DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 9 <-- 9 --> PDF |
AKUMULACIJA UGLJIKA I DUŠIKA U SASTOJINI CRNE JOHE (Alnus glutinosa Gaertn.) U PODRAVINI CARBON AND NITROGEN ACCUMULATION IN COMMON ALDER FOREST (Alnus glutinosa Gaertn.) IN PLAIN OF DRAVA RIVER Nikola PERNAR1, Emil KLIMO2, Darko BAKŠIĆ1, Ivan PERKOVIĆ1, Michal RYBNÍČEK2, Hanuš VAVRČÍK2, Vladimír H. GRYC2 Sažetak Istraživanja su provedena u 95-godišnjoj visokoproduktivnoj sastojini crne johe (Alnus glutinosa Gaertn.) u Podravini. Cilj ovoga rada je istražiti glavna obilježja akumulacije i dinamike ugljika i dušika u sastojini crne johe, kao indikatora stabilnosti ekosustava i održivosti gospodarenja ovom sastojinom. Analiza dinamike i akumulacije ugljika i dušika tijekom godine obuhvatila je istraživanje tla, posebice šumske prostirke i A- horizonta, drva i kore crne johe te lista neposredno nakon odbacivanja. Masa šumske prostirke kreće se od 4,71 Mg ha–1 nakon odbacivanja lista, preko 3,36 Mg ha–1 u proljeće, do 0,51 Mg ha–1 u jesen prije ponovnog odbacivanja lista. Od jeseni do proljeća raste sadržaj ugljika i dušika u A- horizontu, a zatim ponovno opada. Akumulacija ugljika u nadzemnoj biomasi sastojine sredinom ljeta je 214,6 Mg ha–1, a u tlu je prosječno 143,5 Mg ha–1. S druge strane akumulacija dušika veća je u tlu – u nadzemnoj biomasi je 2 Mg ha–1, a u tlu dosiže čak i preko 14 Mg ha–1 (prosječno 13,8). Sveukupna akumulacija organskog ugljika u ekosustavu je 359,5 Mg ha–1, a dušika 15,8 Mg ha–1. Istraživanje je pokazalo da se radi o izuzetno vitalnoj sastojini, očito s izuzetno dobrim ekološkim uvjetima za rast crne johe. Njena se vitalnost i dugoročna stabilnost najbolje odražavaju u postojanom indeksu širine godova u posljednjih 80 godina, što potvrđuje i vrlo velika drvna zaliha, koja za sastojinu starosti 93–98 god. iznosi 751 m3 ha–1 (iznad taksacijske granice od 7 cm). KLJUČNE RIJEČI: crna joha, šumska prostirka, A- horizont, dendrokronološka analiza, akumulacija ugljika, akumulacija dušika |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Uvod Introduction Areal crne johe obuhvaća široko područje Europe od Irske do zapadnog Sibira, te od Finske do sjeverne Afrike (Kajba i Gračan 2003). To upućuje na širok raspon različitih stanišnih prilika. Prema Claessens i sur. (2010) i Mauer (2003), crna joha pridolazi na tlima sa širokim rasponom pedofiziografskih značajki, npr. pH vrijednost kreće se u rasponu od 4,2 do 7,5. Zalesov i sur. (2008) navode da u području rijeke Volge crna joha pridolazi na tlima s pH vrijednosti od 3,5 (KCl) na različitim tipovima tala od eugleja, hipoglejnog, tresetno-glejnog do luvisola pseudooglejenog i pseudoglej-gleja. Generalno se može reći da crna joha raste na vlažnim i vodom zasićenim tlima u rasponu reakcije tla od kiselih i slabo kiselih, do slabo alkalnih. Crna joha poznata je po svojoj sposobnosti fiksacije dušika, pa se zbog toga često upotrebljava kao pionirska vrsta za remedijaciju tla u blizini ugljenokopa i sl. List crne johe vrlo je bogat dušikom, što se manifestira i u obliku povećanja sadržaja dušika u tlu tijekom razgradnje listinca (Brożek i Wanic 2002). Zahvaljujući tomu, list crne johe se relativno brzo razgrađuje, u pravilu u smjeru tvorbe zrelog humusa. Najveće površine pod šumama crne johe nalaze se u europskom dijelu Ruske federacije – 717 tisuća ha, u Bjelorusiji – 419 tisuća ha i u Ukrajini – 190 tisuća ha (Zalesov 2008). U središnjoj Europi crna joha pojavljuje se uglavnom na poplavnim dijelovima aluvija i na manjim površinama aluvija prigorskih vodotoka, često zaštićenim kao prirodnim rezervatima. Velike šumske površine crne johe nalaze se i južno od Berlina u Spreewald rezervatu biosfere, gdje crna joha s poljskim jasenom čini dominantnu vrstu u sloju drveća. Značajne površine pod crnom johom prisutne su i u Bialowieza Nacionalnom parku u Poljskoj. Areal crne johe u Hrvatskoj obuhvaća površinu od oko 8000 ha (Prpić i Milković, 2005). Najvrijednije mješovite i čiste sastojine crne johe u Hrvatskoj pridolaze na oko 2000 ha u području Podravine u šumariji Đurđevac (Vukelić i sur., 2006). Na ovome se području nalazi i trajna pokusna ploha osnovana u okviru UNESCO programa "Čovjek i biosfera" na kojoj su i provedena istraživanja objavljena u ovome radu. U sastojinama crne johe u ovom dijelu Podravine nisu zabilježene poplave dravskom vodom u više od 100 proteklih godina. Ipak, kad se razmatraju hidrološke značajke u cjelini (imajući na umu značaj vode za sastojine crne johe), u svijetlu ekoloških promjena na širem području (povezanih ponajprije s tehničkim zahvatima na uzvodnom dijelu dravskog korita), te klimatskih promjena i klimatskih specifičnosti ovoga dijela podravlja (Zaninović i sur. 2008) postavlja se pitanje u kojoj mjeri se takve promjene odražavaju i na poznate sastojine crne johe u Crnim jarkima. Dosadašnje spoznaje upućuju da se radi o sastojinama visoke i postojane produktivnosti. Cilj ovoga rada je istražiti glavna obilježja akumulacije i dinamike ugljika i dušika u sastojini crne johe, kao indikatora stabilnosti ekosustava i održivosti gospodarenja ovom sastojinom. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 12 <-- 12 --> PDF |
