DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 69     <-- 69 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012)


KALNIČKE PROLJETNICE


Prof. dr. sc. Jozo Franjić & dr. sc. Gabrijel Horvat


179
Slika 1. Adoxa moschatellina – obična moškovica.


Kalničko je gorje smješteno u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske
između Zagorja, Prigorja i Podravine. Pripada žumberačko-
medvedničko-kalničkom gorskom nizu, pruža se u
smjeru jugozapad-sjeveroistok. Sa zapadne strane dopire do
Ivanščice i pruža se na istok do Bilogore. Najviši vrh gorja Vranilec
nalazi se na 643 m nadmorske visine. Po svom geološ


kom sastavu Kalnik spada među najmlađe gorje u sjevernoj
Hrvatskoj. Građen je uglavnom iz karbonatnih stijena, posebice
u južnom i zapadnom dijelu, dok u istočnom nalazimo i
silikatnih podloga. Na takvim podlogama nastale su skupine
bazičnih tala na vapnenasto-dolomitnoj podlozi, te kisela tla
na podlogama pijeska, pješčenjaka i šljunka. U orografskom
smislu Kalnik je vrlo razveden, ispresijecan brojnim jarcima i
hrptovima, pri čemu je južna strana blaže valovita i pitomija
te stoga naseljenija, ali i manje šumovita. Naselja na južnoj
strani dosežu do 400 m n. v. Sjeverna strana izrazito je razvedena
i strma, osim malo istočnoga dijela. Šume u sjevernom
dijelu dosežu sve do doline Bednje.


Cjelokupno područje Kalnika vrlo je bogato izvorima vode
koje teku brojnim potocima, i to sa sjevera i sjeveroistoka
prema Dravi, a ostali prema Savi. Na Kalniku vlada umjerenokontinentalna
klima sa srednjom godišnjom temperaturom
od 9,8 °C i prosječnom količinom padalina od približno 900
mm.


Zahvaljujući svom geografskom položaju, specifi čnoj geološko-
litološkoj građi, reljefnim osobinama, umjerenoj kontinentalnoj
klimi uz stalni utjecaj čovjeka, na Kalniku je prisutna
vrlo raznovrsna i bogata vegetacija, izražena ponajprije kroz
bogate šume, ponajviše bukvu, hrast kitnjak, hrast medunac,


Slika 2. Allium ursinum L. – divlji luk. Slika 3. Anemone nemorosa L. – obična šumarica.