DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Rasprava
Discussion
Pri istraživanju mehanizama bioloških udara i objašnjenju utjecaja pojedinih stranih invazivnih vrsta, treba uzeti u obzir globalne scenarije koji se bave biodiverzitetom i koji naglašavaju potencijalne dramatične promjene kao što su povećanje biotskih invazija u kopnene ekosustave u Europi. Interakcija između povišenog atmosferskog CO2, povećanja taloženja dušika, porasta temperature i ostalih promjenjivih ekoloških čimbenika i povećane fragmentacije staništa u budućnosti će ubrzati invazije stranih organizama. Moguća je i promjena u njihovom ponašanju i biologiji (Walther et al. 2009). Zbog toga treba posvetiti pozornost i vrstama koje trenutno nemaju veći ekonomski ili ekološki utjecaj na ekosustav, ali njihov utjecaj u budućnosti ne možemo ni procijeniti ni predvidjeti.
Opći je zaključak istraživača (Šefrová 2002, Matošević i Pernek 2011, Wermelinger 2011) da je lipin moljac miner invazivna vrsta u Europi; od godine 1982. kada je prvi puta objavljena prisutnost te vrste u europskom dijelu Rusije, proširila se na teritorij 20 europskih država. Prema rezultatima istraživanja mnogih europskih iztraživača lipin moljac miner u početnim fazama napada ne izaziva značajnija oštećenja domaćina u urbanim područjima, ali ni u šumskim ekosustavima (Šefrová 2002, Buszko et al. 2000, Ureche 2006, Matošević 2007, Wermelinger 2011). Nakon naturalizacije počinju se pojavljivati veće štete na lipama. Na primjer, već su 1987. godine u regiji Voronezh u europskom dijelu Rusije ustanovili 70 % oštećenosti lišća lipa. Zaključili su da prisutnost velikog broja mina značajno reducira ukrasnu vrijednost i vitalnost drveća iz roda Tilia (EPPO 2003). Isto tako se u razdoblju od 2001–2005. godine u Izhevsku u Rusiji lipin moljac miner pojavljuje eksplozivno na vrstama T. cordata na rubu urbanog područja. Maksimalna veličina populacije (više od 10 mina/ listu) bila je ustanovljena u višeslojnim šumama sa prisutnošću lipe. Broj mina je na pojedinim lipama krajem srpnja premašio 26 min/ listu, što je jako deformiralo lišće (Ermolaev i Motoshkova 2008). U Sloveniji je lipin moljac otkriven 2006. i u tom razdoblju je bio raširen sporadično u park-šumi Rožnik u Ljubljani i u mješovitoj šumi s lipama u blizini Kranja (osobna komunikacija S. Gomboc). Visoka gustoća populacije zabilježena u razdoblju istraživanja u godinama 2007. i 2008.: najveća je bila u Predalpskoj (287 %) i Predpanonskoj (155 %) ekološkoj regiji, posebno na vrsti T. sp.1. Visoka gustoća populacije lipinog moljca minera je zabilježena na lokalitetima u Ljubljani (GIS-Ljubljana i Vrt oddelka-Ljubljana u Predalpskoj ekološkoj regiji), dakle tamo, gde je miner bio otkriven. U Predpanonskoj regiji na lokacijama Pernica i Ižakovci je visoka gustoća populacje vjerojatno rezultat povoljnih ekoloških uvjeta za razvoj te vrste. Oštećenost lišća bila je veća u 2007. godini (116 %) nego u 2008. (66 %) godini. Isto tako je godine 2011. utvrđena visoka gustoća populacije lipinog moljca minera (krajem rujna bilo je zabilježeno preko 20 mina/ listu vrste T. platyphyllos) u Predalpskoj ekološkoj regiji (Park-šuma Jesenkova pot, Ljubljana) (Jurc 2011).
U ovom istraživanju lišće za analizu sakupljano je na donjim granama lipa s obzirom na rezultate istraživanja rasporeda mina na T. cordata, gdje se ističe da miner preferira donju trećinu krošnje (Bedova i Belov 1999). Zbog toga se može zaključiti da je napadnutost lišća lipa u prirodi manja nego što to pokazuju predstavljeni rezultati. Tijekom istraživanja zapazili smo relativno podjednaku distribuciju mina na lišću (slika 6). Do sličnih rezultata došli su i drugi istraživači lisnih minera (Ermolaev i Motoshkova 2008, Kozlov i Koricheva 1989). Objašnjenje se temelji na pretpostavci da su napadnuti listovi lipe obilježeni – markirani specifičnim kemijskim markerima koji utječu na izbor lokacije za ovipoziciju i kasnije disperziju potomstva. Takvi markeri su u biti infokemijske prirode i najvjerojatnije izlučevine spolnih žlijezda ženki (Vet i Dicke 1992). Izlučivanje i recepcija kemijskih markera predstavljaju evolucijsku adaptaciju moljca, koja omogućava štetniku da prepozna i izbjegava već okupirana područja lista i tako minimalizira reakciju biljke domaćina koja bi nastala zbog prenaseljavanja (npr. preuranjeno odbacivanje lišća); da reducira intraspecifičnu konkurenciju minera i da omogući maksimalnu disperziju potomstva i tako reducira njihovu izloženost entomofagima (prirodnim neprijateljima). Ta hipoteza je neizravno potkrijepljena činjenicom da su jajašca druge generacije najčešće odložena na suprotnom dijelu lista i odvojena lisnom žilom (Auerbach i Simberloff 1989).
Vrste iz roda lipa su široko rasprostranjene u europskim državama i Rusiji, gdje se posebno sade u ukrasne svrhe. Lipin moljac miner čini ozbiljne štete na ukrasnim lipama. Širi se i udomaćuje u nova područja i očekuje se u drugim europskim državama. Zato treba razmišljati o načinima kontrole njegove populacije. Istraživanja biotskih načina smanjivanja populacije lipinog moljca na osnovi autohtonog kompleksa njegovih parazitoida imaju dobre temelje za konkretnu upotrebu (Mey 1991, Yefremova i Mishchenko 2008).