mjeri sekundarni eolski sedimenti nastali eolacijom dravskog pijeska, koji je akumuliran fluvijalnim taloženjem uslijed poplavnih voda, ali i iz presušenih dijelova riječnog korita (rijeka je često mijenjala tok, premiještajući se postupno prema sjeveru zbog izdizanja Bilogore). Ovi pijesci mjestimično tvore ilovaste i ilovasto pjeskovite slojeve, a ponegdje su akumulirani kao čisti do ilovasti pijesci u formi dina (Vrbek i Pilaš 2011). Šire područje istraživanja ima obilježja reljefne depresije, na koju se nastavlja aluvijalna terasa (greda) užeg porječja Drave. Nadmorska visina je oko 111 m. Biološki sanirane pješčane dine nalaze se južno od rezervata. Vodni režim istraživanog lokaliteta obilježen je visokom razinom vode temeljnice (njena razina se tijekom godine ne spušta više od 130 cm ispod površine tla – sl. 3) unutar vodonosnog sloja kojega predstavljaju debeli kvartarni sedimenti dravskog porječja. Krovina šireg područja (visoki udjel eolskih pijesaka) također je vrlo propusna, pa se vodonosnik neposredno "prihranjuje" oborinskom vodom, tako da se razina vode temeljnice ponekad diže iznad površine tla i izaziva plavljenje (poplava može potrajati 1–2 mj., a dubina poplavne vode obično ne prelazi 20–30 cm). Glavni vodotok koji protječe kroz šumski predjel Crni jarci je kanal Čivićevac.2 Uzrok višekratnog plavljenja Crnih jaraka u ljeto i jesen 2010. je izlijevanje upravo ovoga kanala. Ovaj kanal ima vjerojatno veliki utjecaj na razinu vode temeljnice u predjelu Crni jarci. Klimatske značajke istraživanog područja najbolje se mogu prikazati prema podacima s meteorološke postaje Đurđevac za razdoblje od 1990–2010. god. Srednja godišnja temperatura iznosi 10,3 °C, a srednja godišnja količina oborina je 832 mm. Prema Köppenovoj klasifikaciji, klima ima oznaku Cfwbx˝. U smislu Thornthwait-ove klasifikacije područje je humidno. Materijal i metode Material and methods Terenski dio istraživanja obuhvatio je: uzorkovanje tla na pedološkom profilu, uzorkovanje tla sondom iz A- horizonta, uzorkovanje šumske prostirke u tri ponavljanja između dva odbacivanja lista, uzorkovanje fiziološki zrelog lista crne johe tijekom kolovoza, uzorkovanje drva crne johe za dendrokronološku, kemijsku i mehaničku analizu, uzorkovanje kore crne johe. Na profilu tla uzeti su uzorci iz genetskih horizonata, u fizički izmijenjenom i neizmijenjenom stanju (pomoću cilindara po Kopeckom volumena 100 cm3). Na ovim uzorcima određen je granulometrijski sastav (ISO 11277), pH vrijednost (ISO 10390), sadržaj karbonata (ISO 10693), gustoća krute faze tla (ISO 11508), te gustoća (bulk density) tla (ISO 11272). Uzorci šumske prostirke uzimani su u tri navrata: jesen 2009, nakon odbacivanja lista (autumn "A+") proljeće (april) 2010 u vrijeme listanja (spring "S") jesen 2010, prije odbacivanja lista (autumn "A–") |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Rezultati istraživanja Research results Fiziografske značajke tla – Physiographic soil characteristics Fiziografija tla istraživanog područja odraz je specifične konstelacije pedogenetskih čimbenika, u kojoj dominiraju visoka razina vode temeljnice, pjeskoviti matični supstrat te ravničarski teren sa slabo izraženim mikroreljefnim uzvišenjima i depresijama. U takvim uvjetima dominantno tlo je euglej, čija svojstva variraju ovisno o mikroreljefnom položaju te o dubini do pijeska. Na istraživanoj lokaciji mikroreljefne neravnine su vrlo slabo zamjetne. Prema taksonomskoj pripadnosti tlo je tipa euglej, podtipa hipoglej prema klasifikaciji Škorić i sur. (1985), a prema WRB (2006): Haplic Gleysol (Endoarenic, Abruptic). Debljina Ah3 horizonta je 4–12 cm, ovisno o mikroreljefu (prosječna debljina A- horizonta je 7 cm). Prema teksturi radi se o pjeskovito glinastoj ilovači (tab. 1), gustoće 0,69–0,77 Mg m–3, poroznosti 68–72 %, sa 100 g kg–1 organskog ugljika te 9,6 g kg–1 ukupnog dušika. Ispod njega je Bl horizont (prosječne dubine 7–55 cm), koji na dubini >40 cm pokazuje prevladavajuća redukcijska obilježja (sl. 4). Prema teksturi radi se također o pjeskovito glinastoj ilovači, gustoće 1,17 Mg m–3, poroznosti 55–58 %, sa 14 g kg–1 organskog ugljika (TOC) 78,6 Mg4 TOC ha–1, te 1,5 g kg–1 ukupnog dušika 8,4 Mg N ha–15. Na dubini od ~45 cm počinje značajno veći udjel pijeska. Teksturno-morfološki to je Br horizont, odnosno prijelazna zona iz B u C horizont. Na dubini većoj od 60 cm više se morfološki gotovo ne manifestira utjecaj pedogenetskih procesa. To je C horizont koji je po teksturi ilovasta pjeskulja, gustoće 1,76 Mg m–3, poroznosti je 34 %, a prisutnost organskog ugljika i ukupnog dušika je u tragovima. Koncentracija TOC je 1,45 g kg–1, a zaliha6 7,6 Mg TOC ha–1. Koncentracija N bila je ispod granice detekcije. U svim horizontima prisutni su karbonati (25–30 g kg–1). pH vrijednost (mjereno u suspenziji s vodom) kreće se od 6,11 u A- horizontu, preko 7,18 u B- horizontu do 7,82 u C- horizontu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Područje istraživanja Research area Terenski dio istraživanja proveden je u srednjem podravlju, između mjesta Kalinovca i Podravskih Sesveta, na trajnoj pokusnoj plohi br. 24, osnovanoj 1980. god. u okviru projekta Čovjek i biosfera (UNESCO-MAB programme). Ploha je veličine 1 ha, nalazi se u odjeljenju 93, odsjeku a, u posebnom rezervatu šumske vegetacije "Crni jarki" unutar G.J. Đurđevačke nizinske šume (sl. 1). Šumom gospodari šumarija Đurđevac, kao sastavnica Uprave šuma Podružnica Koprivnica, Hrvatske šume d.o.o. Površina posebnog rezervata iznosi 72,25 ha, a odnosi se na sljedeća odjeljenja i odsjeke 92c, 93a, 99a i 100a. Šume crne johe u ovom rezervatu starosti su od 93–98 god. U vrijeme pomlađivanja s njima je gospodarila Imovna općina Đurdevačka. Gospodarilo se u ophodnji od 30–40 god., a pomlađivane su nakon čiste sječe izbojcima iz panja, manje iz sjemena (x1 2006). U cjelokupnom rezervatu dominantno je učešće crne johe (sl. 2) (359 stabala ha–1), a participiraju još (ha–1) javor klen (Acer campestre) (105), poljski jasen (Fraxinus angustifolia) (14), obični grab (Carpinus betulus) (18) i nizinski brijest (Ulmus minor) (2). U sloju grmlja najčešće su crna bazga (Sambucus