DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Za osam istih klonova topola, koji su zastupljeni na tri pokusne plohe izvršeno je istraživanje fenotipske stabilnosti i adaptabilnosti za svojstvo drvne zalihe, a u istraživanja su uključena četiri klona P. ×canadensis i četiri klona P. deltoides. Za te su klonove, na tri različita lokaliteta, dobivene statistički značajne razlike, dok interakcija klonovi ´ stanište u ovoj dobi nije utvrđena (tablica 3).
Iz slika 2. i 3. vidljivo je kako je bonitet staništa uvjetovao modifikacije prosječnih vrijednosti u produkciji klonova, te kolika se drvna zaliha može očekivati u smjesi tih klonova ili pri uzgoju pet ili jednog najboljeg klona. Kao najpodesniji klonovi s uzgojnog stajališta, u pravilu su klonovi vi­soke fenotipske nestabilnosti, čiji je uzgoj opravdan na opti­malnim staništima, kao i na manje povoljnim staništima uz primjenu agrotehničkih mjera, te adekvatnih mjera zaštite.
S obzirom na dobivene rezultate, ponajprije na osnovi veli­čine regresijskih koeficijenata i regresijske analize, može­mo utvrditi da se testirani klonovi pri ovoj plantažnoj dobi mo­gu podijeliti s obzirom na fenotipsku stabilnost i produktivnost na tri grupe:
a) fenotipski stabilne klonove, osrednje produktivnosti sa tendencijom adaptabilnosti na sve okoline (´I-214´, ´M 1´, ´S 6-36´, ´S 6-20´);
b) srednje stabilni klonovi, osrednje produktivnosti, a pokazuju tendenciju adaptabilnosti na sve okoline (´710´, ´Bl Constanzo´, ´Pannonia´);
c) fenotipski vrlo nestabilni klonovi, visoke produkcijske sposobnosti, sa specifičnom adaptacijom na optimalna staništa (´S 1-8´).