DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Prof. dr. sc. Josip Margaletić – Šumarski fakultet u Zagrebu, prof. dr. sc. Boris Hrašovec (mentor) – Šumarski fakultet u Zagrebu i dr. sc. Milan Pernek – Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom.
Disertacija ima 224 stranice teksta sa 107 tablica, 85 slika, prikazom statističke obrade i popisom 29 kratica s opisom značenja. Tekst je obrađen u sljedećim poglavljima: Uvod, Cilj rada, Područje istraživanja, Metode rada, Rezultati istraživanja, Rasprava, Zaključci i Literatura. Disertacija sadrži još Informaciju o mentoru, Ključnu dokumentacijsku karticu, Zahvalu, Sažetak, Životopis i Popis objavljenih znanstvenih radova.
Milivoj Franjević rođen je 22. svibnja 1977. g. u Zagrebu, gdje 1995. g. završava III. gimnaziju prirodoslovno matematičkog smjera. Iste godine upisuje se na Šumarski fakultet u Zagrebu. Diplomski rad pod nazivom: "Zdravstveno stanje divljeg kestena i napad kestenova moljca minera (Cameraria ohridella Deschka et Dimić) na području Zagreba u 2000. i 2001. godini" obranio je 2003. g. pod mentorstvom prof. dr. sc. Borisa Hrašovca. U zavodu za zaštitu šuma i lovno gospodarenje volontira od ožujka do prosinca 2003. g. Od travnja 2006. g. započinje rad u istom Zavodu kao znanstveni novak pod mentorstvom prof. Hrašovca, a 2007. g. upisuje doktorski studij smjer Urbano šumarstvo, zaštita prirode, uređivanje i zaštita šuma. Od 2006. g. sudjeluje u izvođenju nastave iz predmeta Šumarska entomologija i Primijenjena entomologija na preddiplomskim studijima Šumarstva i Urbanog šumarstva te predmeta Fitofarmacija u šumarstvu na diplomskom studiju Šumarstva. Iz navedenih premeta drži vježbe i kolokvije te sudjeluje u provedbi terenske nastave sa predmetnim nastavnicima. Do sada je sudjelovao na više domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova izlažući samostalno ili u suatorstvu. Član je Hrvatskog društva biljne zaštite i obnaša zadaće blagajnika Hrvatskog entomološkog društva.
Sažetak rada
U uvodnom dijelu autor naglašava da je hrast lužnjak naša najvrednija listača, s fondom u Hrvatskoj od 44,5 milijuna m3 ili 14 % ukupne drvne zalihe. Zaštita hrastove oblovine imala je veliko praktično značenje već od početka komercijalne eksploatacije hrastova drveta. U novije vrijeme integrirana zaštita šumskih ekosustava obuhvaća primjenu svih raspoloživih metoda i sredstava koji mogu osigurati odgovarajuću zaštitu od štetnih utjecaja abiotskih i biotskih čimbenika. Posebno značenje od biotskih čimbenika imaju potkornjaci drvaši poznati pod zbirnim stručnim terminom "hrastove mušice", koji tijekom i nakon sječe umanjuju tehničku, a time i komercijalnu vrijednost hrastova drveta (trupaca). To su sekundarni i tehnički štetnici koji napadaju fiziološki oslabljena stabla i oblovinu nakon sječe. Kemijske metode su se koristile u prošlosti i nisu prihvatljive u sadašnjoj praksi ekološki certificiranih i potrajno gospodarenih šuma.
Problem mušičavosti oblovine nije do danas zadovoljavajuće riješen. Novonastali nepovoljni uvjeti kao epidemijsko sušenje i propadanje šuma, pritom valja znati da je hrast druga ugrožena vrsta nakon jele, traže nove suvremene metode i sredstva (pripravke) za zaštitu hrastove oblovine, a to je cilj i sadržaj ove izuzetno vrijedne disertacije.
U vrlo vrijednom poglavlju povijesnog pregleda zaštite hrastove oblovine autor nas upoznaje sa do sada poznatim postupcima i metodama i trendovima u najnovije vrijeme. Tako navodi da već Hartig (1872) preporuča prstenovanje stabala koja će se sjeći kako bi se posušila bijelika i onemogućio razvoj potkornjaka drvaša. Richter (1918) uvodi otklanjanje panjeva i održavanje šumskog reda. Enzinger (1949) suzbija potkornjake drvaše s DDT-em. Kinghorn (1955) predlaže uporabu Lindana (HCH). Već oko 1970.g. razvijaju se alternativne metode zaštite oblovine poput olfaktorne (lat. olfacere – mirisati) manipulacije. Iste godine Moeck testira etanol kao primarni atraktant (lat. attractare – koji privlači). McLean, Bakke i Niemeyer (1987) provjeravaju učinkovitosti klopki. (Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom već od 1988.g. primjenjuje Pheroprax i Calcoprax u Bakkeovim klopkama za suzbijanje smrekinih potkornjaka).
Prazak (1991) ispituje primjenu gljive Beauveria bassiana za kontrolu crnogoričnog ljestvičara Trypodendron lineatum. Hrašovec (1997) provodi prvo terensko istraživanje na bazi olfaktorne manipulacije primjenom Linopraxa u klopkama Theysohn. Hrašovec i Franjević u višegodišnjem razdoblju (2003.–2011.) ispituju komercijalne semiokemikalije (grč. semeon = znak) i mogućnosti njihove primjene na zaštiti oblovine u kemijsko-barijernim sustavima. Najnoviji smjer istraživanja, čiji su prvi rezultati prikazani i u predmetnoj disertaciji, usmjereni su ka primjeni insekticidom mikroenkapsulirane polimerne mreže renomiranog svjetskog proizvođača pripravaka za zaštitu bilja. Posebna vrijednost ovog dijela istraživanja odražava se u činjenici da je ova metoda gotovo sugurni kandidat za dobivanje odobrenja od strane FSC, što je posebno važno za hrvatsku struku u svjetlu sveopće certificiranosti naših šuma i ograničenjima u uporabi zaštitnih pripravaka koja iz tog proiz­laze.
U disertaciji su detaljno opisane biološke značajke potkornjaka drvaša na koje je bilo usmjereno provedeno istraživanje:
Hrastov drvaš ljestvičar (Trypodendrom signatum)
Bukov drvaš ljestvičar (Trypodendron domesticum)
Nejednaki potkornjak drvaš (Xyleborus dispar)
Hrastov rusi drvaš (Xyleborus monographus)
Mali hrastov drvaš (Xyleborus saxesenii)
Crni azijski drvaš (Xylosandrus germanus)
Hrastov valjkasti srčikar (Platypus cylindrus)