nigra), sremza (Prunus padus), jednokoštuničavi glog (Crataegus monogyna) i trušljika (Rhamnus frangula), a u sloju prizemnog rašća gorka režuha (Cardamine amara), šumski rožac (Cerastium sylvaticum), dobričica (Glechoma hederacea), blijedožućkasti šaš (Carex brisoides) razmaknuti šaš (Carex remota), puzavi žabnjak (Ranunculus repens) i dr. Drvna zaliha je 670 m3 ha–1, godišnji tečajni prirast je 10,1 m3 ha–1 (samo na crnu johu odnosi se 9,1 m3 ha–1, odnosno 90 % prirasta), te je 497 stabala ha–1. Srednja sastojinska visina crne johe u rezervatu je 30,1 m (x1 2006). Na samoj pokusnoj plohi nalazi se 633 stabla. Drvna zaliha je 751,43 m3. Najveći prsni promjer je 60 cm, a najviše stablo 37 m (Anić i sur. 2005). U fitocenološkom smislu ovo je šuma crne johe i poljskog jasena sa sremzom (Pruno padi-Fraxinetum angustifoliae Glavač 1960), koja pripada svezi Alnion incanae Pawl. in Pawl. et. al. 1928 i redu Fagetalia sylvaticae Pawl. in Pawl. et. al. 1928 (Vukelić i sur 2006, Vukelić 2012). U relativno malom udjelu unutar rezervata, u mikrodepresijama je zastupljena i šuma crne johe s dugoklasim šašem (Carici elongatae-Alnetum glutinosae W. Koch 1926 ex Tx. 1931). Vukelić i sur. (2006) i Vukelić (2012) potvrđuju nalaz Glavača (1960) o očitom smanjenju areala ove zajednice, koja je ograničena isključivo na mikrodepresije. Takvo ograničenje areala očito je povezano s hidromelioracijskim zahvatima na širem području, provedenim pred oko 150 god. Današnje obilježje vodnog režima ove šume je relativno visoka i slabo fluktuirajuća razina vode temeljnice, te povremeno plitko (do 30-ak cm) "plavljenje" vodom temeljnicom.1 U geološko litološkom smislu veliko područje podravlja, između Koprivnice, Đurđevca, Pitomače, Virovitice, sjevernih padina Bilogore, Donjeg Miholjca, Valpova i Belišća, obilježavaju fluvio-eolski kvartarni sedimenti. To su u velikoj |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Uzorci su uzimani pomoću ploče dimenzija 25x25 cm, tako da je prikupljana sveukupna prostirka na plohici površine 0,0625 m2. Svaki puta uzeto je 27 uzoraka, raspoređenih na tri skupine plohica od po 9 uzoraka. Naime, unutar svake skupine bilo je 9 plohica križnog rasporeda i međusobne udaljenosti od 1 m. Kod drugog i trećeg uzorkovanja određene su nove pozicije skupina plohica (cca 5–15 m između pojedinih ranijih i novih skupina plohica), tako da se izbjegne uzorkovanje tamo gdje je već narušeno izvorno stanje prostirke. Svi uzorci šumske prostirke sušeni su na 50 °C do konstantne mase. Za određivanje C i N po tri uzorka iz svake skupine plohica združeni su u 1 kompozitni uzorak, tako da je nakon svakog uzorkovanja bilo po 3 kompozitna uzorka iz svake skupine, sveukupno 9 kompozitnih uzoraka za mjerenje C i N nakon svakog uzorkovanja. C i N izmjereni su metodom suhog spaljivanja, prema ISO normama 10694, odnosno 13878. Uzorci tla iz A- horizonta na plohicama uzimani su žljebastom sondom, također u tri navrata između dva odbacivanja lista, kada je uzorkovana i šumska prostirka, ne na svih 9 plohica unutar skupine, već na 5 plohica, tako da je svaka druga izostavljena. Pri tomu je iz 5–10 pojedinačnih uzoraka formiran kompozitni uzorak. Tako je u tri navrata uzeto po 15 kompozitnih uzoraka tla. Mjerena je pH vrijednost (ISO 10390), sadržaj karbonata (ISO 10693), organski ugljik (ISO 10694) te ukupni dušik (ISO 13878). Kod prvog uzorkovanja uzeti su i uzorci pomoću cilindara (na sveukupno 9 plohica), radi jednokratnog određivanja gustoće krute faze tla (ISO 11508) te gustoće (bulk density) tla (ISO 11272). Uzorci fiziološki zrelog lista crne johe uzeti su iz gornje trećine krošnje 9 oborenih stabala polovicom kolovoza. Za svako stablo formiran je poseban uzorak od oko 50-ak listova, tako da je bilo sveukupno 9 uzoraka lista. Sa istih stabala uz mjesto prereza uzorkovani su i odsječci kore (čitavom debljinom), 30–40 g po uzorku, sveukupno 9 kompozitnih uzoraka. Uzorci drva crne johe za kemijsku analizu drva uzeti su kao piljevina, na mjestima prereza debla, tako da je prikupljeno također 9 kompozitnih uzoraka piljevine. U uzorcima lista, kore i drva izmjeren je sadržaj ugljika (ISO 10694) i dušika (ISO 13878). Uzorkovanje drva crne johe za dendrokronološku analizu obavljeno je na 5 stabala (odabrana su stabla srednje sastojinske visine), prema dondrokronološkim metodama (Cook i Kairiukstis 1990). Na svakom stablu prije sječe zabilježeno je mjesto prvog reza na prsnoj visini (1,30 m). Nakon obaranja stablo je prerezano na obilježenom mjestu (prsna visina), odakle je uzet uzorak debla duljine 1 m. Na stablima su također uzeti i kolutovi debljine 10 cm za dendrokronološku analizu. Rezultati dendrokronološke analize odnose se na poprečni presjek stabala 1,6; 16,6 i 26,6 m iznad površine tla. Uzorci su mjereni na specijaliziranom mjernom stolu za očitavanje godova. Mjerenje i sinhronizacija sekvenci godova izvršena je u programu PAST 4. Nakon izmjere izvršeno je unakrsno datiranje uzoraka i napravljena je krivulja prosječne širine godova za svaki uzorak (kolut). Nakon toga, prosječne širine godova sa tri različite visine na deblu ponovo su sinhronizirane i za svako stablo napravljena je prosječna krivulja izmjerenih širina godova. Naposljetku, međusobno su uspoređene krivulje prosječnih širina godova između stabala i konstruirana je regionalna standardna kronologija. Razina podudarnosti između krivulja utvrđena je korelacijom i to tzv. koeficijentom jednakosti i vizualnim podudaranjem koji su odlučujući za konačnu usporedbu (Rybníček i sur. 2010). Paralelno s time izvršeno je dvostupanjsko uklanjanje trenda (Holmes i sur. 1986) u programu ARSTAN (Grissino–Mayer i sur. 1992). Za utvrđivanje