DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 77 <-- 77 --> PDF |
187 187 (Amaryllidaceae), obični jaglac (Primula vukgaris Huds.) iz porodice jaglaca (Primulaceae) i proljetni šafran (Crocus vernus L.) iz porodice perunika (Iridaceae). Marke, čije autorstvo potpisuje Sabina Režić, dizajnerica iz Zagreba, izdane su u arcima od 20 maraka, a Hrvatske pošte izdale su i prigodnu omotnicu prvoga dana (FDC) te tri maksimum-karte. Višebojni ofsetni tisak uz dodatak sjajnog laka djelo je Tiskare Zrinski d.d. Čakovec. Uz nakladu od 180.000 primjeraka, nominalna vrijednost maraka je s motivom visibabe 1,60 kn, jaglaca 3,10 kn i proljetnog šafrana 4,60 kn. Slika 1: Naslovnica informativnog listića prigodnih poštanskih maraka Hrvatskih pošta na temu Hrvatska flora – proljetnice ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) Visibaba – najranija cvatuća proljetnica Kao trajnica visine kojih desetak centimetara od jajaste lukovice, visibaba je najranija cvatuća proljetnica koja cvjeta još pod snijegom (ipak malo kasnije nego kukurijek sa svojim bijelim, crvenkasto nahukanim cvjetovima koji se javljaju među prvim cvijećem još u zimsko doba). U visibabe linealni listovi su još u doba cvjetanja dugi do 10 cm, a gotovo bezmirisni ovješeni cvjetovi sjajne su bijele boje. Prema biologinji Sanji Kovačić, autorici prigodnog informativnog listića koji prati marke, smatra se da je čudesna biljka iz Homerove Odiseje upravo bila visibaba. Uostalom i znanstvenim imenom roda (grč. gala, mlijeko i anthos, cvijet) i vrste (lat.nivalis, snježnobijel) u znaku je bijele boje. Plod je žutozeleni tobolac s nekoliko svijetlih sjemenki. Visibaba je pravi simbol proljeća i buđenja novoga života, pa je otud često nalazimo u vrtovima. Nemavažnosti za medicinu. Štoviše, lukovica visibabe je otrovna, a čitava biljka djeluje emetično, navodi na povraćanje. Ljekovitost "jaglačevog vina" Obični jaglac vrlo je rasprostranjena trajnica. Mladi listovi mrežasto su mu naborani i savinuti prema natrag. Između listova u sredini biljke razvijaju se pojedinačni prizemni cvjetovi sa žutim vjenčićima. Ti vjenčići s tamnim pjegama na bazi građeni su od pet latica, koje su donjim dijelovima srasle u cijev, dok su im slobodni rubovi urezani na dva dijela. Jaglac cvate među prvim biljkama u rano proljeće, obično od kraja veljače do travnja. Nalazimo ga na travnatim površinama uz rubove šuma, među grmovima i u kamenjaru. Listovi, cvijet i korijen još se i danas koriste u narodnoj medicini. Listovi pripremljeni u obliku "jaglačevog vina" koriste se u liječenju bubrega, mjehura, reume, glavobolje. Ljekovit je i korijen koji ima jak miris po anišu (korisna i ljekovita bilina koju su koristili još i stari Grci). Čaj od korijena običnog jaglaca blag je sedativ, uspješan u liječenju glavobolje, a uljem jaglaca liječe se kožne ozljede i opekline, piše u informatičnom listiću. Šafran – jedan od najstarijih začina i bojila Iako je najveći broj predstavnika porodice Iridaceae (perunika) rasprostranjen u tropskim i suptropskim krajevima, u umjerenom pojasu raste i naš proljetni šafran. Riječ je o zeljastoj trajnici s podzemnim gomoljem, prizemnim usko linealnim i svjetlom prugom po sredini ukrašenim listovima. Mahom ljubičasti, rjeđe bijeli cvjetovi, pojavljuju se pojedinačno ili po dva zajedno. Znanstveni naziv roda, pripominje biologinja Kovačić, dolazi od grčke riječi krokos, konac, što se odnosi na končasti tučak. Proljetni šafran jedan je od prvih vjesnika proljeća koji se ponekad probija i kroz snježni pokrov. Šafran je |