DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 81     <-- 81 -->        PDF

U tom razdoblju šumari su po pisanju De Philippisa počeli učiti povezivanje šumarstva s ekologijom.
"Selvicoltura sistemica" temelji se na održivom gospodarenju, očuvanju i uravnoteženom korištenju zemljišta i ekološko-okolišnih poboljšanja šumarskih područja. Ne nastavlja se s uobičajenim shemama, a rezultati se mjere uspjehom nakon kulturnih zahvata.
Autor smatra da "Selvicoltura sistemica" treba imati puno priznanje. Njena primjena može se također odrediti za sljedeća područja:
šumski kompleksi kojima gospodari država o svom tro­šku. To su pretežito planinske šume s velikim vodozaštitnim funkcijama. Pretežito se radi o šumama četinjača, gdje su najviše zastupljene razne vrste borova. Nova pošumljavanja nisu dala dobre rezultate zbog više razloga: privatno vlasništvo, loše planirane aktivnosti i neriješene kompetencije država – regije.
Državne šume, prirodni rezervati, vrijedne šumske površine u Nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima predstavljaju subjekte, gdje primjena sustavnog šumarstva ne nailazi na nikakve probleme. Tu se može uočiti velika prednost, gdje sve funkcije šuma dolaze do izražaja.
Općinske šume predstavljaju naglašen problem s obzirom na velike razlike sjever–jug, te različite lokalne interese, ali su očite prednosti za okoliš i zajednicu.
Od velikog su interesa otvorene rasprave o: gospodarenju ostarjelim panjačama, gospodarenje u područjima hidrološke nestabilnosti, gospodarenje uz povećan broj divljih dvopapkara i sl.
Ovi zaključci usko su povezani sa "Sustavnim šumarstvom" i zaslužuju sustavne mjere, koje se mogu i trebaju primjenjivati.

Dr. sc. Andrija Vukadin

Prof. dr. sc. Milan Glavaš

Dr. sc. Andrija Vukadin, dipl. inž. šum. obranio je 11. svibnja 2012. godine disertaciju pod naslovom "Anoplophora chinensis (Forster, 1771) (Coleoptera, Cerambycidae) – biologija, putovi introdukcije i mogućnost njenog štetnog utjecaja na šumsku vegetaciju Hrvatske", te time stekao akademski stupanj doktora znanosti iz biotehničkog područja znanosti, znanstvenog polja šumarstvo. Javna obrana disertacije održana je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pred povjerenstvom u sastavu:
Prof. dr. sc. Josip Margaletić – Šumarski fakultet Zagreb, prof. dr. sc. Boris Hrašovec (mentor) – Šumarski fakultet Zagreb i prof. dr. sc. Mirza Dautbašić – Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.
Disertacija obuhvaća 108 stranica, na kojima je uz tekst uključeno 78 slika (fotografije, grafikoni, zemljopisne karte, prikazi statističke obrade) i 20 tablica. Sastoji se od sljedećih poglavlja: Uvod, Ciljevi istraživanja, Materijali i metode istraživanja, Rezultati istraživanja, Rasprava, Zaključci i Literatura. U prilogu disertacije je Informacija o mentoru, Zahvala, Temeljna dokumentacijska kartica na hrvatskom i engleskom jeziku, Popis slika, tablica i kratica korištenih u tekstu te Životopis.
Andrija Vukadin rođen je 25.11.1969. godine u Osijeku. Osnovnu školu završio je u Đakovu, a srednju šumarsku školu u Vinkovcima. Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu – Šumarskom odsjeku diplomirao je 1994. godine. U početku kratko radi u privatnoj tvrtki MBM u Lučkom, gdje je izvrsno upoznao hortikulturne biljke. Sljedi kraći volonterski rad 1995. godine u Zavodu za zaštitu šuma i lovstvo Šumarskoga fakulteta u Zagrebu, gdje se uglavnom posvetio zaštitarskoj komponenti biljka u rasadnicima. Početkom 1996. godine zapošljava se kao stručni suradnik u Zavodu za zaštitu bilja u poljo­privredi i šumarstvu Republike Hrvatske, gdje je i danas u radnom odnosu. Obavljao je zdravstvene preglede biljaka u rasadnicima, sudjelovao u istraživanju sredstava za zaštitu bilja za primjenu u šumarstvu i na osposobljavanju stručnjaka za rad u poljoprivrednim ljekarnama. Vodio je tri projekta Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Od 2004. godine voditelj je projekta koje financira Mi­nistarstvo poljoprivrede šumarstva i vodnog gospodarstva: Venuće i sušenje hortikulturnih biljaka – Phytophthora ramo­rum, Borova nematoda – Bursaphelenchus xylophilus i od 2008. godine Azijska strizibuba – Anoplophora chinensis. U nekoliko važnih europskih centara specijalizirao se na problematici značajnih grupa kukaca: dijagnostiku leptira (Lepidoptera) s naglaskom na porodicu Tortiricidae na Sveučilištu Molise (Universita delgi studi del Molise), Campobasso, Italija, u listopadu 2005. S područja dijagnostike kornjaša (Coleoptera),

ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 82     <-- 82 -->        PDF

porodica (Cerambycidae), vrste: Monochamus galloprovinci­alis, M sutor, M. sartor, M. urussovi, M. alternatus, M. caro­linensis, M. scutellatus, A. chinensis, A. glabripennis te nekih leptira (Lepidoptera), specijalizira taksonomsku identifikaciju karantenskih važnih vrsta iz porodica Noctuidae, Geometri­dae, Tortricidae i Pyralidae u Službi za zaštitu bilja (Plant Protection Service) u Wageningenu u Nizozemskoj 2007. U rujnu 2011. godine tjedan dana boravio je u European bio­logical control Laboratry, USDA, ARS, Campus International de Baillarguet u Montferrieru sur Lez u Francuskoj, gdje je radio s parazitoidnim vrstama Aprostocetus anoplophorae, Spathius erythrocephalus, Sclerodermus spp. i Trigonoderus princeps, koje bi se mogle koristiti za biološko suzbijanje azijske strizibube – A. chinensis. Imao je znatan broj izlaganja na domaćim i inozemnim skupovima. U sklopu projekta Phyto­phthora ramorum sudjelovao je na EPPO Conference on Phy­tophthora ramorum and other forest pests, Falmouth, Corn­wall, GB, u listopadu 2005. Također je aktivno sudjelovao na međunarodnom stručnom skupu u Beču: First meeting for­estry expert in Wienna February 2006. Objavio je 4 znanstvena i 10 stručnih radova, nekoliko popularnih članaka i poglavlja za emisiju "Plodovi zemlje". Član je Radne skupine za poglavlje 12 Sigurnost hrane, veterinarstva i fitosanitarni nadzor u pregovorima za pristupanje u EU i član Hrvatskog društva biljne zaštite. Magistarski rad pod naslovom "Bolesti i štetnici u šumskim i hortikulturnim rasadnicima" obranio je na Šumarskom fakultetu 2000. godine. To je do sada zasigurno najcjelovitije i najopsežnije djelo o štetnim organizmima u rasadnicima u nas.
Tijekom 2007. godine pronašao je i determinirao novo pojavnu azijsku strizibubu u nas. Nakon toga slijedi proučavanje toga organizma, suradnja s domaćim i stranim znanstvenicima, izvještavanje i publiciranje. O azijskoj strizibubi napisao je posebnu brošuru, a rezultat cjelokupnoga rada je napisana disertacija koju ukratko prikazujemo.
Sažetak rada
Povećanjem prometa bilja i biljnih dijelova povećao se i rizik unošenja štetnih organizama, ponajprije kukaca. Tako je u ruj­nu 2007. godine na sadnicama dlanastolisnog javora – Acer palmatum u Hrvatskoj pronađena azijska strizibuba – Anoplophora chinensis. Ona može ugroziti šumske ekosustave, voćnjake i urbano zelenilo. Zbog važnosti i opasnosti od karantenske štete azijske strizibube za mnoge biljne vrste, napisan je ovaj disertacijski rad. Azijska strizibuba je karantenski štetni organizam koji se nalazi na EPPO A2 listi, a u nas je stavljena na Popis I, Dio A, Odjeljak I Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja štetnih organizama.
Osnovni ciljevi istraživanja bili su utvrditi nazočnost azijske strizibube na vrstama drveća u okolici, smanjiti rizike uvoza, proučiti biologiju i ponašanje štetnika i ukazati na mjere suzbijanja.
Anoplophora chinensis (ima 11 sinonima) spada u red kornjaša (Coleoptera), porodica strizibuba ili cvilidreta (Cerambycidae). Za strizibube je značajno da manje dolaze do izražaja u stabilnim šumskim sastojinama i vitalnim pojedinačnim stablima. Opširno je opisana morfologija istraživane vrste.
Ovisno o temperaturi i uvjetima hranjenja, razvoj azijske strizibube traje 1 do 2 godine. Odrasli oblici iz biljke domaćina izlaze krajem svibnja i u lipnju. Nakon toga do spolne zrelosti (kraće vrijeme) hrane se lišćem, peteljkama i korom mladih izbojaka, pa i na taj način čine štete. Poslije toga ženka pojedinačno odloži oko 70 jaja u deblo u visini korjenova vrata i na površinskim žilama, a ponekad i na višim dijelovima debla. Ličinke imaju više razvojnih stadija tijekom kojih naprave vrlo velike hodnike u drvu. Rasprostranjena je u Kini, Koreji i Japanu, a u manjoj mjeri i u drugim azijskim državama. Izvan prirodnoga areala utvrđena je u Francuskoj, Nizozemskoj, Hrvatskoj i SAD-u gdje se nije udomaćila, a proširila se na području

ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 83     <-- 83 -->        PDF

regije Lombardija i okolnih područja u sjevernoj Italiji. Napada preko 100 biljnih vrsta iz 26 porodica i 70 rodova. Među domaćinima su naše vrijedne šumske vrste, voćne i ukrasne biljke, što je čini iznimno opasnim štetnikom. Veći dio Europe klimatski je povoljan za njen razvoj. Suzbijati se može integriranim pristupom, u što spada izbor biljnih vrsta za sadnju, provođenje zakonskih mjera pri uvozu, mehaničkim mjerama (sječa i spaljivanje napadnutog i sumnjivog materijala, vađenje i usitnjavanje panjeva i korijenja, postavljanje gustih žičanih mreža na donje dijelove debla), biološki (entomo-patogene gljive, bakterije i nematode, predatori i parazitoidi) i kemijski (tretiranje donjeg dijela debla i injektiranje insekticida u deblo).
Objekti istraživanja nazočnosti azijske strizibube su parkovi, voćnjaci, privatni vrtovi, šume, rasadnici i prodajni centri. Traženi su svojstveni simptomi kao što su izlazni otvori, piljevina na bazalnom dijelu stabla, oštećenja mladih izbojaka, listova i peteljki te nazočnost imaga. U slučaju nalaza nužno je uspostaviti demarkirano područje uokrug 2 km. Nove metode za detekciju ovog štretnika idu u smjeru razvoja akustičnih detektora, korištenja x zraka, feromonskih klopki i dresiranih pasa. U laboratoriju su ličinke uzgajane na posebnoj hranidbenoj podlozi i rezanim granama raznih biljnih vrsta, a dohrana na izbojcima iz autohtone vegetacije. Vrsta se određuje po ključevima i DNK analizom.
Autor je istraživao azijsku strizibubu od 2008. do 2011. godine. Objekti istraživanja bili su hortikulturni rasadnici, vrtni i distribucijski centri, parkovi, šumske sastojine i privatni vrtovi. Kao potencijalni domaćini pregledane su biljke iz 31 roda podrijetlom iz zemalja Dalekog Istoka, posebice Kine. Obavljeno je 109 pregleda, uzeto je 128 uzoraka na kojima je bilo 112 pozitivnih nalaza azijske strizibube. Pregledavane su i šumske sastojine na području Zadra, Splita i Rijeke. U šumskim sastojinama azijska strizibuba nije pronađena. Glavnina terenskih istraživanja obavljena je na mjestu nalaza ove strizibube, a to je MBM rasadnik u Turnju kod Zadra. Zatim su obuhvaćeni objekti u obalnim gradovima, pa u