DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 128     <-- 128 -->        PDF

IVAN OŠTRIĆ (1915–2012)
Za HŠD Ogranak Zagreb Roman Biljak i Frane Grospić
U petak 22. lipnja 2012. god. preminuo je u 98-oj godini života u KBC Rebro u Zagrebu Ivan Oštrić, dipl. ing. šumarstva. Ispraćaj dragog nam pokojnika bio je u četvrtak 28. lipnja 2012. god. u 10 sati iz mrtvačnice na Mirogoju, a pogreb istoga dana u 16 sati na groblju Sv. Petra u Dugoj Resi, gdje je sahranjen pokraj svoje supruge.
Ivan Oštrić rođen je 4. ožujka 1915. u Donjem Velemeriću, Općina Barilović, tada kotar Vojnić, u katoličkoj zemljoradničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u selu Ledvenjak, a realnu gimnaziju završio je u Karlovcu 1934. godine. Po završetku srednje škole zaposlio se u Pamučnoj industriji Duga Resa, s namjerom da si pribavi financijska sredstva za daljnje školovanje. Pokušao je uz rad studirati na Pravnom fakultetu, ali je morao odustati. Potom se upisuje na Poljoprivredno šumarski fakultet u Zagrebu, na kojem diplomira šumarstvo početkom 1940. god. Prva radna mjesta bila su mu u Šumskim upravama Nova Gradiška i Vinkovci, tada kao "umni nadničar", a prvo stalno zaposlenje dobiva u Direkciji šuma Tuzla, gdje radi do 1943. god., kada mora u vojsku – domobranstvo (tehnička služba radi slabijeg vida na desno oko). Radi domobranstva ima neugodnosti nakon rata, a tijekom rata (u vrijeme NDH) radi članstva u Radićevoj Seljačkoj stranci.
Nakon rata zapošljava se u Direkciji željeznica na izradi pragova za obnovu pruga, potom u Šumskoj manipulaciji Spačva, zatim u Andrijevcima te na iskorištavanju šuma u Sisku, odakle radi potrebe službe biva premješten na mjesto tehničkog rukovoditelja u DIP Virovitica i na posljetku za šefa eksploatacije u Veliku Pisanicu i Pivnicu. Krajem 1952. god. seli u Vinkovce i zapošljva se u Šumskom gospodarstvu Spačva, gdje organizira sanitarne sječe, a zatim vodi Građevinski odjel i velike poslove na izgradnji infrastrukture. Nakon rasformiranja ŠG Spačva do 1957. god. je upravitelj šumarijeVinkovci, potom prelazi u "Hrast" Vinkovci, gdje dolazi u sukob s direktorom te na poziv iz "Exportdrva" Zagreb u predstvavništvu Vinkovci prihvaća posao organizacije izvoza drvnih sortimenata. U okviru toga posla, isporuka celuloznoga drva za Tvornicu papira Zagreb postaje sve veća, a time i povezanost ing. Oštrića s odnosnom Tvornicom, tako da on 1960. god. prelazi raditi u istu. Na njegov prijedlog pristupa se na području općine Ivanić Grad (Žutica) intezivnom uzgoju mekih listača kao sirovine za papirnu industriju, osnivaju se pokusne plohe i podižu kulture topola. Posao je uspješno obavljan do 1965. god., kada novo rukovodstvo Tvornice ove aktivnosti smatra nepotrebnim, pa se ing. Oštrić vraća u Vinkovce na komunalne poslove te izgradnju i održavanje lokalnih prometnica. Uspješan ali nezadovoljan zbog nerazumijevanja i podmetanja te političke nepodobnosti, 1975. god. odlazi u Zagreb u prijevremenu mirovinu.
Bio je dugogodišnji i najstariji vrlo aktivni član Hrvatskoga šumarskog društva Ogranka Zagreb (ranije Društva inženjera i tehničara) gdje je u mlađim, ali i u poodmaklim godinama, aktivno sudjelovao u raspravama u okviru Šumarskog četvrtka, iznoseći i stručno braneći svoje stavove, doprinoseći time razvoju struke. U ime članova HŠD-a Ogranka Zagreb, i svoje osobno, izražavajući sućut kćerci Mirni, unukama Anji i Dunji te zetu Branku, od dragog nam kolege oprostio se Roman Biljak, dipl. ing., naglasivši kako je pokojnik bio vrlo cijenjeni šumarski stručnjak, koji je radom svoje znanje ugradio u napredak struke, dajući značajan doprinos društvenoj zajednici, za što je primio pohvale i priznanja. Svi koji su s njime radili, surađivali i družili se, pamtit će ga i sjećati ga se kao dobronamjernog kolegu i čovjeka. Uz vijenac Hrvatskoga šumarskog društva na njegovov odar položen je i vijenac Hrvatske seljačke stranke, čiji je bio dugogodišnji član, od kojega se u ime stranke oprostio kolega Vlado Rajković dipl. ing.
Dragi naš kolega Ivane, neka Ti je lahka hrvatska gruda, vječna slava i hvala. Počivao u miru Božjem.