DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 69 <-- 69 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) KALNIČKE PROLJETNICE Prof. dr. sc. Jozo Franjić & dr. sc. Gabrijel Horvat 179 Slika 1. Adoxa moschatellina – obična moškovica. Kalničko je gorje smješteno u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske između Zagorja, Prigorja i Podravine. Pripada žumberačko- medvedničko-kalničkom gorskom nizu, pruža se u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Sa zapadne strane dopire do Ivanščice i pruža se na istok do Bilogore. Najviši vrh gorja Vranilec nalazi se na 643 m nadmorske visine. Po svom geološ kom sastavu Kalnik spada među najmlađe gorje u sjevernoj Hrvatskoj. Građen je uglavnom iz karbonatnih stijena, posebice u južnom i zapadnom dijelu, dok u istočnom nalazimo i silikatnih podloga. Na takvim podlogama nastale su skupine bazičnih tala na vapnenasto-dolomitnoj podlozi, te kisela tla na podlogama pijeska, pješčenjaka i šljunka. U orografskom smislu Kalnik je vrlo razveden, ispresijecan brojnim jarcima i hrptovima, pri čemu je južna strana blaže valovita i pitomija te stoga naseljenija, ali i manje šumovita. Naselja na južnoj strani dosežu do 400 m n. v. Sjeverna strana izrazito je razvedena i strma, osim malo istočnoga dijela. Šume u sjevernom dijelu dosežu sve do doline Bednje. Cjelokupno područje Kalnika vrlo je bogato izvorima vode koje teku brojnim potocima, i to sa sjevera i sjeveroistoka prema Dravi, a ostali prema Savi. Na Kalniku vlada umjerenokontinentalna klima sa srednjom godišnjom temperaturom od 9,8 °C i prosječnom količinom padalina od približno 900 mm. Zahvaljujući svom geografskom položaju, specifi čnoj geološko- litološkoj građi, reljefnim osobinama, umjerenoj kontinentalnoj klimi uz stalni utjecaj čovjeka, na Kalniku je prisutna vrlo raznovrsna i bogata vegetacija, izražena ponajprije kroz bogate šume, ponajviše bukvu, hrast kitnjak, hrast medunac, Slika 2. Allium ursinum L. – divlji luk. Slika 3. Anemone nemorosa L. – obična šumarica. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 70 <-- 70 --> PDF |
180 180 ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) Slika 7. Cephalanthera damasonium (Mill.) Druce – blijeda naglavica.Slika 5. Arum maculatum L. – pjegavi kozlac. Slika 4. Anemone ranunculoides L. – žuta šumarica. Slika 6. Caltha palustris L. – močvarna kaljužnica. hrast lužnjak i obični grab te ostale listače, ali i od četinjača koje je unio čovijek. Ukupno je do sada na Kalniku zabilježeno preko 800 vrsta vaskularnoga bilja. Svim je biljkama osnovna zadaća da stvaraju novo potomstvo (reprodukcija). Nekim je biljkama za njihovo stvaranje potomstva potrebno duže vrijeme, a nekima kraće. Tako postoje biljke kojima je za potpuno stvaranje sjemenke potrebna čitava vegetacijska sezona (breza, lijeska, smreka, jela i dr.) ili više njih (neke četinjače, cer i dr.). Nasuprot njima postoje biljke koje sve aktivnosti (listanje, cvjetanje, oprašivanje i stvaranje sjemenki) obave u kratkom vremenu, to su tzv. proljetnice. Proljeće je karakteristično i po vrlo intenzivnome cvjetanju većine biljaka. Neke biljke imaju velike i intenzivno obojene cvjetove (magnolije, kamelije, tulipanovac, ruže, perunike i dr.), druge imaju sitne i obojene cvjetove (ljubice, šafrani, jaglaci, trešnje, šljive, jabuke i dr.), a postoje biljke koje imaju neugledne cvjetove koje narod niti ne smatra cvjetovima (četinjače, breze, lijeske, hrastovi, orasi, brijestovi, grabovi, trave i dr.). Cvjetovi nose rasplodne organe (tučkove i prašnike). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 72 <-- 72 --> PDF |
182 182 ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) Slika 12. Corydalis solida (L.) Clairv. – čvrsta šupaljka. Slika 13. Crocus vernus (L.) Hill – šafran. Slika 15. Dactylorhiza maculata (L.) Soó – pjegavi kaćun. Slika 14. Cyclamen purpurascens Mill. – šumska skrižalina, obična ciklama. Slika 16. Erythronium dens-canis L. – pasji zub. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 73 <-- 73 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) 183 Slika 17. Gagea lutea (L.) Ker-Gawl. – žuto baloče. Prašnici proizvode peludna zrnca (polen) koje raznosi vjetar (anemofi lija, anemogamija) ili kukci (entomofi lija, entomogamija). Biljke koje se oprašuju pomoću kukaca proizvode znatno manje peluda od biljaka koje se oprašuju vjetrom. Slika 18. Galanthus nivalis L. – visibaba. Upravo ta velika količina peluda koja se u proljeće nalazi u zraku današnjoj civilizaciji predstavlja veliki problem, jer je sve veći broj ljudi alergičan na pelud raznih biljnih vrsta. Slika 19. Hepatica nobilis Schrebner – jetrenka. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 74 <-- 74 --> PDF |
184 184 ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) Slika 20. Iris graminea L. – uskolisna perunika. Slika 21. Isopyrum thalictroides L. – šumska pužarka. Slika 22. Leucojum vernum L. – proljetni drijemovac. Slika 23. Lilium carniolicum Bernh. ex Koch – kranjski ljiljan. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 71 <-- 71 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) 181 Slika 8. Cephalanthera longifolia (L.) Fritsch – dugolisna naglavica. Slika 10. Convallaria majalis L. – đurđica. Slika 9. Chrysosplenium alternifolium L. – izmjeničnolisna žutina. Slika 11. Corydalis bulbosa (L.) DC. – prava šupaljka. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 75 <-- 75 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) 185 Slika 24. Lilium martagon L. – ljiljan zlatan. Proljeće je na Kalniku sasvim sigurno najburnije godišnje doba. Tu se sve budi nakon dugoga zimskog sna. Biljke tijekom nepovoljnoga dijela godine, a to je u našem području zima, sve svoje životne funkcije svode na minimum. Biljke koje žive više godina zovu se višegodišnje biljke ili trajnice (perene), a biljke koje žive samo jednu vegetacijsku sezonu i nepovoljni dio godine preživljavaju u obliku sjemenke zovu se jednogodišnje biljke (terofi ti). Slika 26. Paris quadrifolia L. – petrov križ. U rano proljeće, čim snijeg počne kopniti, šume Kalnika ispune se mnoštvom cvjetova različitih zeljastih vrsta. Većina tih vrsta ostaci su bogate termofi lne flore iz razdoblja kada nije bilo ovakvoga rasporeda godišnjih doba kao što je danas. One su zadnje ledeno doba preživjele u pribježištima na jugu Europe, a kasnije su se proširile na stara staništa. Osobine koje su im omogućile preživljavanje su samoplodnja, vrlo kratko vegetacijsko razdoblje, jako izražena mogućnost vegetativnoga Slika 25. Maianthemum bifolium (L.) F. W. Schmidt – dvolisni procijep. Slika 27. Primula auricula L. – alpski jaglac. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 76 <-- 76 --> PDF |
186 186 ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) Slika 28. Primula vulgaris Huds. – rani jaglac. Slika 30. Scila bifolia L. – dvolisni procjepak. razmnožavanja, preživljavanje nepovoljnoga razdoblja godine pod zemljom (u obliku odebljalih podzemnih stabljika – podanak, gomolj, lukovica) i niz drugih. Ove vrste zovemo proljetnice jer su zadržale vrijeme cvjetanja kakvo su imale prije ledenoga doba, što se danas poklapa s prvim danima proljeća, pa i znatno ranije. To im je omogućilo nesmetan razvoj, ponajprije u šumama jer završavaju svoj životni ciklus prije nego što šuma prolista, kada nemaju konkurencije drugih biljaka. To su biljke lijepih cvjetova, pa su često ugrožene prekomjernim branjem. Većina ih je zakonom zaštićena. CVATUĆE PROLJETNICE U NAŠIM ŠUMAMA Alojzije Frković, dipl. ing. šum. Slika 29. Ranunculus ficaria L. – zlatica. U rano proljeće prije nego, rekli bi lovci na tetrijeba, "pup pukne", prije nego bezbroj svijetlozelenih listova oblikuje blistavi svod, naše gorske bukove šume vrlo su svijetle i prozračne. Lisnati pokrov, negdje deblji, negdje tanji, ispod dominirajućih nadstojnih stabala utočište je brojnih živih bića. Djelovanjem atmosferilija, poglavito kiše i snijega, ali i gusjenica, puževa, a nadasve gljiva i bakterija, ta će se lisnata prostirka, koja je zaštićivala tlo i njene prikrivene stanovnike od velikih tem peraturnih razlika, postupno razgrađivati stvarajući tamni humus bogat hranjivima na kojima će nesmetano proklijati i rasti bilje. Tri trajnice, tri šumska cvijeta, cvatu rano, prije nego im gusti lisnati svod sakrije sunce. Možda se ne bi ni sjetili da nam nisu "Hrvatske pošte" podarile tri prekrasne marke u okviru svoje stalne teme Hrvatske flore. Ovoga puta izbor je pao na tri proljetnice – visibabu (Galanthus nivalis L.) iz porodice sunovrata |