rijetkih pojava, a koje imaju ključan utjecaj na rast stabala korištena je analiza karakterističnih negativnih godina (Kroupová 2002). Za određivanje gustoće drva korišten je uzorak 20 × 20 × 30 mm izrezan s jednometarskog trupca uzetog s prsne visine 1,3 m. Uzorak je sušen u sušioniku Sanyo na temperaturi od 103 °C ± 2 °C. Gustoća drva određena je prema normi ČSN 49 0108, a upotrjebljena je za izračun sadržaja ugljika i dušika u sastojini. Podaci o gustoći kore pojedinih vrsta drveća vrlo su rijetki u literaturi. Većinom se radi samo o izračunima učešća kore u šumskim kulturama kratke ophodnje. Stoga smo se za izračun mase kore na temelju njene gustoće i obujamnog udjela u drvnoj zalihi ovdje poslužili aproksimacijom gustoće kore stabala obične jele, čija je srednja vrijednost 660 kg m−3 (Badjun 1977). Za obujamni udjel kore u drvnoj zalihi uzeli smo vrijednost od 17 %. Naime, za crnu johu u Podravini Stankić i sur. (2010) daju udjel kore od 16,4 % (debljinski razred 37,5 cm) do 23,6 % (debljinski razred 7,5 cm). Uzorci su pripremani i analizirani u Ekološko-pedološkom laboratoriju Šumarskog fakulteta, u laboratoriju Zavoda za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te u laboratoriju Instituta za ekologiju šuma Mendelovog Sveučilišta u Brnu. Za izračun zalihe C i N u tlu uzeli smo srednje vrijednosti koncentracije u A- horizontu iz tri uzorkovanja (A+, S i A–). Tomu smo pribrojili zalihu C i N u dubljim dijelovima tla, određenu na uzorcima iz profila tla. Isti pristup, kao za A- horizont, imali smo i pri izračunu akumulacije C i N u šumskoj prostirci. Za izračun zalihe C i N u listu drveća uzeli smo kemizam zrelog lista iz kolovoza te masu listinca nakon odbacivanja lista. Od statističkih metoda za obradu rezultata analiza primijenjena je deskriptivna statistika i provedeni su t-testovi diferencija zavisnih uzoraka. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Dendrokronološka obilježja – Dendrochronological characteristics Srednji prsni promjer pet analiziranih stabala bio je 36,2 cm. Međusobna usporedba krivulja prosječnih širina godova za određena stabla pokazala je visoke vrijednosti statističkih indikatora. Na temelju dobivenih rezultata izrađena je prosječna krivulja izmjerenih širina godova koja predstavlja radijalni prirast. Prosječna širina goda iznosila je 1,7 mm. Na temelju konstruirane regionalne standardne kronologije nije uočena nikakva veza s promjenama u vodnom režimu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 16 <-- 16 --> PDF |
proljeća opada, a zatim prema jeseni raste (sl. 9). Mjereno u suspenziji s vodom, srednja vrijednost pH u jesen iznosi 5,8, opada do proljeća na 5,1, a u jesen je 6. Mjereno u suspenziji s 0,01 M CaCl2, pH vrijednost u jesen je 5,3, u proljeće 4,7, a u jesen 4,9. Sadržaj organskog ugljika i dušika u A- horizontu tla tijekom razdoblja mjerenja mijenjao se daleko manje od ostalih parametara (sl. 10 i 11). Evidentiran je jedino značajniji porast koncentracije i mase ugljika od jesenskog do proljetnog mjerenja. Tako je u jesen nakon odbacivanja lista srednja vrijednost koncentracije TOC u tlu bila 100,4 g kg–1, što predstavlja masu od 53655 kg ha–1, do proljeća je značajno porasla na 114 g kg–1 (60955 kg ha–1), a do jeseni se snizila na 107,1 g kg–1 (57253 kg ha–1). Trend promjene koncentracije dušika u tlu tijekom razdoblja mjerenja vrlo je slična onom kod TOC, pri čemu nema značajnih promjena. Od jeseni do proljeća koncentracija i masa dušika beznačajno raste (9,610,6 g kg–1, odnosno 51425671 kg ha–1), a zatim opada (10,69,9 g kg–1, odnosno 56715335 kg ha–1). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Šumska prostirka – Forest floor Usprkos velikoj razlici u prostornoj varijabilnosti mase prostirke nakon odbacivanja lista (sl. 5), testovi razlika između uzorkovanja tijekom godine ukazuju na signifikantne razlike u masi prostirke između tri provedena uzorkovanja. Analiza kompozitnih uzoraka šumske prostirke pokazala je da je najveća masa šumske prostirke u jesen nakon odbacivanja lista, kada joj je srednja vrijednost 4714 kg ha–1. Do proljeća (travanj) prosječna masa šumske prostirke opada na 3360 kg ha–1, a do jeseni prije odbacivanja lista na svega 511 kg ha–1 suhe tvari. Najveća prostorna varijabilnost mase prostirke je nakon odbacivanja lista, da bi se njegovom razgradnjom značajno smanjivala (sl. 5). Razgradnjom organske tvari tijekom godine značajno se mijenja i koncentracija ugljika u istoj (sl. 6). U prostirci sa svježim listincem srednja joj je vrijednost 460 g kg–1, do proljeća pokazuje blagi rast na 478 g kg–1, a do jeseni opada na 379 g kg–1. Pri tomu se ističe varijabilnost trećeg mjerenja, koja je značajno viša od prethodna dva mjerenja. Zaliha ugljika u šumskoj prostirci u jesen je 2157 kg ha–1, do proljeća se smanjuje na 1604 kg ha–1, a do jeseni na svega 199 kg ha–1. Koncentracija dušika u šumskoj prostirci tijekom godine varira vrlo slično koncentraciji ugljika (sl. 7). Njena vrijednost od jeseni (24,2 g kg–1) do proljeća pokazuje blagi rast (27,3 g kg–1), a zatim do jeseni opada na 25,6 g kg–1. Usprkos sveukupnom trendu povećanja koncentracije dušika, apsolutna količina dušika u šumskoj prostirci tijekom razgradnje opada. Tako je nakon odbacivanja listinca na 1 ha u prostirci bilo 114,5 kg N, u proljeće 91,4 (ova razlika ipak nije statistički značajna), a u jesen samo 13,5 kg N. C:N je značajan pokazatelj kvalitativnih promjena prostirke tijekom godine. On pokazuje padajući trend, a kreće se od 19 u jesen nakon odbacivanja lista, preko 17,5 u proljeće, do 14,8 iduće jeseni (sl. 8). A- horizont tla – Horizon A Promjene mjerenih parametara humusnoakumulativnog horizonta tijekom razdoblja istraživanja znatno su manje od promjena parametara šumske prostirke. Gustoća mu se kreće između 0,75 i 0,77 Mg m–3, u prosjeku 0,767 Mg m–3. pH vrijednosti u A- horizontu tla tijekom opisana tri mjerenja pokazuje karakterističan trend, tako da od jeseni do |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 18 <-- 18 --> PDF |
