DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 108     <-- 108 -->        PDF

Spiroplazme. Navedena je samo jedna spiroplazma koja limunima može značajno umanjiti kvalitetu i prinos plodova. Rasprostranjena je širom svijeta, pa i u Europi.
Gljive. U knjizi je opisano 60 vrsta gljiva uzročnika bolesti biljaka. Najviše vrsta (38) pripada askomicetima. Bazidiomiceta je opisano 19 vrsta, a 3 vrste pripadaju nižim gljivama, odnosno pseudogljivama. Na listi I/A1 nalaze se 24, na listi II/A1 14, na listi II/A2 14, a na listi II/B 4 vrste gljiva. Od navedenoga broja šumskim gospodarskim vrstama pripada gotovo polovica opisanih gljiva. Askomicetne gljive su razvrstane u 8 redova, 17 porodica i 26 rodova, a bazidiomicetne u 4 reda, 7 porodica i 10 rodova, dok niže gljive obuhvaćaju 3 reda, 3 porodice i 3 vrste. Dalje se osvrćemo na patogene gljive na šumskom drveću. Ceratocystis spp. su opasne traheomikoze hrastova, platana i javora u Europi, Aziji i S. Americi. Vrste rodova Chrysomyxa, Cronartium i Endocronartium dolaze u S. Americi na smrekama i borovima, ali ne čine značajne štete, osim Cronartium fusiforme koja spada među najznačajnije uzročnike bolesti borova na jugu SAD-a. Guignardia laricina je najznačajniji uzročnik bolesti ariša u Japanu. Inonotus weirii je ozbiljan uzročnik truleži korijena mladih četinjača u S. Americi i Aziji. Melampsora farlowii je najštetnija vrsta na čugama u S Americi, a M. medusae je patogen topolova lišća diljem svijeta. Mycosphaerella spp. uzrokuju bolesti iglica borova, ariša i topolova lišća u S. Americi, Aziji i Europi. Neke su općepoznati uzročnici osipanja borovih iglica i u Hrvatskoj. Atropelis spp. je patogen borova u S. Americi. Cercospora pini-desinflorae je uzročnik bolesti borovih iglica diljem svijeta (u Europi nije prisutna). Stegophora ulmea je bez većeg značaja na brijestovima u Aziji i S. Americi. Cryphonectria parasitica je općepoznata gljiva na kestenima kao i Gremmeniella abietina na četinjačama, te Hypoxylon mamatum na topolama. Što se tiče domaćina gljive, slično kao i kukci, dolaze na specifičnom domaćinu ili na mnogo domaćina. Kao primjer gljive na mnogo domaćina navodi se vrsta Trechispora brinkmannii koja dolazi naviše od 200 dikotiledonskih biljaka, uključujući 31 ratarsku, 58 povrtlarskih, 18 voćnih, 35 šumskih, 7 ukrasnih i 20 vrsta korovskih biljaka. Što se tiče poljoprivrednih biljaka postoje gljive koje im nanose vrlo velike štete, a neke su manjeg značenja.
Virusi. Virusi su specifična grupa patogenih organizama. Skloni su napadati mnogobrojne domaćine iz mnogih porodica bez obzira koliko su srodno udaljene. Napadnutim biljkama nanose od neznatnih do šteta katastrofalnih razmjera. Naki mogu zaraziti određene vrste domaćina, ali ima i takvih koji naseljavaju po nekoliko stotina različitih vrsta biljaka. Neke vrste virusa mogu zaraziti određene kukce, po čemu su ti isti kukci značajniji kao vektori virusa, nego kao štetnici svojih biljaka domaćina. U ovoj knjizi opisano je 60 vrsta virusa. Najbrojniji su Nepovirusi (11), Potyvirusi (7) i Begomovirusi (6). Prema domaćinima najviše ih dolazi na krumpiru i srodnim vrstama (preko 30), pa na agrumima. Slijede vrste iz rodova Prunus, Vitis, Rubus, Fragaria i Phaseolus. Drugi su domaćini podložni velikom broju vrsta virusa.
Viroidi. Viroidi su specifična grupa biljnih patogena koji mogu nanijeti velike štete napadnutim biljkama. Ovdje su opisana samo 3 viroida koji su štetni za krumpir, paradajz, duhan, petuniju i krizantemu.
Parazitske cvjetnice. U knjizi je opisano 7 vrsta parazitskih cvjetnica iz roda Arceuthobium na četinjačama u S. Americi.
Knjiga završava vrlo obimnim popisom literature na 29 stranica, a na kraju je indeks opisanih štetnih organizama.
Zaključak i preporuka
Atlas karantenskih štetnih organizama koncepcijski obuhvaća organizme u važećem Pravilniku o listama štetnih organizama, listama bilja, biljnih proizvoda i reguliranih objekata. Ukupno je opisano 307 karantenskih organizama. Tekst je napisan logičnim rasporedom, sažeto i jasno, što čitatelju daje mogućnost brzoga snalaženja. Opširnost je određena prema namjeni i standardu EPPO-a.Vrlo je važno da je tekst popraćen slikama i kartom rasprostranjenja, što je velika pomoć za određivanje vrste određenoga štetnika. Od velike je važnosti što se uz karakteristične značajke štetnoga organizma jasno upućuje na način prenošenja istoga u nova područja. Isto tako od izuzetnog je značenja što se jasno upozorava kakav je fitosanitarni rizik kod pojedinog štetnog organizma s obzirom na patogena, biljku domaćina, gospodarske i klimatske prilike koji mu odgovaraju za opstanak u novom području. Svi u Atlasu opisani organizmi odnose se na Bosnu i Hercegovinu, ali gotovo istovjetno i na Hrvatsku. Iz tog razloga Atlas je potpuno primjenjiv i u Hrvatskoj.
Knjiga je ponajprije namijenjena fitosanitarnim inspektorima u Bosni i Hercegovini. S obzirom da obrađuje problematiku od posebnog značenja za poljoprivredu i šumarstvo, ista može biti od koristi nastavnim i znanstvenim radnicima, stručnjacima i gospodarstvenicima koji se bave uvozom, izvozom, trgovinom i proizvodnjom biljaka, stručnjacima koji su na bilo koji način povezani sa zaštitom bilja i zainteresiranim pojedincima. Sigurno je da će kao udžbenik biti od velike koristi studentima šumarstva, agronomije i srodnih struka za savladavanje materije koja je u vezi s karantenskim štetnim biljnim organizmima. Ovakvo se djelo prvi puta pojavljuje u širem okruženju, što mu daje posebno značenje. Zato ga svima zainteresiranima preporučujem, a autori zaslužuju najveće pohvale za trud i kvalitetno obavljen posao.