DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 82     <-- 82 -->        PDF

u skladu s time i godišnji gubici tla su također mali, a erozija je potpuno isključena. Uspoređujući recentnu eroziju s njenim razmjerima, kada je više od 50 % površine sliva bilo bez šumske vegetacije, dr. sc. Lukrecija Butorac ističe da je sada sadržaj mulja u protjecajnim vodama 3,7 puta manji. Tijekom istraživanja svega 31 % oborina prelazio je 10 mm, ali upravo su one izazvale preko 90 % površinskog otjecanja i gubitaka tla.
Razlike u eroziji između pojedinih ploha, glede utjecaja vegetacijskog pokrivača, nije se pokazao značajnim, što je vrlo važno za valorizaciju uloge autohtone vegetacije u protuerozijskim mjerama. Naime, kulture crnog bora signifikantno ne smanjuju površinsko otjecanje i eroziju u odnosu na šikare bjelograbića. Isto tako i prirodni travni pokrov, pogotovo na blažim nagibima, učinkovito sprječava eroziju.
Pokazalo se da su biološke mjere sanacije, odnosno podignute nove šumske kulture, imale ključnu ulogu u smirivanju erozijskih procesa u slivu bujice Suvave. Sve to ukazuje na važnost zadržavanja vegetacije u cijelom slivu radi saniranja i smirivanja ovog izrazito erodibilnog područja.
Istraživanje na kojemu se temelji prezentirani doktorski rad, bavi se vrlo važnim pitanjem za održivo gospodarenje šumskim zemljištem u mediteranskom krškom području. Vrijednost rada je i u tomu što se temelji na materijalno vrlo zahtjevnom motrenju, kakvo je vrlo rijetko na našem krškom području. Rezultati su pokazali na objektivan način koliko je značenje vegetacije u zaštiti tla od erozije, ali, s druge strane, i kolika je važnost stručnog gospodarenja šumom i šumskim zemljištem za održivo gospodarenje sveukupnim prostorom u slivu bujičnog vodotoka. Doktorski rad dr. sc. Lukrecije Butorac značajan je doprinos poznavanju čimbenika erozije tla, poznavanju razmjera erozijskih procesa (posebno na smeđem tlu na vapnencu), razvoju modela procjene erozije i pristupu u njihovu odabiru, te poznavanju uloge vegetacije u zaštiti tla od erozije i provedbi bioloških mijera sanacije erozijskog područja.
Dr. sc. Lukrecija Butorac rođenjem je Bračanka (Supetar) iz obitelji Guić. Rođena je 9.11.1975. godine u Splitu. Osnovnu školu i Opću gimnaziju završila je u Supetru na otoku Braču. Studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1994. godine, gdje je i diplomirala 1999. godine, stekavši zvanje diplomiranog inženjera šumarstva.
Nakon studija radila je kao pripravnik u Upravi šuma podružnica Split. Od ljeta 2000. godine radi u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu kao znanstveni novak u Samostalnom odjelu za šumarstvo. Magistarski rad pod naslovom "Utjecaj šumskih ekosustava alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) na zaštitu tla od erozije" izradila je pod vodstvom prof. dr. sc. Milana Oršanića i obranila 6. srpnja 2007. Godine 2009. dobila je stipendiju COST FP 0601 FORMAN za znanstveno usavršavanje iz područja utjecaja vodnog stresa na promjene u šumi i okolišu koje je provela u Italiji (Istituto San Lodovico, Orvieto – Institute of Agro-Environmental & Forest Biology National Research Council). Sudjelovala je na više domaćih i međunarodnih znanstvenih kongresa. Zajedno sa suradnicima objavila je 30-ak znanstvenih radova, studija i drugih prikaza istraživanja.
Dr. sc. Lukrecija Butorac živi u Splitu, udana je i majka je dvoje djece. S ovih stranica upućujemo joj čestitke i želimo plodosan rad u šumarskoj znanosti.

