DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 76     <-- 76 -->        PDF

LOV POLJSKIH KOKA

Alojzije Frković, dip. ing. šum.

Pisati o poljskim kokama, pa i o njihovu lovu, nije lako. O toj našoj još uvijek najlovljenijoj sitnoj pernatoj divljači mnogo se pisalo. Nema knjige, brošure, priručnika, kao ni brojnih drugih članaka koji su iz svog izvora gledanja obrađivali tu "k malom lovu spadajuću korisnu pernatu divljač", kako ju je još krajem 19.st. "krstio" šumarnik Fran Žaver Kesterčanek. Ipak, svaki novi izvor, svaki novi pisani uradak otkriva nam o jarebici kamenjarki, trčki, fazanu, prepelici nešto novo. Tako je i s monografskim djelom Lov poljskih koka Davora Martića, osnivača i glavnog urednika splitske "Dobre kobi", mjesečnika za lovce, ljubitelje pasa i prirode. Kad se objedini stručno znanje i iskustvo "meštra" tog "veličanstvenog, viteškog i neponovljivog lova na divljač našega podneblja" i sve to pretoči u pisanu riječ izvrsnog stilista, evo nam još jedne dobre knjige o našoj pernatoj divljači. "Monografiju Lov poljskih koka", stoji u uvodniku knjige, "napisao sam za sve časne i etičke lovce na pero, ne da ih učim ili podučim, nego da ih podsjetim na pravilan lov…", posebno napominjući da tim pticama "svaki put lovac valja pružiti priliku da pobjegnu, da odlete. Ako ne zbog drugoga, onda zbog toga što smo mi ljudi, lovci s praiskonskom naravi, već stoljećima ugušili instinkt predatora. Nismo više ono što smo bili, kada nam je život ovisio o ulovu."
Pitanje migracija sitne pernate divljači
Monografija je obima 152 stranice velikog enciklopedijskog formata (33,5x23,5 cm). Bez Uvoda i Priloga, podijeljena je u dvanaest poglavlja s potpoglavljima, koja predstavljaju posebne manje cjeline pa se mogu čitati i izučavati kao zasebni dijelovi. Tekst je obogaćen s 56 kolor fotografija Radoslava Bekavca, Dragutina Milanovića i Marija Todorića, te s gotovo istim brojem izvornih crteža. Naslovnica i zaslovnica svakog poglavlja ilustrirana je fotografijom dotične vrste divljači o kojoj se govori ili pak s prizorima iz lova (rad pasa ptičara, uzgojna volijera, krajolik). Izdavač i suizdavač knjige su Dobra kob d.o.o i Slobodna Dalmacija d.d. Split, grafičku pripremu potpisuje Siniša Bebić, a tiskala ju je Tiskara Slobodna Dalmacija.
Prvih deset stranica prvoga poglavlja autor posvećuje prirodnim obilježjima poljskih koka, njihovoj anatomiji i morfologiji, s posebnim osvrtom na upit: kako divljač osjeća i doživljava prisutnost lovca u lovištu, doživljavajući ga kao neprijatelja, posebice kada uza se ima četveronožnog pomagača? Kao iskusan lovac iza kojega stoji "četrdeset godina aktivnog lovljenja, promatranja i izučavanja poljskih koka", Martić se dotakao još uvijek znanstveno nedovoljno istraženog pitanja premještanja, uočenih migracija te divljači, iznoseći svoje mišljenje i kazivanja drugih. Značajke etičkog lovca podrobnije su raspravljene u poglavlju Etika u lovu. Uz ono poznato etičko načelo da se na pernatu divljač strijelja samo u letu (na zeca u trku!), da se ne puca na udaljenost kraću od 10 m ni veću od 50 m (nas je prof. Ivo Čeović učio da se ne strijelja na udaljenost veću od 35 koračaja!), u ovom se poglavlju raspravlja o vještini gađanja, pravilima pretjecanja i dr., sve potkrijepljeno izvornim edukativnim crtežima.
Razvoj lovstva na vlastelinstvu grofovije Bombelles
Prije nego nastavi s opisom pojedinih vrsta poljskih koka (obradit će i manje poznate vrste poput virdžinijske prepelice i jarebice čukar), poglavlju Počeci uzgoja i lova dodana je studija Prilog povijesti razvoja lovne privrede u sjevernoj Hrvatskoj od 1872. do 1945. iz pera jednog od nasljednika plemićke obitelji Bombelles prof.dr.sc. Josepha T. Bombellesa, koju je uputio Davoru Martiću nepune pola godine prije svoje smrti. "Cilj mi je prikazati razvoj lovstva kao grane privrede na vlastelinstvu grofovije Bombelles, temeljene na lovnim knjigama gospodarstva i osobnim sjećanjima". Ključnim čimbenikom za prosperitet lovišta Zelendvor Joseph Bombelles vidi u angažmanu Pavla Witthmanna iz Češke, "jednog od najvećih austro-ugarskih stručnjaka za uzgoj pernate divljači", čijim je dovođenjem u Komar (1871)

ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 77     <-- 77 -->        PDF

zapravo pokrenuta proizvodnja. Zorno se to vidi po rezultatima održanih lovova. Iste godine kada je uz prisutnost brojnih dostojanstvenika onoga doba svečano otvoreno lovište, odstrijeljena su prva 63 fazana, 829 zečeva, 185 trčki, 733 prepelice i 215 šljuka. Izgradnjom hranilišta, zimskim prihranjivanjem divljači i tamanjenjem štetočina Zelendvor postaje jedno od vrhunskih lovišta tadašnje države. Zlatno doba lovova na fazane, reći će autor studije, bilo je u razdoblju od 1905. do 1912. kada je godišnji ulov premašivao brojku od pet tisuća kljunova. Rekordni ulov postignut je 1911. godine, posljednje godine dok je još lovio Marko H. Bombelles ml., kada je odstrijeljeno 6780 fazana.
Slomom Austro-Ugarske Monarhije 1918. i provedbom agrarne reforme koja je "decimirala posjede vlastelinstva", početak je kraha ovog uzornog gospodarstva. Nastojanja da se uzgojem fazana za prodaju i hvatanjem živih zečeva za naseljavanje koliko toliko namaknu prihodi za održavanje proizvodnje, nisu dali željene rezultate. Do tada uzorno vođena lovna statistika prestaje se voditi u lovnim knjigama. Osnivanjem NDH 1941. grof Josip Bombelles okončao je svoj život u Jasenovcu, sve puške i streljivo bivaju zaplijenjeni, upraviteljem imanja postaje državni povjerenik, a lovište prepušteno haraču zvjerokradica. "Godine 1944./45. bila je vrlo teška politička situacija na terenu oko Vinice i Zelendvora. Bilo je tu puno regularne hrvatske vojske i Nijemaca po danu, a partizana po noći. Zvjerokradice ("raubšici") i vojske su praktički nesmetano zalazili u lovišta i lovili, a da se lovočuvari nisu usudili intervenirati. Mnogim lovočuvarima su bile oduzete puške po jednoj, drugoj ili trećoj vojsci…"
O vještini "kosog hica"
Od svih vrsta poljskih koka najveći prostor monografije autor posvećuje izvornoj poljskoj jarebici-trčki i fazanu. Tako u poglavlju Lovljenje kroz povijest iznosi podatak da je lov na trčku star koliko i Biblija, s napomenom da je prvi poznati lov na sitnu divljač u letu organiziran u Španjolskoj 1673. Slijede opisi lovova sa psima, od pojave aviara do današnjih ptičara i šunjkavaca, pointera, setera i koker španijela. Ovaj prilog okončava s podužim "starim zapisima" objavljenima u Lovačko-ribarskom vjesniku i Posavskom lovcu, a koji su nam, reći će autor, "još i dan danas veoma živi i mogu se primijeniti na naše prilike". Kad je o trčki riječ, "svuda za njom juri i pas i čovjek, među najugodnije lovove spada". Razjašnjeno je i pitanje podjele jata, prepoznavanje po perju, bračnoj vjernosti, ponašanju na pogodak i dr. Za sam kraj čujmo "Nauk po Dietzelu", točnije glavne razloge zbog kojih i kod nas ta divljač nestaje, a to su: propadanje lovstva u opće, nerazumijevanje i običnih pravila lova, a kamoli racionalnog lova i uzgoja divljači, nepoznavanje vještine u hvatanju štetočina i zvijeri, nehaj seljaštva da svoje mačke i pse sami hrane!
U poglavlju Lov danas, kako mu i samo ime kazuje, podrobno su opisane sve vrste lovova na sitnu divljač, od onih skupnih (prigon, pogon) do pojedinačnih (lov potražice) koji su danas u uporabi. Kako nije svejedno kako gađati (i pogađati) kada nam ptica leti dijagonalno ili prema nama ili od nas, jedno cijelo poglavlje autor posvećuje "vještini

ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 78     <-- 78 -->        PDF

kosog hica", kako je i naslovljeno. Budući da je tu vještinu teško riječima predočiti, ovaj dio knjige bogato je ilustriran jasnim crtežima s naznakom svih radnji, poza tijela, držanja puške i dr., kako bi polučili željeni uspjeh. Najteži je pogodak u fazana kada se obrušava, i kada podignut kojih stotinjak metara dalje nailazi i leti bočno od lovca ili u drugom položaju. Pravo je umijeće pogoditi takvog fazana. Neovisno o položaju otvora cijevi, lovac bi pri svim dijagonalno letećim fazanima ili kojoj drugoj vrsti poljske koke, svjesno trebao paziti da nacilja visoko ili nisko ispred divljači s pravilnom udaljenošću otvora cijevi od divljači (pretjecanjem), pojašnjava Martić.
Lovački pas i lovac u lovu
Da bi ranjenu divljač lovac i pomoćnik mu pas mogao pronaći i aportirati, od ne male važnosti je utvrditi kako je divljač "pokazala" pogodak, što je obuhvaćeno posebnim poglavljem. U poglavlju Lovački kult i religija, autor nas podsjeća kako nakon uspješnog lova lovini odati počast. Riječ je dakle o lovačkoj "štreki", za koju još uvijek nemamo domaći izraz. Kult lova, zapisano je u monografiji, iskazuje se štovanjem divljači kao dijela prirode, jer se odstrjeljuje samo višak, obredima koji imaju za cilj odavanje počasi mrtvoj divljači i zahvala prirodi za njenim darovima. Kako je pas pola uspjeha u lovu, predzadnje poglavlje posvećeno je četveronožnom "lovidrugu". Po onoj staroj uzrečici "nema lova bez starog garova", Martić citira misao jednog uvaženog dalmatinskog lovca koji je znao reći (i napisati) da nije etički gađati na pernatu divljač koja nije u fermi psa. Kad ptica poleti, u strahu tražeći spas, lovac pred svojim ptičarom podiže pušku i gađa. A onda, što sv. Hubert podari: ili pogodak ili promašaj, svejedno je za etičkog lovca koji se drži regula. Ostaje zaključna misao: Za lovca i psa, gdje ćete vidjeti ljepšeg prizora nego kada ptičar donese lovinu i elegantno je, s mirnoćom vrhunskog suradnika, ispusti ispred lovca.
Posljednjih dvadesetak stranica monografije rezerviran je za priloge, točnije za isječke članaka iz pera renomiranih lovnih stručnjaka, ljubitelja prirode i lovaca praktičara objavljenima u specijalnom prilogu Vikend koktel splitskog dnevnika Slobodna Dalmacija, u razdoblju od 1996. do 2001. godine.

L´Italia forestale e montana
(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti – Firenze)

Frane Grospić, dipl. ing. šum.

Iz broja 2 ožujak–travanj 2012. godine izdvajamo: Roma forest (I. dio)
Roma Forest, konferencija o sadašnjoj i budućoj ulozi šumarskih resursa glede socijalno- ekonomskoga razvoja ruralnog okružja, održana je 23. i 24. lipnja 2011.g. u Rimu. Ova međunarodna manifestacija organizirana je povodom Međunarodne godine šuma, na inicijativu Talijanske nacionalne ruralne mreže (NRN) i Šumarskog odsjeka Poljoprivredno ekonomskog instituta (INEA – FO).
Brojni znanstvenici, akademici i stručni eksperti sudjelovali su u radu Konferencije, a sadržaji znanstvenih priloga brižljivo su odabrani. Za prvi dio materijala predloženo je sedam referata objavljenih u ovom broju časopisa L’ Italia forestale e montana.
Priloge s konferencije Roma Forest za časopis IFM uredili su:
Danilo Marandola – Nacionalni poljoprivredni ekonomski institut, Marco Marchetti – uređivački odbor IFM, sveučilište Molise (Italia) i Giovanna Puccioni – tajnica Uredništva časopisa IFM.
Pomoć u organizaciji Konferencije dali su: Raoul Romano i Luca Cesaro – članovi organizacijskog odbora Roma Forest 2011.
Službeni partneri u održavanju Konferencije Roma Forest 2011 bile su institucije FAO i UFRO – odjel inventarizacija i monitoring šumskih resursa, Služba državnih šuma i Talijanski agrikulturni istraživački savjet.