istraživane plohe. Najmanji prirast zabilježen je tijekom 1934, 1937, 1940, 1941, 1949, 1950, 1957, 1963, 1964, 1972, 1976, 1988, 1993, 2000. i 2002. (sl. 12). Većina navedenih godina s malim prirastom dokazane su i analizom karakterističnih negativnih godina. Akumulacija ugljika i dušika – Carbon and nitrogen accumulation Za izračun akumulacije ugljika i dušika određena je njihova koncentracija, osim u šumskoj prostirci i u tlu, također i u drvu, kori te fiziološki zrelom listu crne johe (sl. 13). Za iskazivanje mase drva, odnosno zalihe ugljika u drvu, određena je gustoća drva crne johe. Koncentracija ugljika u drvu kreće se između 491,6 i 511,6 g kg–1, a prosječna vrijednost mu je 498,1 g kg–1. U kori mu je raspon između 512,60 i 540,60, s prosječnom vrijednošću od 521,66 g kg–1, a u listu između 488,60 i 498,60, s prosječnom vrijednošću od 493,23 g kg–1. Koncentracija dušika u drvu u rasponu je između 2,22 i 2,98, s prosječnom vrijednošću od 2,66 g kg–1. U kori je raspon dušika između 8,97 i 14,59 g kg–1, s prosječnom vrijednošću od 11,38 g kg–1, a u listu između 21,82 i 29,48 g kg–1, s prosječnom vrijednošću od 24,70 g kg–1. Prosječna gustoća drva u apsolutno suhom stanju određena na temelju svih testnih uzoraka bila je 507,5 kg m−3, s koeficijentom varijacije 5,7. Najniža vrijednost gustoće drva u apsolutno suhom stanju iznosila je 398,0 kg m−3, a najviša 580,7 kg m−3. 50 % vrijednosti oko medijane kretalo se u rasponu od 489,9–532,1 kg m−3. Požgaj i sur. (1993) odredili su prosječnu vrijednost gustoće apsolutno suhog drva crne johe (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.). Gustoća je iznosila 494 kg m−3 s koeficijentom varijance 9.4 %. Srednja vrijednost gustoće drva koju je odredio naš tim bila je veća za 13,5 kg m−3, određena na 945 testnih uzoraka dok se srednja vrijednost koju su odredili Požgaj i sur. (1993) temelji na 20 uzoraka. Drvna zaliha od 751 m3 ha–1, kolika je izmjerena na istraživanoj lokaciji, odnosi se samo na drvo deblje od 7 cm. Kad se uzme i sve sitnije drvo (~5 %) – za listače Krajnc (2005) navodi da u ukupnoj drvnoj zalihi sitno drvo promjera 3–7 cm participira s 3 % – onda se dobije obujam od 790 m3 ha–1. U ovoj zalihi drvo johe, prosječne gustoće 507,5 kg m–3 participira s 83 %, što sveukupno iznosi 333 Mg ha−1. Kora, aproksimirane gustoće (s jelom) 662 kg m–3 participira sa 17 %, što sveukupno iznosi 89 Mg ha−1. Na temelju koncentracije C i N u drvu i kori izračunali smo da je akumulacija ugljika u drvu 165,9 Mg ha−1, u kori 46,4 Mg ha−1, dok je akumulacija dušika u drvu 0,886 Mg ha−1, a u kori čak 1,012 Mg ha−1 (tab. 2). Akumulacija ugljika i dušika u listu krošanja određena je na temelju mase odbačenog listinca (4,714 Mg ha–1) i koncentracije C i N u zrelom listu. Tako se pokazalo da je u listu krošanja akumulirano 2,325 Mg ha–1 ugljika i 116,4 kg ha–1 dušika. Akumulacija ugljika u tlu, do dubine od 85 cm kreće se između 139,8 i 146,1 Mg ha–1. Najviša je u proljeće, najniža u jesen, a srednja je vrijednost 143,5 Mg ha–1 TOC. Akumulacija dušika kreće se između 13,54 i 14,07 Mg ha–1, s prosječnom vrijednošću 13,78 Mg ha–1. Rasprava Discussion Snižavanje razine vode temeljnice, pa i općenito promjene vodnog režima najčešći su uzroci opadanja vitalnosti sastojina crne johe (Levanič 1993, Smolej 1995, Pretzell 1997, Baar i sur. 2002). To se ponajprije pripisuje osjetljivosti crne |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Summary This research was conducted in a 95-year-old, highly productive stand of black alder growing in the Drava plain in Croatia. The goal was to investigate the main features of carbon-nitrogen accumulation and dynamics in the stand of black alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.), as an indicator of ecosystem stability and sustainability of managing such stands. Soil physiography was investigated in a permanent sample plot sized 1 ha with growing stock of 751 m3 ha–1. In the course of one season of leaf litter decomposition, the forest floor and soil from the A horizon were sampled on three occasions; the first sampling took place after leaf drop in 2009, the second at the beginning of vegetation (April 2010), and the third before leaf drop (beginning of November 2010). The forest floor mass was determined and so was the carbon and nitrogen content in the forest floor, in the bark, in the physiologically mature leaf and in the soil, as well as the soil pH value. Dendrochronological analysis was performed on black alder wood specimens to determine wood density and carbon and nitrogen content. Data from piezometers set up within the plot for the period 1997–2000 were used to interpret the water regime. According to the research, the soil is Haplic Gleysol (Endoarenic), with a relatively shallow A horizon, of sandy-clayey to loamy-sandy texture, of weakly acidic and in the deeper part weakly alkaline reaction. The water regime is characterized by a shallow and stable groundwater level which occasionally causes shallow (up to 20–30 cm) flooding in the out-of-vegetation period, and does not drop below 130 cm in the vegetation period. The forest floor mass ranges from 4.71 Mg ha–1 after leaf drop, over 3.36 Mg ha–1 in the spring, to 0.51 Mg ha–1 in the autumn before renewed leaf drop, which indicates complete decomposition of black alder leaf