DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 109     <-- 109 -->        PDF

ŠLOSEROV DOM NA RISNJAKU 1932–2012.
Alojzije Frković, dipl. ing. šum.
Javna ustanova Nacionalni park Risnjak imala je krajem ovoga ljeta razloga za slavlje. Petnaestog rujna preko pedeset planinara i ljubitelja prirode, predvođenih ravnateljem Parka Miroslavom Gašparcem, dipl.ing. šum. i suradnicima, proveli su dan na Risnjaku obilježavajući dva značajna jubileja: 80-godišnjicu izgradnje i otvorenja planinarskog doma i 130. godišnjicu smrti prvog predsjednika Hrvatskog planinarskog društva (HPD), osnivača hrvatske botanike i prirodoslovca Josipa Kalasancija Schlossera (1808–1882), po kojemu je dom dobio ime. "Na gotovo vodoravnoj visoravni 100 m ispod samog vrha Risnjaka, s otvorenim pogledom na istok i zapad, sagrađena je od risnjačkog kamena vapnenca planinarska kuća. Sazidana poput susjednih stijena i litica, iste boje i iz istog materijala čini se kao da je ovdje izrasla. Nije bilo lako graditi na tom mjestu: moralo se utrošiti mnogo truda, muke i novaca, da se oživotvori davno željena i snivana misao HPD-a, da ova najljepša planina Gorskog kotara dobije dostojan planinarski dom", zapisao je 1932. na stranicama Hrvatskog planinara tajnik Društva i glavni projektant ing. Josip Neumann.
Zavjetna misao Hrvatskog planinarskog društva postupno se ostvaruje
Potrebu za bilo kakvim "krovom nad glavom" u masivu Risnjaka prvi je osjetio i o tome javno pisao prirodoslovac, planinar i putopisac Dragutin Hirc (1853–1921), koji je krajem 19.st. u više navrata sa svojim "učenim družtvom" hodočastio toj planini. Za svog drugog pohoda Risnjaku 11. kolovoza 1879. skrasio se u šumarskoj kolibi na Smrekovcu, vlasništvo velikaške obitelji šumoposjednika Thurn-Taxisa, koja je na zamolbu HPD-a bila spremna dati suglasnost da se na tom ili kojem obližnjem lokalitetu podigne dom za potrebe planinara i izletnika. Iako je Kotarsko poglavarstvo Delnice na osnovi nacrta i troškovnika koje je izradio "družtveni odbornik i graditelj" Stjepan Uršić, izdalo građevinsku dozvolu, Prvi svjetski rat i poraće, razlozi su da do ostvarenja zamisli nije došlo.
Ne mireći se sudbom, petnaestak godina kasnije "zavjetna misao" HPD-a da Risnjak konačno dobije reprezentativno zdanje kakvo i zaslužuje, konačno se stala ostvarivati. Na prijedlog sušačke podružnice Društva, izaslanici središnjeg Odbora za izgradnju doma, na čelu s predsjednikom Josipom Pasarićem, podružnicom "Martinščak" iz Karlovca i "Jelencom" iz Gerova, za mjesto gradnje doma izabraše zaravanak "prepun divnog alpskog cvieća" između Malog (južnog) i Velikog Risnjaka, na sjecištu sviju prilaznih staza i putova što vode na ovu planinu. Kao kuriozitet bilježim da je spomenutu livadu, zaravanak, HPD dobio od Ministarstva šuma i rudnika u zakup na 90 godina uz cijenu od tadašnja 2 (slovima: dva) dinara! Uz Savsku banovinu, koja doznačuje glavninu potrebnih sredstava za gradnju, kao mecene u sjeni sudjeluju već spomenuta Gospoštija Thurn-Taxis, podružnica HPD-a "Sušak" i članovi svojim doprinosima.
Svečanost otvorenja doma pred 300 uzvanika
Kao dan početka radova bilježi se 13.rujna 1930., kad se prišlo iskolčavanju terena i, zacijelo, najdelikatnijem zahvatu – iskopu jame za cisternu u gotovo živoj stijeni.