Zagrebu, Sisku, Varaždinu, Đakovu i Osijeku. Uz vizualne detekcije u Turnju i okolici, korištena su 4 dresirana psa 2011. godine. Rezultat je bio nalaz jedne strizibube u sadnici lagerstremije. Prednost detekcije s dresiranim psima je što oni mogu otkriti štetnika u niskim gustoćama populacije bez vidljivih simptoma, i što u kratkom vremenu mogu pregledati sve biljke (bez obzira na vrstu) na određenom području. Ukazano je i na teškoće kod te metode.
U svrhu sprječavanja razvoja i širenja azijske strizibube iz rasadnika Turanj spaljeno je 9200 sadnica dlanastolisnog javora, 400 sadnica lagerstremije i 1430 sadnica ruža. Manji dio uvezene pošiljke sa svojstvenim simptomima nazočnosti štetnog organizma i fiziološki oslabljene biljke spaljene su 2007. godine, a preostale biljke 2010. godine koje su do tada bile u karantenskom plasteniku.
Tijekom trogodišnjih istraživanja u hranidbenim podlogama iz 75 ličinki razvilo se 30 mužjaka i 23 ženke azijske strizibube. Njen potpuni razvoj dobiven je umjetnom zarazom grana javora, bukve i jabuke, te na sadnici hrasta lužnjaka. Za dohranu imaga do spolne zrelosti korišteni su izbojci javora, lijeske, vrbe, hrasta kitnjaka, platane, divljeg kestena, bukve i lipe. Posebno je praćeno odlaganje jaja u grane raznih vrsta biljaka. Ženke su jaja odlagale u grane gorskoga javora (najviše), divljega kestena, bukve, platane, lipe i lijeske.
Poseban dio disertacije odnosi se na analizu rizika štetnog organizma (PRA – pest risk analysis). Tu se ukazuje na opravdanost izrade analize rizika, kategorizaciju štetnog organizma, domaćine i klimatske prilike povoljne za njegov razvoj i širenje. Analizom rizika pokazano je da ovaj organizam može predstavljati veliku opasnost i uzrokovati goleme gospodarske štete u Hrvatskoj. Naglašeno je da je najveća mogućnost unosa trgovina biljkama domaćinima. Moguć je unos karantenskog štetnog organizma na drvenom materijalu za pakiranje (DMP – palete, ambalaža, koluti i sl.) i biljnim dijelovima. Najvažniji domaćini su javori, pa na njih treba iznimno paziti. Ističe se da je vrlo velika vjerojatnost da se ova strizibuba u Hrvatskoj udomaći na velikom broju biljnih vrsta. Naveden je još čitav niz činjenica i date upute kako upravljati ovim opasnim organizmom.

ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Istraživanjima u laboratoriju utvrđeno je da bi neke naše najvrjednije biljne vrste mogle biti ugrožene u slučaju udomaćenja azijske strizibube. Za razvoj ličinki, dohranu imaga, odlaganje jaja i pričinjene štete u laboratoriju, pokazale su se povoljne dvije vrste javora i hrasta te lijeska, platana, bukva, jabuka, lipa i divlji kesten. Dakle, važne šumske i hortikulturne vrste mogu biti ugrožene. Nadajmo se da do toga nikada neće doći.
Najveća vrijednost ovog disertacijskoga rada je u ranom otkrivanju azijske strizibube u nas i poduzetim radikalnim mjerama njenog uništavanja, što je rezultiralo da se nije proširila dalje od mjesta nalaza. Povoljna je okolnost, kako je utvrđeno, da se ova strizibuba ne širi na veće udaljenosti od mjesta pronalaska, što nam daje nadu da se kod nas neće proširiti, a još se više trebamo nadati da je poduzetim mjerama potpuno uništena. Uz znanstvenu obradu štetnoga kukca, u disertaciji nailazimo i na usporednu analizu vlastitih rezultata s onima do kojih su došli drugi autori, što je od velike koristi. Na sebi svojstven način autor je plastično ukazao na zakonske propise kakvi se danas postavljaju fitosanitarnim službama, a koji se odnose na uvoz sadnica i provođenje posebnih mjera zaštite.
Uvjeren sam da će stručne i znanstvene spoznaje ovoga disertacijskog rada, znanstvenicima i stručnjacima u praksi te fitosanitarnim službenicima biti od velike koristi, jer ova disertacija zasigurno predstavlja vrijedno znanstveno djelo.
Doktoru znanosti Andriji Vukadinu upućujem iskrene čestitke.
Mr. sc. DAMIR MATOŠEVIĆ

Prof. dr. sc. Marijan Grubešić

Dugogodišnjim radom na području lovstva, zvanjem magistra znanosti okrunio se i kolega Damir Matošević, dipl. ing. šumarstva, nakon javne obrane znanstvenoga magistarskog rada na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 25. travnja 2012. godine. Rad, čiji je naslov: "Stanje i mogućnosti razvoja lovnog turizma u poduzeću "Hrvatske šume" d.o.o.", autor je izradio i predao na daljnji postupak ocjene krajem 2011. godine.
Fakultetsko vijeće Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu donijelo je na svojoj 3. redovnoj sjednici akademske godine 2011/2012. održanoj 12. prosinca 2011. godine Odluku kojom se imenuje stručno povjerenstvo za ocjenu izrađenoga znanstvenoga magistarskoga rada Damira Matoševića, dipl. inž. šum., u sastavu:
Doc. dr. sc. Stjepan Posavec – predsjednik, Šumarski fakultet Zagreb
Prof. dr. sc. Marijan Grubešić – mentor, član, Šumarski fakultet Zagreb
Dr. sc. Dijana Vuletić – znanstveni savjetnik, Hrvatski šumarski institut, član
Imenovano povjerenstvo proučilo je i pozitivno ocijenilo rad.
Damir Matošević rođen je 23. rujna 1964. godine u Novoj Gradiški, gdje je završio Srednju matematičku školu. Godine 1984. upisuje se na Šumarski fakultet u Zagrebu gdje diplomira 1989. godine. Od 1990. do 1991. godine bio je pripravnik u "Šumskom gospodarstvu Josip Kozarac" Nova Gradiška i to većim dijelom na poslovima lovstva.
Od 1992. do 1995. godine radio je na poslovima revirnika za lovstvo u lovištu "Radinje", a nakon toga na poslovima stručnog suradnika za lovstvo pri Upravi šuma Podružnici Nova Gradiška. Od 1995. godine posjeduje obrt pod nazivom D-M Usluge u lovstvu, putem kojega izrađuje do 2007. godine elaborate lovnogospodarskih osnova, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači, a posjeduje licencu Ovlaštenog inženjera šumarstva za lovstvo. Trenutno uz poslove na lovstvu radi i kao koordinator za humanitarno razminiranje na području UŠP Nova Gradiška.
Sudionik je Domovinskog rata na Zapadnoslavonskoj bojišnici, te u Vojnoredarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja".