DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 81     <-- 81 -->        PDF

U tom razdoblju šumari su po pisanju De Philippisa počeli učiti povezivanje šumarstva s ekologijom.
"Selvicoltura sistemica" temelji se na održivom gospodarenju, očuvanju i uravnoteženom korištenju zemljišta i ekološko-okolišnih poboljšanja šumarskih područja. Ne nastavlja se s uobičajenim shemama, a rezultati se mjere uspjehom nakon kulturnih zahvata.
Autor smatra da "Selvicoltura sistemica" treba imati puno priznanje. Njena primjena može se također odrediti za sljedeća područja:
šumski kompleksi kojima gospodari država o svom tro­šku. To su pretežito planinske šume s velikim vodozaštitnim funkcijama. Pretežito se radi o šumama četinjača, gdje su najviše zastupljene razne vrste borova. Nova pošumljavanja nisu dala dobre rezultate zbog više razloga: privatno vlasništvo, loše planirane aktivnosti i neriješene kompetencije država – regije.
Državne šume, prirodni rezervati, vrijedne šumske površine u Nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima predstavljaju subjekte, gdje primjena sustavnog šumarstva ne nailazi na nikakve probleme. Tu se može uočiti velika prednost, gdje sve funkcije šuma dolaze do izražaja.
Općinske šume predstavljaju naglašen problem s obzirom na velike razlike sjever–jug, te različite lokalne interese, ali su očite prednosti za okoliš i zajednicu.
Od velikog su interesa otvorene rasprave o: gospodarenju ostarjelim panjačama, gospodarenje u područjima hidrološke nestabilnosti, gospodarenje uz povećan broj divljih dvopapkara i sl.
Ovi zaključci usko su povezani sa "Sustavnim šumarstvom" i zaslužuju sustavne mjere, koje se mogu i trebaju primjenjivati.

Dr. sc. Andrija Vukadin

Prof. dr. sc. Milan Glavaš

Dr. sc. Andrija Vukadin, dipl. inž. šum. obranio je 11. svibnja 2012. godine disertaciju pod naslovom "Anoplophora chinensis (Forster, 1771) (Coleoptera, Cerambycidae) – biologija, putovi introdukcije i mogućnost njenog štetnog utjecaja na šumsku vegetaciju Hrvatske", te time stekao akademski stupanj doktora znanosti iz biotehničkog područja znanosti, znanstvenog polja šumarstvo. Javna obrana disertacije održana je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pred povjerenstvom u sastavu:
Prof. dr. sc. Josip Margaletić – Šumarski fakultet Zagreb, prof. dr. sc. Boris Hrašovec (mentor) – Šumarski fakultet Zagreb i prof. dr. sc. Mirza Dautbašić – Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.
Disertacija obuhvaća 108 stranica, na kojima je uz tekst uključeno 78 slika (fotografije, grafikoni, zemljopisne karte, prikazi statističke obrade) i 20 tablica. Sastoji se od sljedećih poglavlja: Uvod, Ciljevi istraživanja, Materijali i metode istraživanja, Rezultati istraživanja, Rasprava, Zaključci i Literatura. U prilogu disertacije je Informacija o mentoru, Zahvala, Temeljna dokumentacijska kartica na hrvatskom i engleskom jeziku, Popis slika, tablica i kratica korištenih u tekstu te Životopis.
Andrija Vukadin rođen je 25.11.1969. godine u Osijeku. Osnovnu školu završio je u Đakovu, a srednju šumarsku školu u Vinkovcima. Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu – Šumarskom odsjeku diplomirao je 1994. godine. U početku kratko radi u privatnoj tvrtki MBM u Lučkom, gdje je izvrsno upoznao hortikulturne biljke. Sljedi kraći volonterski rad 1995. godine u Zavodu za zaštitu šuma i lovstvo Šumarskoga fakulteta u Zagrebu, gdje se uglavnom posvetio zaštitarskoj komponenti biljka u rasadnicima. Početkom 1996. godine zapošljava se kao stručni suradnik u Zavodu za zaštitu bilja u poljo­privredi i šumarstvu Republike Hrvatske, gdje je i danas u radnom odnosu. Obavljao je zdravstvene preglede biljaka u rasadnicima, sudjelovao u istraživanju sredstava za zaštitu bilja za primjenu u šumarstvu i na osposobljavanju stručnjaka za rad u poljoprivrednim ljekarnama. Vodio je tri projekta Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Od 2004. godine voditelj je projekta koje financira Mi­nistarstvo poljoprivrede šumarstva i vodnog gospodarstva: Venuće i sušenje hortikulturnih biljaka – Phytophthora ramo­rum, Borova nematoda – Bursaphelenchus xylophilus i od 2008. godine Azijska strizibuba – Anoplophora chinensis. U nekoliko važnih europskih centara specijalizirao se na problematici značajnih grupa kukaca: dijagnostiku leptira (Lepidoptera) s naglaskom na porodicu Tortiricidae na Sveučilištu Molise (Universita delgi studi del Molise), Campobasso, Italija, u listopadu 2005. S područja dijagnostike kornjaša (Coleoptera),