DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Udaran gromom,/lomljen vjetrom,/ždere ga gubar, /a on se ne da. Ponosan stoji,/prošlost pamti/i hrabro/budućnost gleda. U svojoj uvodnoj “riječi pisca” Andrašić objašnjava: “Zbirku Lovačke pjesme napisao sam osjećajući potrebu da se lovnu kulturu razvija i pomoću stihova i crteža”, posvećujući je poglavito lovcima “koji imaju najbolji odnos prema uzgoju, zaštiti i lovljenju najvažnijih vrsta dlakave i pernate divljači”. Stihovima, reći će autor, želi pobliže upoznati lovce kako pojedine vrste divljači izgledaju (jelen – ljepotan je jelen pravi s rogovljem na skladnoj glavi), čime se hrani (divlja svinja–hrana im je raznovrsna i to kako biljna tako i mrsna, njuškom ruje, hranu traži, to za divlju svinju važi),kako se razmnožava (divokoza –parenje se prsk naziva, borbu muških izaziva, žestoko se tada bore, kod tog čas rogobore), da li pravi štetu (smeđi medvjed –stoku on napada, tek u nuždi većeg glada, divljač raznu tad napada, osobito med on voli, makar pčelin ubod boli),kakve su od nje koristi (šljuka bena – mlade šume pune vlage, privlače nam šljuke drage, a da samo korist daju, to najbolje lovci znaju). Kao crvena nit kroz svih 26 pjesama posvećenih kako krupnoj tako i sitnoj divljači te zaštićenim životinjskim vrstama,provlači se autorova misao da sve njih, bilo štetne, bilo korisne, “moramo sačuvati, za opstanak šansu dati”.Tako će u vrijeme kada je radio na zbirci, za tada omraženog vuka, napisati: “Posve potuć ih ne treba,/iako na divljač vreba./Premda stoku vuk napada/ nek posljednji ne nastrada”,a za divljeg mačka “koji štetu pravi,/jer nam divljač lovi, davi/pa i pored toga svega/sačuvati mačka treba”.Što se pak “rubnosilhuetnog načina crtanja divljači i lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata” tiče, kojim je bogato ilustrirana njegova zbirka, autor i tu želi lovcu predočiti kako najlakše nacrtati “neku divljač kako je vidi lovčevo oko”! Koliko je u tome uspio neka prosude čitatelji. Prof. Drago Andrašić ne samo da je, poput ove zbirke, većinu svojih knjiga i priručnika ilustrirao vlastitim crtežima i slikama,nego se ogledao i u, uvjetno rečeno, lovačkoj karikaturi. Naime, kasnih 50-ih go- Slika2. Lovac Miškec u karikaturi autora D.Andrašića iz (Lovač ki vjesnik 1958.) Lovačkog saveza Hrvatske dina prošloga stoljeća,kada je urednikom “Lovačkog vjesnika” bio Lazar Raić, kasnije dugogodišnji kustos Lovačkog muzeja Lovačkog saveza Hrvatske, a član redakcijskog odbora mjesečnika tada još samo mladi šumarnik DragoAndrašić, naš se profesor ogledao i na likovnom polju. Junak njegove karikature je lovac Miškec i vjerni mu četveronožacAs, koji su iz broja u broj, iz jedne dogodovštine u drugu, uvijek izvlačili deblji kraj. Kako mu crtež sam po sebi nije bio dostatno upečatljiv da “ispriča priču”, redovito ga je pratio, moramo to reći, ne odveć duhovit potpis.Tako je crtež na slici 2 iz Lovačkog vjesnika iz 1958. g (str. 189) prati primjerice sljedeći potpis (dijalog): Lovac Miškec: Pazi,molim te,što se taj vepar pravi važan, a što bi bilo kad bih na njega nanišanio?Vepar: Siđi dolje,majčin sine, ako su ti gaće čiste! Alojzije Frković L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima–izdanje Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 6 studeni-prosinac2011. godine izdvajamo: da ra sa 150. obljetnicom Ujedinjenja Italije i Međunarodnom godinom šuma.Tom prigodom održan je “Ok rugli Šezdeseta obljetnica osnivanja talijanske Akade stol o važnosti šuma početkom trećega tisućljeća”.U spo mije šumarskih znanosti – Firenze, 21.lipnja 2011. men obilježavanja ove svečanosti,svakom je učeniku 21.lipnja 2011. je 60. godišnjica osnivanja talijanske uručena specijalna poštanska kartica posvećena godiš- Aka demije šumarskih znanosti, to je datum koji se po du-njici osnivanjaAkademije. |