DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 82 <-- 82 --> PDF |
porodica (Cerambycidae), vrste: Monochamus galloprovincialis, M sutor, M. sartor, M. urussovi, M. alternatus, M. carolinensis, M. scutellatus, A. chinensis, A. glabripennis te nekih leptira (Lepidoptera), specijalizira taksonomsku identifikaciju karantenskih važnih vrsta iz porodica Noctuidae, Geometridae, Tortricidae i Pyralidae u Službi za zaštitu bilja (Plant Protection Service) u Wageningenu u Nizozemskoj 2007. U rujnu 2011. godine tjedan dana boravio je u European biological control Laboratry, USDA, ARS, Campus International de Baillarguet u Montferrieru sur Lez u Francuskoj, gdje je radio s parazitoidnim vrstama Aprostocetus anoplophorae, Spathius erythrocephalus, Sclerodermus spp. i Trigonoderus princeps, koje bi se mogle koristiti za biološko suzbijanje azijske strizibube – A. chinensis. Imao je znatan broj izlaganja na domaćim i inozemnim skupovima. U sklopu projekta Phytophthora ramorum sudjelovao je na EPPO Conference on Phytophthora ramorum and other forest pests, Falmouth, Cornwall, GB, u listopadu 2005. Također je aktivno sudjelovao na međunarodnom stručnom skupu u Beču: First meeting forestry expert in Wienna February 2006. Objavio je 4 znanstvena i 10 stručnih radova, nekoliko popularnih članaka i poglavlja za emisiju "Plodovi zemlje". Član je Radne skupine za poglavlje 12 Sigurnost hrane, veterinarstva i fitosanitarni nadzor u pregovorima za pristupanje u EU i član Hrvatskog društva biljne zaštite. Magistarski rad pod naslovom "Bolesti i štetnici u šumskim i hortikulturnim rasadnicima" obranio je na Šumarskom fakultetu 2000. godine. To je do sada zasigurno najcjelovitije i najopsežnije djelo o štetnim organizmima u rasadnicima u nas. Tijekom 2007. godine pronašao je i determinirao novo pojavnu azijsku strizibubu u nas. Nakon toga slijedi proučavanje toga organizma, suradnja s domaćim i stranim znanstvenicima, izvještavanje i publiciranje. O azijskoj strizibubi napisao je posebnu brošuru, a rezultat cjelokupnoga rada je napisana disertacija koju ukratko prikazujemo. Sažetak rada Povećanjem prometa bilja i biljnih dijelova povećao se i rizik unošenja štetnih organizama, ponajprije kukaca. Tako je u rujnu 2007. godine na sadnicama dlanastolisnog javora – Acer palmatum u Hrvatskoj pronađena azijska strizibuba – Anoplophora chinensis. Ona može ugroziti šumske ekosustave, voćnjake i urbano zelenilo. Zbog važnosti i opasnosti od karantenske štete azijske strizibube za mnoge biljne vrste, napisan je ovaj disertacijski rad. Azijska strizibuba je karantenski štetni organizam koji se nalazi na EPPO A2 listi, a u nas je stavljena na Popis I, Dio A, Odjeljak I Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja štetnih organizama. Osnovni ciljevi istraživanja bili su utvrditi nazočnost azijske strizibube na vrstama drveća u okolici, smanjiti rizike uvoza, proučiti biologiju i ponašanje štetnika i ukazati na mjere suzbijanja. Anoplophora chinensis (ima 11 sinonima) spada u red kornjaša (Coleoptera), porodica strizibuba ili cvilidreta (Cerambycidae). Za strizibube je značajno da manje dolaze do izražaja u stabilnim šumskim sastojinama i vitalnim pojedinačnim stablima. Opširno je opisana morfologija istraživane vrste. Ovisno o temperaturi i uvjetima hranjenja, razvoj azijske strizibube traje 1 do 2 godine. Odrasli oblici iz biljke domaćina izlaze krajem svibnja i u lipnju. Nakon toga do spolne zrelosti (kraće vrijeme) hrane se lišćem, peteljkama i korom mladih izbojaka, pa i na taj način čine štete. Poslije toga ženka pojedinačno odloži oko 70 jaja u deblo u visini korjenova vrata i na površinskim žilama, a ponekad i na višim dijelovima debla. Ličinke imaju više razvojnih stadija tijekom kojih naprave vrlo velike hodnike u drvu. Rasprostranjena je u Kini, Koreji i Japanu, a u manjoj mjeri i u drugim azijskim državama. Izvan prirodnoga areala utvrđena je u Francuskoj, Nizozemskoj, Hrvatskoj i SAD-u gdje se nije udomaćila, a proširila se na području |