litter in a yearly cycle. During this period the C:N ratio decreases from 19 to 14.8. Carbon and nitrogen content in the A horizon increases from autumn to spring, but drops again afterwards. Simultaneously, the pH value significantly drops from autumn to spring, but rises again by autumn. In mid-summer, carbon accumulation in the above-ground biomass of the stand is 214.6 Mg ha–1, while in the soil it is 143.5 Mg ha–1 on average. On the other hand, nitrogen accumulation is higher in the soil: while it is 2 Mg ha–1 in the above-ground biomass, it reaches over 14 Mg ha–1 (13.8 on average) in the soil. Overall accumulation of organic carbon in the ecosystem is 359.5 Mg ha–1, and of nitrogen it is 15.8 Mg ha–1. The research has confirmed that this is an exceptionally vital stand, evidently with excellent ecological conditions for the growth of black alder. The vitality and long-term stability of this stand is best reflected in the stable ring width index in the past 80 years, as confirmed by the very large growing stock amounting to 751 m3 ha–1 for a stand aged 93–98 (above the taxation limit of 7 cm). Key words: black alder, forest floor, A- horizon, dendrochronological analysis, carbon accumulation, nitrogen accumulation |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 19 <-- 19 --> PDF |
johe na suhoću staništa (Eschenbach 1995, Hall i Burgess 1990). Osim smanjenja vlažnosti, i dugotrajnija plavljenja mogu također imati za posljedicu opadanje vitalnosti, a tako i visinskog, radijalnog te obujamnog prirasta (McVean 1953, Levanič 1993). Popratne pojave značajnijih promjena vodnog režima u sastojinama crne johe kao što su smanjenje abundancije nodula te udjel mikorize u rizosferi (Dilly i Munch 1996, Dilly i sur. 2000, Middelhoff 2000, Baar i sur. 2002) nesumnjivo participiraju u sinergijskom učinku na stanje vitalnosti takvih sastojina. Sastojina johe koju smo istraživali vrlo je visoke produktivnosti drvne mase (drvna zaliha Ø>7 cm je 751 m3 ha–1), što korespondira i s visokom akumulacijom organskog ugljika (214,6 Mg ha–1). Dakako, za ukupnu akumulaciju organskog ugljika u šumskoj biomasi (drvo, kora, list) trebalo bi uzeti u obzir i onu koju ovdje nismo analizirali (grmlje, prizemno rašće i korijen). Prema Vašičeku (1985) to je još dodatnih oko 20 Mg ha–1. Ukupna akumulacija ugljika u biomasi (214,6 Mg ha–1) na istraživanoj plohi značajno premašuje akumulaciju ugljika u tlu (143,5 Mg ha–1), iako je čest i suprotan odnos (Klimo, 2009). Pelíšek (1976) tako navodi akumulaciju ugljika u tlu od čak 226.9 t ha–1 u sastojinama južne Moravske, što se pripisuje i aluvijalnom utjecaju, odnosno prisustvu fosilnih organičnih horizonata. Tlo istraživane sastojine u Podravini nastalo je sedimentacijom eolskog dravskog pijeska koji je premještan aluvijalnim procesima, a nastanak humusnoakumulativnog horizonta pod izravnim je utjecajem sastojine crne johe. Značajno veći sadržaj ugljika u tlu od one u nadzemnoj biomasi očekivan je neposredno nakon sječe (čista sječa na kraju ophodnje). Suprotno od ugljika, akumulacija dušika u gornjem sloju tla značajno premašuje akumulaciju dušika u biomasi. To se može pripisati intenzivnoj dekompoziciji organskih ostataka s relativno visokim udjelom dušika u lišću (oko 25 g kg–1) i simbiotskom fiksacijom od strane Actinobacterium Frankia s ektomikoriznim gljivama (prema Dittert i sur. 2000 – u J. Laganis 2007) – fiksacija može biti u rasponu od 40 do 45 kg N ha–1 god–1. Prinos dušika kroz listinac u istraživanoj sastojini je oko 115 kg ha–1. Citirajući Moirouda (1991) Claessens i sur. (2010) navode za crnu johu raspon od 30–130 kg ha–1 godišnjeg prinosa dušika putem listinca, što ukazuje na visokoprodukcijske značajke naše istraživane sastojine. Zanimljiv je vrlo značajan rast koncentracije dušika u prostirci od jeseni do proljeća. Kad se promatra promjena koncentracije dušika u prostirci na razini godine (od odbacivanja do odbacivanja lista), ona ima također pozitivan trend. Ovu pojavu (doduše na primjeru iglica običnog bora) Berg i McClaugherty (2007) drže još uvijek nedovoljno objašnjenom, usprkos činjenici da se radi o visokom stupnju korelacije (R2>0,9), dakle o svojevrsnoj zakonitosti. U odnosu na druge vrste nizinskih šuma joha relativno kasno odbacuje list. Njegova razgradnja u zimskom razdoblju teče sporije od lista poljskog jasena, a neznatno brže ili podjednako kao list hrasta lužnjaka u poplavnim šumama (Klimo 1985). Intenzitet razgradnje listinca crne johe na istraživanom staništu u Hrvatskoj značajno se povećava u proljetno-ljetnom razdoblju. Dok se jasenov list već do sredine ljeta potpuno razgradi kod hrasta lužnjaka do odbacivanja novog lista razgradi se tek 56–71 % (Klimo 1985). Kod crne johe na istraživanom lokalitetu, do odbacivanja novog lista razgradi se oko 90 % prostirke od početne mase u jesen nakon odbacivanja lista – do gotovo istovjetnog rezultata, u sličnim hidrološkim uvjetima i pri sličnoj pH-vrijednosti, na sjeveru Njemačke, došli su Dilly i Munch (1996). Držimo da se tijekom odbacivanja lista, razgradi i preostalih 10 % prostirke, pa takav proces u potpunosti odražava dinamičku ravnotežu jednog aspekta protoka tvari i energije u sastojini crne johe. Takva nesmetana razgradnja rezultira tvorbom zrelog humusa, koji u uvjetima dobre prozračnosti površinskog dijela tla u ljetno-jesenskom razdoblju mineralizacijom odražava dinamičku ravnotežu organskog kompleksa tla. A- horizont je stoga relativno plitak (prosječno 7 cm), a akumulacija organskog ugljika u njemu je svega 57,3 Mg ha–1. Prisutnost karbonata, osobito u dubljem dijelu tla, održava reakciju tla na slabo kiseloj do slabo alkalnoj razini (sveukupno pH je 5,10–7,82, mjereno u vodi), što uz povremeno plitko plavljenje u proljetnom i jesenskom razdoblju pogoduje biogenosti tla te humifikaciji i mineralizaciji organske tvari (Dilly i Munch 1996). Postojanost povoljnih ekoloških uvjeta istraživanog staništa vrlo dobro se odražava u ujednačenom radijalnom prirastu. Prosječna širina goda je 1,7 mm, bez trenda značajnijih promjena indeksa širine godova, što upravo ukazuje na relativnu postojanost vodnog režima. Ova postojanost vodnog |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 20 <-- 20 --> PDF |
