DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 93     <-- 93 -->        PDF

KRUNO VRGOČ, dipl. ing. šum (1934–2011)

Dr. sc. Vice Ivančević

Pred naletom teške i podmukle bolesti i samo nekoliko dana nakon 77. rođendana, napustio nas je naš prijatelj i kolega Kruno Vrgoč.
Rođen je 5.1.1934. godine u Beničancima, Donji Miholjac, u višečlanoj obitelji majke Jelene rođene Fekete, domaćice i oca Petra, pučkog učitelja. U vihoru II. svjetskog rata obitelj je zbog naprednih ideja njegova oca bila izložena progonima, pa se zbog toga morala često prebacivati na slobodna područja. U rodnom mjestu završava osnovnu školu 1946. g., a potom realnu gimnaziju "Ćiro Gamulin" u Splitu 1954.g. Bio je veoma perspektivni junior "Hajduka" s uspješno završenom nogometnom školom Luke Kaliterne, legendarnog igrača i trenera. Većina igrača njegovog godišta uskoro je zaigrala u seniorskom sastavu "Hajduka", koji je osvajao više naslova državnog prvaka. Međutim, odlaskom u Zagreb na studije prekinuta je njegova uspješna nogometna karijera. Kruno je bio omiljen među svojom generacijom nogometaša, a osobito je bio blizak prijatelj s Jolom Vidoševićem, kasnije standardnim prvotimcem i reprezentativcem.
U jesen 1954. g. upisuje se na Šumarski fakultet, Šumsko-gospodarski odsjek u Zagrebu, kojega završava početkom 1960.godine. Kao apsolvent boravi na višemjesečnoj studentskoj praksi u Danskoj i Finskoj u okviru međunarodne razmjene studenata. Iz Studentskog centra živo se sjećamo nerazdvojnog i skladnog para Krune i Rajke, kasnijih supružnika koji su, posebice, mlađim generacijama bili pravi uzori partnerstva i ljubavi. Po završetku studija nakratko se zapošljava u Šumskom gospodarstvu "Krndija", Našice, kao samostalni referent za biljnu proizvodnju. Nakon jednogodišnjeg vojnog roka vraća se na isto radno mjesto do odlaska u Bosnu i Hercegovinu krajem 1963. godine. Zbog izrazitog deficita visokoobrazovanih stručnjaka i relativno povoljnih uvjeta života, Kruno sa svojom suprugom Rajkom, profesoricom stranih jezika seli u susjednu Republiku. Početkom 1964.g. postavljen je za upravitelja Šumarije Novi Travnik u sastavu ŠIP-a Šebešić, Travnik, gdje će provesti punih 14 godina. U tom njegovom najplodnijem stručnom radu na kompleksnom gospodarenju relativno slabo otvorenih šuma planinskih masiva Vranice i Vlašića, postiže značajne rezultate. Osobitu pozornost posvećuje uzgajanju šuma i srodnim disciplinama, koje su ga uostalom i na Fakultetu najviše zaokupljale. U iskorištavanju šuma uvodi mehanizaciju u kombinaciji s izgradnjom šumskih cesta i vlaka primjenom nove tehnike izgradnje. Uz to, razvija lovstvo, koje također pozitivno utječe na bolje poslovanje. Organizira česte stručne ekskurzije u Hrvatskoj radi boljeg upoznavanja s tamošnjim naprednijim iskustvima u lovstvu. Ovakvo cjelovito gospodarenje šumama utjecalo je na poboljšanje strukture šuma, ali i na bolje financijske rezultate. Radničkom standardu poklanja dužnu pažnju i to izgradnjom suvremenih radničkih nastambi i poboljšanjem životnih uvjeta radnika. Jedan je od začetnika, trenera i sudaca na natjecanjima šumskih radnika na regionalnoj, republičkoj i državnoj razini. Bio je uspješni trener nekolicini pojedinačnih regionalnih, republičkih i državnih prvaka u tim natjecanjima. Osim toga, na području njegove šumarije uspješno je održano nekoliko natjecanja šumskih radnika na svim razinama. Izuzimajući šumarstvo, kraće se vrijeme uspješno oprobao na urbanoj hortikulturi. Na molbu profesora Šumarskog fakulteta Sarajevo izravno je uklju­čen kao volonter na višegodišnjem snimanju terenskih normi iskorištavanja i uzgajanja šuma, koje su poslužile kod izrade jedinstvenih normi. Inače, kolega Kruno izvrsno je surađivao s profesorima Šumarskog fakulteta u znanstvenom i praktičnom pogledu.
Po odlasku iz Šumarije Novi Travnik krajem 1977. g. pa do 1992. godine, uspješno je obavljao i druge poslove, i to: samostalnog projektanta hortikulture urbanog prostora, rukovoditelja sektora za plan i analize, direktora ŠIP-a "Šebešić", Travnik, rukovoditelja sektora za razvoj, te samostalnog planera i analitičara DIP-a Šebešić, prerada drva Nova Bila. Za vrijeme rata do primirja 1994.g. bio je uključen u logističku službu HVO, kada se vraća u Hrvatsku. Zahvaljujući