ljiljaka, kao i u ostalih leptira, je potpuna. Ličinke su gusjenice produžena valjkastog tijela s ustima udešenima za grizenje. Poznate su pod imenom rogati “crvi", jer imaju nastavak u obliku trna na kraju zatka. Godišnje se razvijaju dva naraštaja ovog leptira, prvi od kraja travnja do lipnja te drugi u kolovozu i rujnu. Za razliku od nekih drugih vrsta ljiljaka kao poznatih štetnika, poput mrtvačke glave (Acherontia atropos L.), koja je ime dobila po oznakama u obliku lubanje na prsima, topolovog ljiljka (Smerinthus populi L.), koji se hrane lišćem topola, borova ljiljka (Hyloicus pinastri L.), brsti borove iglice, gusjenice naše hrvatske golupke hrane se biljkama iz rodova prženica, lazarkinja i glavatki. Zacijelo, ne bez razloga, hrvatska golupka odabrana je za simbol Hrvatskog entomološkog društva i krasi naslovnicu časopisa Entomologia Croatica.