DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Poslijediplomski studij iz Znan


analiza površinskoga sloja tla umje


stvene organizacije i ekonomike u


tno podignutih i prirodno obnovlje


šumarstvu upisao je akademske go


nih mladih sastojina.


dine 1986/87., a magistrirao je 2007.


U okviru rezultata istraživanja


godine s temom “Unapređenje po


utvrđena su dva tipa staništa za povr


slovanja šumarije razvojem osno


šine obnovljene nakon sječe kultura,


vnih funkcija upravljanja”.


odnosno prirodno pomlađene mlade


Radeći cijeli radni vijek u praksi,


sastojine i to vlažniji i suši tip stani


na Kalniku, susreće se s brojnim pro


šta.Analizom flornoga sastava utvr


blemima uzgoja i zaštite šuma te sa


đena je prisutnost većega broja vrsta,


željom da neke saznanja podijeli sa


od kojih su mnoge nešumske na


stručnom javnosti, podnosi zamolbu


umjetno obnovljenim površinama u


za stjecanje zvanja doktora znanosti,


odnosu na prirodno pomlađene.


izvandoktorskoga studija, te pred


Utvrđena je značajna sličnost u flor


laže temu pod naslovom “Sukcesija


nom sastavu između vlažnijih tipova


vegetacije nakon sječe kultura četinjača
na Kalniku”. Senat Sveučilišta u Zagrebu odobrava
temu 15. lipnja2010. godine.


Znanstvena istraživanja obavljena su u glavnini tijekom
2009. i 2010. godine, a manji dio podataka datira
iz 2003. godine.Disertacija se sastoji iz sedam poglavlja,
sadrži ukupno 156 stranica,33 tablice, 58 slika,te
111literaturnih navoda.


U uvodnom dijelu prikazani su prirodni uvjeti Kalničkoga
gorja i to geografski, edafski,i klimatski stanišni
uvjeti, kao i socioekonomski, i to povijest
šumarstva na Kalniku, dosadašnja istraživanja Kalnika
te njegova današnja organiziranost.


U daljnjim se poglavljima govori o problematici gospodarenja
šumama.Tako autor navodi da se šumskim
kulturama u Hrvatskoj, a i na Kalniku,gospodari oko
dva stoljeća. Obnova i supstitucija takvih staništa
nakon propadanja ili čistih sječa odvijala se dosada gotovo
stihijski, a načini obnove nisu dovoljno znanstveno
istraživani ni valorizirani. Obnavljalo se ovisno


o stanišnim uvjetima hrastovima (kitnjak i lužnjak),
bukvom i crnom johom, a pojedinačno su unašane voćkarice,
javori (gorski i mlječ) i europski ariš.


Cilj ovoga rada bio je istražiti sukcesiju vegetacije
nakon sječe kultura četinjača i njihove obnove autohtonim
listačama. U tom smislu istraživana je vegetacija
takvih obnovljenih staništa i uspoređivana sa stanjem
vegetacije prirodno podignutih mladih sastojina sličnih
ekoloških uvjeta i dobi. Osim toga istraživan je i florni
sastav srednjedobnih i starijih sastojina na okolnom području
i na staništima na kojima su podizane kulture
četinjača radi usporedbe s flornim sastavom obnovljenih
površina nakon sječe kultura četinjača.


Pri istraživanjima je korištena standardna srednje europska
fitocenološka metoda, a sukcesija je istraživa na
metodom usporedbe susjednih površina. Ekološke
značajke staništa istraživane su pomoću Ellenbergovih
indikatorskih vrijednosti, a napravljena je i kemijska


oba načina podizanja sastojina,kao i
njihova sličnost s vlažnim tipovima starih sastojina. Isto
takva sličnost utvrđena je i za suše tipove staništa, dakle
između umjetno obnovljenih suših staništa i prirodno
pomlađenih s vegetacijskim sastavom srednjedobnih i
starih sastojina.Analiza tla uzoraka uzetih u mladim sastojina
oba načina podizanja pokazala je veću stabilnost i
otpornost na procese de gradacije vlažnijih tipova staništa,
jer je vlaga dobar konzer vator staništa, a takva staništa
nastaju na nepropusnijim tlima koja su manje sklona
ispiranju te time gubljenju hranjiva, ali i zakiseljavanju.
Konačno je potvrđena teza da će se kroz određenorazdoblje
vegetacije umjetno obnovljenih staništa nakon
sječa kultura s onom iz prirodnogapomlađenja, dakako
ovisno o stanišnim značajkama,razvijati u smjeru prirodnih
sastojina i to na vlažnijim staništima znatno brže
nego na suhim(tako vlažniji tip k zajednicama Lamio
orvalae-Fagetum, odnosnoAsperulo odoratae-Carpinetum,
a suši tip k zajednicama Caricipilosae-Fagetum,
odnosno Festuco drymeiae-Carpinetum). Problem
ostaju mlade umjetno podignute sastojine u kojima nije
dobro pogođena vrsta. Rezultati istraživanja osim prirodoznanstvenoga
značenja predstavljaju osnovu za daljnje
uzgojne zahvate pri obnovi šuma,gdje bi trebala biti
puno veća fleksibilnost pri odabiru vrsta, više poštujući
osobine staništa,na što ukazuje i florni sastav i kemijski
sastav tla. Budući da su staništa nakon sječe kultura četinjača
znatno promijenjena,nužna su daljnja istraživanja
na metodama i vrstama za obnovu takvih staništa.


Prof. dr. sc. Jozo Franjić