DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 93     <-- 93 -->        PDF

KRUNO VRGOČ, dipl. ing. šum (1934–2011)

Dr. sc. Vice Ivančević

Pred naletom teške i podmukle bolesti i samo nekoliko dana nakon 77. rođendana, napustio nas je naš prijatelj i kolega Kruno Vrgoč.
Rođen je 5.1.1934. godine u Beničancima, Donji Miholjac, u višečlanoj obitelji majke Jelene rođene Fekete, domaćice i oca Petra, pučkog učitelja. U vihoru II. svjetskog rata obitelj je zbog naprednih ideja njegova oca bila izložena progonima, pa se zbog toga morala često prebacivati na slobodna područja. U rodnom mjestu završava osnovnu školu 1946. g., a potom realnu gimnaziju "Ćiro Gamulin" u Splitu 1954.g. Bio je veoma perspektivni junior "Hajduka" s uspješno završenom nogometnom školom Luke Kaliterne, legendarnog igrača i trenera. Većina igrača njegovog godišta uskoro je zaigrala u seniorskom sastavu "Hajduka", koji je osvajao više naslova državnog prvaka. Međutim, odlaskom u Zagreb na studije prekinuta je njegova uspješna nogometna karijera. Kruno je bio omiljen među svojom generacijom nogometaša, a osobito je bio blizak prijatelj s Jolom Vidoševićem, kasnije standardnim prvotimcem i reprezentativcem.
U jesen 1954. g. upisuje se na Šumarski fakultet, Šumsko-gospodarski odsjek u Zagrebu, kojega završava početkom 1960.godine. Kao apsolvent boravi na višemjesečnoj studentskoj praksi u Danskoj i Finskoj u okviru međunarodne razmjene studenata. Iz Studentskog centra živo se sjećamo nerazdvojnog i skladnog para Krune i Rajke, kasnijih supružnika koji su, posebice, mlađim generacijama bili pravi uzori partnerstva i ljubavi. Po završetku studija nakratko se zapošljava u Šumskom gospodarstvu "Krndija", Našice, kao samostalni referent za biljnu proizvodnju. Nakon jednogodišnjeg vojnog roka vraća se na isto radno mjesto do odlaska u Bosnu i Hercegovinu krajem 1963. godine. Zbog izrazitog deficita visokoobrazovanih stručnjaka i relativno povoljnih uvjeta života, Kruno sa svojom suprugom Rajkom, profesoricom stranih jezika seli u susjednu Republiku. Početkom 1964.g. postavljen je za upravitelja Šumarije Novi Travnik u sastavu ŠIP-a Šebešić, Travnik, gdje će provesti punih 14 godina. U tom njegovom najplodnijem stručnom radu na kompleksnom gospodarenju relativno slabo otvorenih šuma planinskih masiva Vranice i Vlašića, postiže značajne rezultate. Osobitu pozornost posvećuje uzgajanju šuma i srodnim disciplinama, koje su ga uostalom i na Fakultetu najviše zaokupljale. U iskorištavanju šuma uvodi mehanizaciju u kombinaciji s izgradnjom šumskih cesta i vlaka primjenom nove tehnike izgradnje. Uz to, razvija lovstvo, koje također pozitivno utječe na bolje poslovanje. Organizira česte stručne ekskurzije u Hrvatskoj radi boljeg upoznavanja s tamošnjim naprednijim iskustvima u lovstvu. Ovakvo cjelovito gospodarenje šumama utjecalo je na poboljšanje strukture šuma, ali i na bolje financijske rezultate. Radničkom standardu poklanja dužnu pažnju i to izgradnjom suvremenih radničkih nastambi i poboljšanjem životnih uvjeta radnika. Jedan je od začetnika, trenera i sudaca na natjecanjima šumskih radnika na regionalnoj, republičkoj i državnoj razini. Bio je uspješni trener nekolicini pojedinačnih regionalnih, republičkih i državnih prvaka u tim natjecanjima. Osim toga, na području njegove šumarije uspješno je održano nekoliko natjecanja šumskih radnika na svim razinama. Izuzimajući šumarstvo, kraće se vrijeme uspješno oprobao na urbanoj hortikulturi. Na molbu profesora Šumarskog fakulteta Sarajevo izravno je uklju­čen kao volonter na višegodišnjem snimanju terenskih normi iskorištavanja i uzgajanja šuma, koje su poslužile kod izrade jedinstvenih normi. Inače, kolega Kruno izvrsno je surađivao s profesorima Šumarskog fakulteta u znanstvenom i praktičnom pogledu.
Po odlasku iz Šumarije Novi Travnik krajem 1977. g. pa do 1992. godine, uspješno je obavljao i druge poslove, i to: samostalnog projektanta hortikulture urbanog prostora, rukovoditelja sektora za plan i analize, direktora ŠIP-a "Šebešić", Travnik, rukovoditelja sektora za razvoj, te samostalnog planera i analitičara DIP-a Šebešić, prerada drva Nova Bila. Za vrijeme rata do primirja 1994.g. bio je uključen u logističku službu HVO, kada se vraća u Hrvatsku. Zahvaljujući

ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 94     <-- 94 -->        PDF

razumijevanju njegovih kolega zapošljava se sredinom 1994.g. u Upravu šuma Senj, Odjelu za iskorištavanje šuma na mjesto stručnog suradnika mehanizacije do odlaska u mirovinu krajem 1999. godine. Na ovom radnom mjestu kao vrlo iskusni praktičar uspješno primjenjuje analitičku metodu brzog pojedinačnog praćenja učinka kamiona, traktora i građevinskih strojeva. Njegovo praktično iskustvo i veliki angažman na pripremi i održavanju prvog državnog natjecanja šumskih radnika na području Uprave šuma Senj u turističkom naselju "Zagori" Novi Vinodolski 1995. g. umnogome je doprinijelo njegovom velikom uspjehu.
U privatnom životu bio je pravi intelektualac širokih pogleda, duhovnog potencijala i velike tolerancije u komunikaciji. Izvrsno je poznavao pčelarstvo koje je obilno koristio u vlastitom dugogodišnjem uspješnom uzgoju pčela, izradi košnica i ostalog pratećeg pribora. Bio je dobar znalac flore, posebice ljekovitog bilja, koje je intenzivno skupljao za vlastite potrebe. Osim u praksi gdje je pokazivao veliku sklonost za lovstvo, bio je i pasionirani lovac te vlasnik većeg broja vrijednih trofeja. U slobodno vrijeme izrađivao je zahtjevne goblene, ponajprije prirodne motive, koji su krasili njegov dom.
Posljednji brutalni rat u BiH ostavio je duboku traumu u njegovoj obitelji. Njegov svjetonazor nikako nije mogao dokučiti odakle se skupilo toliko zla i mržnje kod ljudi, koji su prouzročili toliko puno ljudskih tragedija i razaranja. Iako je sa suprugom na relativno zadovoljavajući način razriješio trajni boravak u Novom Vinodolskom, teško se uklopio u novu sredinu. Njihov dom, okruženje, mnogobrojna prijateljstva i poznanstva s cjelokupnim okruženjem bilo je vezano za Travnik, gdje su proveli najljepše i najintenzivnije godine zajedničkog života. Zbog toga su, uza svu susretljivost ljudi u novoj sredini bili neizmjerno nesretni. Naprasni odlazak supruge Rajke prije kratkog vremena zadao mu je težak udarac od kojeg se nije oporavio. Uskoro je i sam teško obolio i nakon nekoliko mjeseci bezuspješnog oporavka Kruno nas je iznenada napustio. Kao što i priliči njihovom skladnom zajedničkom životu, njegovi ostaci položeni su kraj supruge Rajke u Malinskoj na otoku Krku, sadašnjem trajnom boravištu njihovog jedinca sina Petra, afirmiranog šumarskog stručnjaka i znanstvenika i njegove obitelji.
Njegov plemeniti i uzorni lik zadržat ćemo u trajnoj uspomeni kao i zavidni stručni doseg, koji je umnogome doprinijeo razvoju i afirmaciji naše zelene struke.
 
IVAN ĐUKIĆ, dipl. ing. šum. (1946–2012)

Ivica Tomić, dipl. ing. šum.

Nakon duge i teške bolesti, 13. travnja 2012. godine, u 66. godini života preminuo je i zauvijek nas napustio kolega Ivan Đukić, diplomirani inženjer šumarstva, umirovljeni zaposlenik novogradiške podružnice "Hrvatskih šuma". Ro­đen je u 28. kolovoza 1946. u Slavonskome Brodu, osnovnu školu i gimnaziju završava u rodnome gradu, a zatim upisuje Šumarski fakultet u Zagrebu, na kojemu diplomira 1973. godine. Po završetku studija vraća se u svoju Slavoniju koju je istinski volio, u svoj grad, te 1974. započinje radni vijek kao pripravnik u Šumariji Trnjani, u ondašnjem Šumskom gospodarstvu "Slavonski Brod". Budući da je bio iznimno predan i temeljit kada se radilo o šumarstvu, Braco je, kako su ga svi zvali, preuzimao odgovorne i zahtjevne poslove na kojima se nije štedio, pa je često poslijepodneva i vikende provodio na radnome mjestu. Od 1975. godine radi na poslovima programiranja i pripreme proizvodnje u djelatnosti uzgajanja šuma, od 1980. u iskorišćivanju šuma, te se tijekom toga perioda intenzivno bavi izradom normativa u šumarstvu (THV-sustav). Rukovoditelj Proizvodnog odjela u Šumskom gospodarstvu postaje 1986.godine, a tu funkciju obavlja do 1991. godine, kada preuzima dužnost stručnog suradnika za studij i organizaciju rada u novoosnovanom Javnom poduzeću "Hrvatske šume", p.o. Zagreb (Uprava šuma Vinkovci). Nakon formiranja