Dr. sc. MILIVOJ FRANJEVIĆ
Dr. sc. Miroslav Harapin
Dr. sc. Milivoj Franjević, mag. ing. silv. obranio je 15. lipnja 2012.g. disertaciju pod naslovom "Nove biotehničke metode integrirane zaštite hrastove oblovine od potkornjaka drvaša" i stekao akademski stupanj doktora znanosti iz biotehničkog područja, znanstvenog polja šumarstva. Obrana disertacije održana je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, a u Povjerenstvu za obranu disertacije bili su:

ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Prof. dr. sc. Josip Margaletić – Šumarski fakultet u Zagrebu, prof. dr. sc. Boris Hrašovec (mentor) – Šumarski fakultet u Zagrebu i dr. sc. Milan Pernek – Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom.
Disertacija ima 224 stranice teksta sa 107 tablica, 85 slika, prikazom statističke obrade i popisom 29 kratica s opisom značenja. Tekst je obrađen u sljedećim poglavljima: Uvod, Cilj rada, Područje istraživanja, Metode rada, Rezultati istraživanja, Rasprava, Zaključci i Literatura. Disertacija sadrži još Informaciju o mentoru, Ključnu dokumentacijsku karticu, Zahvalu, Sažetak, Životopis i Popis objavljenih znanstvenih radova.
Milivoj Franjević rođen je 22. svibnja 1977. g. u Zagrebu, gdje 1995. g. završava III. gimnaziju prirodoslovno matematičkog smjera. Iste godine upisuje se na Šumarski fakultet u Zagrebu. Diplomski rad pod nazivom: "Zdravstveno stanje divljeg kestena i napad kestenova moljca minera (Cameraria ohridella Deschka et Dimić) na području Zagreba u 2000. i 2001. godini" obranio je 2003. g. pod mentorstvom prof. dr. sc. Borisa Hrašovca. U zavodu za zaštitu šuma i lovno gospodarenje volontira od ožujka do prosinca 2003. g. Od travnja 2006. g. započinje rad u istom Zavodu kao znanstveni novak pod mentorstvom prof. Hrašovca, a 2007. g. upisuje doktorski studij smjer Urbano šumarstvo, zaštita prirode, uređivanje i zaštita šuma. Od 2006. g. sudjeluje u izvođenju nastave iz predmeta Šumarska entomologija i Primijenjena entomologija na preddiplomskim studijima Šumarstva i Urbanog šumarstva te predmeta Fitofarmacija u šumarstvu na diplomskom studiju Šumarstva. Iz navedenih premeta drži vježbe i kolokvije te sudjeluje u provedbi terenske nastave sa predmetnim nastavnicima. Do sada je sudjelovao na više domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova izlažući samostalno ili u suatorstvu. Član je Hrvatskog društva biljne zaštite i obnaša zadaće blagajnika Hrvatskog entomološkog društva.
Sažetak rada
U uvodnom dijelu autor naglašava da je hrast lužnjak naša najvrednija listača, s fondom u Hrvatskoj od 44,5 milijuna m3 ili 14 % ukupne drvne zalihe. Zaštita hrastove oblovine imala je veliko praktično značenje već od početka komercijalne eksploatacije hrastova drveta. U novije vrijeme integrirana zaštita šumskih ekosustava obuhvaća primjenu svih raspoloživih metoda i sredstava koji mogu osigurati odgovarajuću zaštitu od štetnih utjecaja abiotskih i biotskih čimbenika. Posebno značenje od biotskih čimbenika imaju potkornjaci drvaši poznati pod zbirnim stručnim terminom "hrastove mušice", koji tijekom i nakon sječe umanjuju tehničku, a time i komercijalnu vrijednost hrastova drveta (trupaca). To su sekundarni i tehnički štetnici koji napadaju fiziološki oslabljena stabla i oblovinu nakon sječe. Kemijske metode su se koristile u prošlosti i nisu prihvatljive u sadašnjoj praksi ekološki certificiranih i potrajno gospodarenih šuma.