režima nesumnjivo najjače uporište ima u slabo izraženoj fluktuaciji razine vode temeljnice te rijetko prisutnoj (gotovo isključivo u izvanvegetacijskom razdoblju) plitkoj poplavnoj vodi, koja nema negativan utjecaj na vitalnost johovih sastojina (Kozlowski 1982, Keeland 1997, Dittert i sur. 2006). Uzrok tako slabo izraženoj (ograničenoj) fluktuaciji razine vode temeljnice može se potražiti u plitkim vodonosnim sedimentima, koji onemogućuju nesmetanu komunikaciju vode temeljnice s rijekom Dravom. Zaključci Conclusions 1. Tlo istraživane sastojine crne johe u Podravini je močvarno glejno tlo, pjeskovito-glinaste do ilovasto-pjeskovite teksture, plitkog humusno-akumulativnog horizonta (prosječno 7 cm), te slabo kisele (u površinskom dijelu) do slabo alkalne reakcije (na dubini >50 cm); 2. Postojana razina vode temeljnice u izvanvegetacijskom razdoblju povremeno izaziva plitko (do 20–30 cm) plavljenje u sastojini, u vegetacijskom razdoblju ne spušta se dublje od 130 cm; 3. Drvna zaliha od 751 m3 ha–1 ukazuje na visoko produktivno šumsko stanište, a vitalnost i dugoročna stabilnost sastojine dobro se odražava u postojanom indeksu širine godova u posljednjih 80 god; 4. Tijekom godišnjeg ciklusa razgradnje šumske prostirke razgradi se 90–100 % od početne mase nakon odbacivanju lista; 5. Od jeseni do proljeća raste sadržaj ugljika i dušika u A- horizontu, a zatim ponovno opada. Istovremeno, od jeseni do proljeća značajno opada pH- vrijednost, a zatim ponovno raste; 6. Akumulacija ugljika u nadzemnoj biomasi je 214,6 Mg ha–1, a u tlu 143,5 Mg ha–1. S druge strane akumulacija dušika veća je u tlu – u nadzemnoj biomasi je 2 Mg ha–1, a u tlu čak 13,8 Mg ha–1. 7. Ekološka stabilnost i visoka produkcija drvne mase istraživane sastojine odraz je optimalne sinergije lokalnih uvjeta, koji su značajnije izmijenjeni pred ~ 150 god. 8. Usprkos pionirskim obilježjima crne johe, vitalnost i proizvodnost ovih sastojina argument su ekološkoj i gospodarskoj opravdanosti održivog gospodarenja ovim/ovakvim johovim sastojinama. Zahvala Acknowledgment Zahvaljujemo se upravitelju šumarije Đurđevac Zlatku Listu, dipl. ing. šum. i revirniku Goranu Švaci, dipl. ing. šum. na pomoći u terenskom dijelu istraživanja. Literatura References Anić, I., S. Matić, M. Oršanić, D. Belčić, 2005: Morfologija i struktura šuma poplavnih područja. U: Vukelić, J. (Ur.): Poplavne šume u Hrvatskoj. HAZU, Hrvatske šume, Grad Zagreb. p.p. 245–262. Baar, J., T. Bastiaans, M. A. Van de Coevering, J. G. M. Roelofs, 2002: Ectomycorrhizal root development in wet Alder carr forests in response to desiccation and eutrophication. Mycorrhiza, 12(3):147–151. Badjun, S., 1977: Prilog proučavanju svojstava kore hrasta, jasena i jele. Bilten ZIDI, Šum. fak. Zagreb, 5(1–2):1–28. Berg, B., C. McClaugherty, 2007: Plant Litter: Decomposition, Humus Formation, Carbon Sequestration. 2nd ed., Springer, 338 p. Brożek, S., T. Wanic, 2002: Impact of forest litter of Alnus glutinosa (L.) Gaertn., Alnus incana (L.) Moench, Alnus viridis (chaix) Lam. et DC, Abies alba Mill., and Fagus sylvatica L. on chosen soil properties. Electronic Journal of Polish Agricultural Universities, 5(1):1–7. Claessens, H. i sur., 2010: A review of the characteristics of black alder (Alnus glutinosa [L.] Gaertn.) and their implication for silvicultural practices. Forestry, Vol. 83, No. 2, 2010. Cook E. R., L. A. Kairiukstis, 1990: Methods of Dendrochronology – Applications in the Environmental Sciences. Kluwer Academic Publisher and International Institute for Applied Systems Analysis, Dordrecht, Boston, London, 394 pp. ČSN 49 0108 Drevo. Zisťovanie hustoty (Određivanje gustoće). Dilly, O., H. Bach, F. Buscot, C. Eschenbach, W. L. Kutsch, U. Middelhoff, K Pritsch, J. C. Munch, 2000: Characteristics and energetic strategies of the rhizosphere in ecosystems of the Bornhöved Lake district. Applied Soil Ecology, 15:201–210. Dilly, O., J. C. Munch, 1996: Microbial biomass content, basal respiration and enzyme activities during the course of decomposition of leaf litter in a black alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) forest. Soil Biology and Biochemistry, 28(8):1073–1081. Dittert, K., J. Wötzel, B. Sattelmacher, 2006: Response of Alnus glutinosa to anaerobic conditions – Mechanisms and rate of oxygen flux into the roots. Plant Biology, 8(2):212–223. Eschenbach, C., 1995: Zur Physiologie und Ekologie der Schwarzerle (Alnus glutinosa [L.] Gaertn.) Dissertation, Universität Kiel, 197 p. Glavač, V., 1960: Crna joha u posavskoj i podravskoj Hrvatskoj s ekološkog i šumskouzgojnog gledišta. Disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 141 str. Grissino–Mayer H. D., R. Holmes, H. C. Fritts, 1992: International tree–ring data bank program library. Version 1.1. Laboratory of Tree–Ring Research, University of Arizona, Tucson. Hall, R. B., D. Burgess, 1990: Evaluation of Alnus glutinosa species and hybrids. Biomass London, 22(1–4):21–34. Holmes R.L., R. K. Adams, H. C. Fritts, 1986: Tree–Ring Chronologies of Western North America: California, Eastern Oregon and Northern Great Basin with Procedures Used in the Chronology Development Work Including Users Manuals for Computer programs Cofecha and Arstan. – Chronology Series VI. Laboratory of Tree – Ring Research, University of Arizona, Tuscon, AZ, USA, pp. 50–56. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 21 <-- 21 --> PDF |
