DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 111 <-- 111 --> PDF |
soba opskrbnika i sanitarni čvor. U potkrovlju, do kojega su vodile drvene stepenice, bilo je pet soba, tri dvokrevetne i dvije veće skupne spavaonice s odgovarajućim namještajem., pa je u kući moglo odjednom noćiti i do 50 osoba. Krov na dvije vode bio je pokriven šindrom, a u blagovaonici pred dolazeću zimu podignuta je velika peć od kaljeva. Za opskrbu vodom poslužila je velika cisterna kapaciteta 25 m3 vode. Po uzoru na Tomislavov dom na Sljemenu već od prvog dana uvedene su takse za "ulaznice i noćarine". Za članove cijena ulaznice iznosila je jedan dinar, a za nečlanove 2 dinara. Noćarine u zajedničkim sobama kretale su se od 10 do 15 dinara, a u "bračnima" od 15 do 25 dinara. Za opskrbnika doma imenovan je Marko Vukelić, koji je na sam dan otvorenja doma priredio svečani ručak za sve posjetitelje. Stavljanjem doma na Risnjaku u funkciju stale su se osmišljavati i izgrađivati nove planinarske staze k njegovu vrhu. U tom pogledu prednjačila je podružnica HPD-a "Gorštak" iz Mrzle Vodice koja je, zahvaljujući agilnom predsjedniku ing. Zdanovskom i potpori Matice, izgradila planinarsku stazu od Suhe Rječine do Medvjeđih vrata, a potom, rekonstrukcijom postojeće, spušta stazu podnožjem južnog Malog Risnjaka i produžuje sve do doma. To doprinosi sve to većem posjetu Risnjaku. Tako je iste godine po otvorenju doma registrirano 190 izletnika i planinara, godinu dana kasnije 450, a 1936.godine 765. Uz povremene godišnje intervencije na saniranju krovišta, sitnim popravcima na prozorima i žaluzinama, izmjeni dotrajalog pokućstva i slično, dom je bio u službi planinara sve do početka Drugog svjetskog rata, kada ga u strogoj ilegali od vremena do vremena koriste partizanski kuriri i slučajni namjernici. U strahu da ne padne u ruke talijanskih okupatora pred "operaciju Risnjak", spališe ga partizani u ožujku 1942. Tipolozima trošna brvnara na Smrekovcu Što je značio boravak na Risnjaku na kojemu nema nikakvog prikladnog objekta za sklanjanje i noćivanje najbolje je osjetio tim prof. Ive Horvata koji je, počevši od srpnja 1948., otpočeo s radom na tipološkim istraživanjima i kartiranju Risnjaka i Snježnika. Kako je dom na Risnjaku bio devastiran, nije im ništa preostalo nego smjestiti se u staroj |