Problem mušičavosti oblovine nije do danas zadovoljavajuće riješen. Novonastali nepovoljni uvjeti kao epidemijsko sušenje i propadanje šuma, pritom valja znati da je hrast druga ugrožena vrsta nakon jele, traže nove suvremene metode i sredstva (pripravke) za zaštitu hrastove oblovine, a to je cilj i sadržaj ove izuzetno vrijedne disertacije.
U vrlo vrijednom poglavlju povijesnog pregleda zaštite hrastove oblovine autor nas upoznaje sa do sada poznatim postupcima i metodama i trendovima u najnovije vrijeme. Tako navodi da već Hartig (1872) preporuča prstenovanje stabala koja će se sjeći kako bi se posušila bijelika i onemogućio razvoj potkornjaka drvaša. Richter (1918) uvodi otklanjanje panjeva i održavanje šumskog reda. Enzinger (1949) suzbija potkornjake drvaše s DDT-em. Kinghorn (1955) predlaže uporabu Lindana (HCH). Već oko 1970.g. razvijaju se alternativne metode zaštite oblovine poput olfaktorne (lat. olfacere – mirisati) manipulacije. Iste godine Moeck testira etanol kao primarni atraktant (lat. attractare – koji privlači). McLean, Bakke i Niemeyer (1987) provjeravaju učinkovitosti klopki. (Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom već od 1988.g. primjenjuje Pheroprax i Calcoprax u Bakkeovim klopkama za suzbijanje smrekinih potkornjaka).
Prazak (1991) ispituje primjenu gljive Beauveria bassiana za kontrolu crnogoričnog ljestvičara Trypodendron lineatum. Hrašovec (1997) provodi prvo terensko istraživanje na bazi olfaktorne manipulacije primjenom Linopraxa u klopkama Theysohn. Hrašovec i Franjević u višegodišnjem razdoblju (2003.–2011.) ispituju komercijalne semiokemikalije (grč. semeon = znak) i mogućnosti njihove primjene na zaštiti oblovine u kemijsko-barijernim sustavima. Najnoviji smjer istraživanja, čiji su prvi rezultati prikazani i u predmetnoj disertaciji, usmjereni su ka primjeni insekticidom mikroenkapsulirane polimerne mreže renomiranog svjetskog proizvođača pripravaka za zaštitu bilja. Posebna vrijednost ovog dijela istraživanja odražava se u činjenici da je ova metoda gotovo sugurni kandidat za dobivanje odobrenja od strane FSC, što je posebno važno za hrvatsku struku u svjetlu sveopće certificiranosti naših šuma i ograničenjima u uporabi zaštitnih pripravaka koja iz tog proiz­laze.
U disertaciji su detaljno opisane biološke značajke potkornjaka drvaša na koje je bilo usmjereno provedeno istraživanje:
Hrastov drvaš ljestvičar (Trypodendrom signatum)
Bukov drvaš ljestvičar (Trypodendron domesticum)
Nejednaki potkornjak drvaš (Xyleborus dispar)
Hrastov rusi drvaš (Xyleborus monographus)
Mali hrastov drvaš (Xyleborus saxesenii)
Crni azijski drvaš (Xylosandrus germanus)
Hrastov valjkasti srčikar (Platypus cylindrus)

ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Cilj istraživanja bio je istražiti mogućnosti učinkovite zaštite hrastove oblovine sredstvima koje dopušta FSC u suzbijanju šest navedenih potkornjaka drvaša ("mušice") kao značajne komponente integrirane zaštite hrastove oblovine. Istovremeno, istražena je bioekologija i fenologija potkornjaka drvaša, a jedan od rezultata su i neke nove spoznaje s biološko-entomološkog stajališta. Istraživanje je provedeno na više prostorno odvojenih lokaliteta 2003. g. te u razdoblju 2009. do 2011.godine. Istraživane lokacije su: G.J. "Jastrebarski lugovi", UŠP Karlovac; G.J. "Slavir" UŠP Vinkovci i NPŠO Dubrava Mokrice kojim gospodari Šumarski fakultet. Metode koje se primjenjuju tijekom istraživanja temelje se na olfaktornoj (lat. olfactus = njuh) komunikaciji kod potkornjaka i mogućnosti ciljane manipulacije u smislu redukcije šteta na štićenoj hrastovoj oblovini. Primijenjene su semiokemikalije (semeon=signal) i naletno barijerne klopke. Od brojnih rezultata istraživanja ovdje ističemo najvažnije:
Naletno barijerne klopke i komercijalni pripravci semiokemikalija (feromona i kairomona) nisu se pokazali dovoljno učinkovitim za zaštitu hrastove oblovine. Na sadašnjem stupnju privlačno/odbojne "snage" dostupnih semiokemikalija ova se metoda može ipak koristiti za vrlo važan i koristan sustav monitoringa, dakle kao jednostavni i precizni pokazatelj početka i tijeka aktivnosti pojedinih vrsta potkornjaka drvaša.
