DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 112     <-- 112 -->        PDF

i trošnoj lugarskoj kućici na Smrekovcu. U svojim "emotivnim sjećanjima" jedan od sudionika tima istraživača prof. S. Bertović zapisao je: "Naš prvi logor oko natrule barake na Smrekovcu opskrbili smo vodopropusnim izblijedjelim šatorima… kamo su nam Bjelovodičani Matija Gašparac i sin mu Antun na konjiću požrtvovno dopremali vodu i hranu". I dok su se kolovoza 1879. Hirc i njegovo društvo na Smrekovcu sladilo lugarevim paprikašem i janjetinom na ražnju, sedamdeset godina kasnije tipolozi i kartografi bili su sretni da su imali "slanine iz salitre kao najkaloričnije punjenje u terenskim sendvičima – povlastice koju nam je dala RŠ krata", prisjeća se Bertović.
Što se same lugarske kućice na Smrekovcu tiče, prema Hircu, "bilo je to ugodno sklonište na ovoj visini i gluhoj šumi" opskrbljeno kuhinjom, dvjema sobama, od kojih jedna na tavanu, stolom s dvije klupe te sobom s dva kreveta. Za mirnih ljetnih večeri vatra se obično ložila "na čistini pred kolibom". Ne čudi da je ova kućica, uz privolu obitelji Thurn-Taxis, bila krajem 19.g. kroz duži niz godina, ako ne konačište, ono svratište brojnih botaničara i prirodoslovaca poput: T. Pichlera, V. Borbaša, J. Sadlera, A. Neilreicha, J. Torbara, Lj. Vukotinovića, J. Schlossera i drugih, kao preteča planinarstva Gorskog kotara. HPD je 1921.g kućicu unajmio na 15 godina, obnovivši je u više navrata, ali i napustivši je odmah po otvorenju doma na Risnjaku.
Nova kuća na Šloserovoj livadi
Zahvaljujući poglavito Planinarskom društvu Delnice i snažnoj potpori središnjice iz Zagreba, koja iza Drugog svjetskog rata djeluje pod imenom Planinarski savez Hrvatske, 1952. otpočelo se s izgradnjom novog doma na Risnjaku. Kako bi se izbjegli ili barem ublažili udari snažnih vjetrova, snježni nanosi i drugi nepovoljni klimatski čimbenici, kojima je bila izložena ranija kuća, ozbiljno se stalo razmišljati o novoj lokaciji doma. Prvobitno izbor je pao na predio Tori, plato u zavjetrini južnog Malog Risnjaka, ali iskop jame za novu cisternu bila je nepremostiva prepreka. Nova zidana jednokatnica podignuta na starim temeljima u mnogome je promijenila raniji izgled kuće. Glavna ulazna vrata sada su okrenuta prema jugoistoku, a nešto razvedenije krovište, kao i vanjski zidovi prekriveni su šindrom, što je objektu dalo poseban planinski izgled. Nakon punih šest godina kuća je 1957. predana na korištenje, sada pod imenom Šloserov dom na Risnjaku na visini od 1418 m.
Kako smo to u uvodu istakli, uz 80. obljetnicu izgradnje i otvorenja doma na Risnjaku, JU Nacionalni park Risnjak prisjeća se i 130. godišnjice smrti proslavljenog prirodoslovca Josipa Kalasancija Schlossera (Jindžihovo, ČSSR, 25.1.1808 – Zagreb, 27.4. 1882) prvog predsjednika Hrvatskog planinarskog društva, jednog od utemeljitelja Narodnog muzeja u Zagrebu i člana JAZU (od 1866). Počevši od 1836. kada je stigao u Hrvatsku, marno izučava floru naših