IUSS Working Group WRB, 2006: World reference base for soil resources, 2 nd edition, World Soil Resources Reports No. 103, FAO, Rome, 128 p. Kajba, D., J. Gračan, 2003: EUROGENT Technical guidelines for genetic conservation and use for Black Alder (Alnus glutinosa). International Plant Genetic Resources Institute, Rome, Italy, 6 pp. Keeland, B. D., R. R. Sharitz, 1997: The effects of water-level fluctuations on weekly tree growth in a southeastern usa swamp. American Journal of Botany, Vol 84(1):131–139. Klimo, E., 1985: Cycling of mineral nutrients. In M. Penka et al: Floodplain Forest Ecosystem. Water Management Measures. Academia Praha, pp 425–459. Klimo, E., 2009: Accumulation and transport processes of carbon and nitrogen in floodplain forest in relation to the production of biomass. Proceedings of the scientific symposium: Forests of penduculate oak in changed site and management conditions. Croatian Academy of Science and Arts, IUFRO, Zagreb 24–25. 09. 2008., p. 183–192. Kozlowski, T. T., 1982: Water suply and tree growth. Part II. Flooding. Forestry Abstracts, 43:145–161. Krajnc, N., 2005: Ocenjevanje izbranih socialnoekonomskih in okoljskih posledic rabe lesne biomase. Doktorska disertacija. Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, 200 p. Kroupová M., 2002: Dendroecological study of spruce growth in regions under long-term air pollution load. Journal of Forest Science. Vol. 48, No. 12, pp. 536–548. Laganis, J., 2007: Emergency analiysis of black alder (Alnus glutinosa L.) Gaertn.) floodplain forest growth. Disssertation. University of Nova Gorica. 175 p. Levanič T., 1993: Vpliv melioracij na rastne in prirastne značilnosti cme jelse (Alnus glutinosa [L.] Gaertn), ozkolistnega jesena (Fraximis angustifolia Vahl.) in doba (Quercus robur L.) v Prekmurju. (Effects of hidromelioration on growth and increment characteristics of black alder (Alnus glutinosa [L.] Gaertn), ash (Fraximis angustifolia Vahl.) and oak (Quercus robur L.) in Prekmurje) – Master of science thesis, Ljubljana, Biotechnical Faculty, Forestry department, 114 pp. Mauer, P., 2003: Vývin kořenového systému olše lepkavé (Alnus glutinosa [L.] Gaertn.) a olše zelené (Alnus viridis [Chaix] DC) v imisních oblastech (The development of a root system of Alnus glutinosa and Alnus viridis in air-polluted areas). Internal report, Mendel University, Brno, NAZV No. Al1129, 83 pp. (in Czech). McVean, D. N., 1953: Biological flora of the British Isles: Alnus glutinosa (L.) Moench. Journal of Ecology, 41(2):447–466. Middelhoff, U., 2000: Simulationgesttzte Analyse der Raum-zeitlichen Verteilung der Biomasse in einem Erlenwand unter besonderer Beachtung der Feinwurzeldynamik. Disertation, University of Kiel, 140 p. Pelíšek J., 1976. Dynamics of nutrients in soils of floodplain forests of southern Moravia. Lesnictví, 22: 57–74. (in Czech). Požgaj, A., D. Chovanec, S. Kurjatko, M. Babiak, 1993: Štruktúra a vlastnosti dreva. Bratislava: Príroda, 485 pp. ISBN 80-07-00600-1. Pretzell, D., E. M. Knor, A. Reif, 1997: Degradation of alder swamp forest in the upper Rhine Valley (Degradation von Erlenbruchwaldern in der Oberrheinebene). Verhandlungen-Gesellschaft für Ökologie, 27:435–440 (in German, with English abstract). Prpić, B., I. Milković, 2005: Rasprostranjenost poplavnih šuma u prošlosti i danas. In: Poplavne šume u Hrvatskoj, Akademija šumarskih znanosti, Zagreb 2005, pp. 23–39. Rybníček M., P. Čermák, T. Kolář, T. Žid, 2010: Radial Growth and Health Condition of Norway Spruce (Picea abies (L.) Karst.) Stands in Relation to Climate (Silesian Beskids, Czech Republic). Geochronometria, 36(1): 9–16 Smolej, I., 1995: Hydrological condition on permanent research plots. In: Oak Decline in Slovenia. Final report. Ljubljana, Wien, Forestry Institute, Institut für Waldökologie, 213 p. Stankić, I, S. Kovač, T. Poršinsky, 2010: Značajke kore podravske crne johe. Nova mehanizacija šumarstva, 31(1):27–36. Škorić, A., G. Filipovski, M. Ćirić, 1985: Klasifikacija zemljišta Jugoslavije, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 72 pp. Vašíček F., 1985. Natural conditions of floodplain forests. In: PENKA et al. (eds), Floodplain Forests Ecosystems 1. Prague, Academia: 13–29. Vrbek, B., I. Pilaš, 2011: Istraživanje promjena nekih kemijskih i fizikalnih osobina u tlu pod šumom bora i bagrema na području Đurđevačkih pijesaka. Šumarski list, Zagreb, posebni broj, 230–238. Vukelić, J., 2012: Šumska vegetacija Hrvatske, Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet i Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb 2012, p 403. Vukelić, J., D. Baričević, Z. List, M. Šango, 2006: Prilog fitocenološkim istraživanjima šuma crne johe (Alnus glutinosa Geartn) u Podravini. Šum. list, 130 (11–12):479–492, Zagreb. x1, 2006: Posebni rezervat šumske vegetacije "Crni jarki"; Program zaštite šumskih ekoloških sustava, Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Koprivnica. Zalesov, S.V., i sur., 2008: Černoolchovyje lesa Volgo-Donskogo basseina i vedenije chozjajstva v nich (The forests of black alder in the Volga-Don watershed and forest management in these forests). Jekaterinburg, 2008, Ural State Forest-Technical Institute, 231 pp. Zaninović, K., M. Gajić-Čapka, M. Perčec Tadić i sur., 2008: Klimatski atlas Hrvatske / Climate atlas of Croatia 1961–1990., 1971–2000. Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb, 200 str. |