U cilju eventualne namjene za redukciju lokalnih populacija hrastovih drvaša učinkovitost naletno barijernih klopki najveća je ako se postavljaju do sredine ožujka. Kasnija montaža nema opravdanja s entomološkog i ekonomskog gledišta u kontekstu zaštite hrastove oblovine.
Rojenje vrsta iz roda Trypodendron (hrastov i bukvin ljestvičar), prema rezultatima provedenih istraživanja započinje već kada dnevni maksimumi temperatura postignu 8 °C. U novije vrijeme svjedočimo razdobljima neuobičajeno toplog vremena početkom godine (siječanj, veljača) pa su i provedena istraživanja ukazala na nužnost promjene percepcije o nekadašnjem pojmu "ranih potkornjaka" (ožujak).
Slijedom podataka o vrlo izraženom povećanju udjela novopridošle vrste crnog azijskog drvaša (Xylosandrus germanus) potrebno je što prije uspostaviti monitoring ove invazivne alohtone vrste. Prema najnovijim podacima, na području SAD i Europe od ove su vrste u stadiju koljika zabilježene značajne štete na većem broju listača (i četinjača) uslijed suše fiziološki oslabljenih stabala.
Polimerna insekticidna mreža pokazala je visoki stupanj učinkovitosti i gotovo potpunu zaštitu hrastove oblovine. Prvotne testove potrebno je proširiti i ponoviti, jer iz rezultata prvog testa nije potpuno jasno utvrđena mogućnost prodora nekih vrsta drvaša kroz mrežu i dalje, u štićeni hrastov trupac. S gledišta mogućnosti praktične primjene, nove polimerne mreže mikroenkapsulirane s kemijskim insekticidima potpuno su prihvatljive u sustavu FSC certificiranih šuma.
Svi rezultati istraživanja na kojima se temelji obranjena disertacija prikazani su u detalje na 102 stranice, tablično i grafikonima. Pravi pokazatelj uspješnosti zaštite oblovine, broj ubušenja po jedinici površine kod tretiranog i kontrolnog složaja hrastove oblovine, statistički je obrađen i detaljno kritički analiziran u poglavlju rasprave. Izvedeni zaključci, kao rezultat uspješno provedenog višegodišnjeg istraživanja, na zavidnoj su razini sa znanstvenog i stručnog gledišta i predstavljaju dragocjen prilog unapređenju fundamentalne i primijenjene entomologije za navedene vrste potkornjaka drvaša. Podjednako važno, s gledišta primjenjivosti rezultata istraživanja, obranjena disertacija predstavlja značajan izvor novih spoznaja i doprinosi naporima iznalaženja novih puteva integrirane zaštite hrastove oblovine suvremenim metodama i sredstvima u skladu sa FSC propisima i ograničenjima.
Na kraju ovog prikaza u ime znanstvenika i operativaca, šumara entomologa i zaštitara, izražavamo zahvalnost i upućujemo srdačne čestitke dr. sc. Milivoju Franjeviću za novopodarena znanstvena i stručna dostignuća u istraživanju bioekologije potkornjaka drvaša i vrijedne rezultate koje je postigao u suvremenoj integriranoj zaštiti hrastove oblovine.