DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 81 <-- 81 --> PDF |
gornjoj površini lista, ali kod jakog napada ili zbog ponovnog pojavljivanja muhe u istom vegetacijskom periodu mogu se naći i na donjoj površini lista. Na jednom listu može se naći od jedne do nekoliko ličinki. Male, blijedo žute ličinke (do 5 mm) izjedaju tunele, ostavljajući duge mine koje se progresivno šire kako ličinke rastu (slika 3, 4). Ova oštećenja mogu se primijetiti na lišću do njegovog odumiranja, tijekom ljeta od suše ili u jesen poslije prvih mrazova. Ličinke se mogu izolirati iz mina i uz 10x povećanje vide se crni usni dijelovi ličinki kojima se ličinke koriste tijekom ishrane biljnim tkivom. Kukuljenje se odvija u mini posljednjeg larvalnog stadija i kukuljica ima tipične spirakule (dio dišnog sustava kukaca) koje vire kroz lisnu epidermu. Kukuljice su svijetlo smeđe, dužine zrna riže (3–4 mm), u mini ispod površine lista, najčešće u blizini lisne baze (slika 5, 6). Odrasle muhe su male (2–3 mm), potpuno crne, i prilično zdepaste sa širokim trokutastim krilima (slika 7, 8), a često ih možemo vidjeti na cvijetu graničica. O. kwansonis može imati dvije ili više generacija godišnje, ovisno o području gdje pridolazi. Prezimljuju kao ličinke ili kukuljice u živom ili odumrlom lišću (Williams i Steck 2011, Steck i Williams 2012). Miner uzrokuje slabljene domaćina i umanjuje njihovu ukrasnu vrijednost. Znanstveno ime "kwansonis" ova je muha miner dobila po ukrasnoj formi graničice Hemerocallis fulva ´Kwanzo´ (Kaempfer, 1712). U Sjedinjenim Američkim Državama O. kwansonis prisutna je najranije od 2006. godine, jer od tada postoje fotografije odrasle muhe amaterskog fotografa Vincenta J. Hickeya, koje je snimio u državi Maine 4. 7. 2006. Muha je bila identificirana 2011. godine i do tada se proširila na |