DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Šume i šumska zemljišta specifično su prirodno bo-jemci su prešli na umjetno osnivanje sastojina,pa su gatstvo te s općekorisnim funkcijama šuma uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja. Pravilan pristup ekonomskim razmatranjima u šumarstvu pretpostavlja poznavanje multidisciplinarne šumarske znanosti primijenjene u gospodarenju složenim šumskim prirodnim ekosustavom. Poznato je da je specifičnost šumskog gospodarenja u dugoročnosti ciklusa proizvodnje biomase, dugom periodu gospodarenja šumskim sastojinama do momenta kada se mogu očekivati i značajni ekonomski učinci. Za postizanje ekonomski značajnih učinaka, koji dolaze tek na kraju proizvodnog ciklusa, potrebna su dugogodišnja ulaganja (prag rentabilnosti je tek oko polovice proizvodnog ciklusa) u uzgojne radove kao neophodne zahvate pri dobivanju kvalitetnih šumskih sastojina. Da bi se dobio prihod od šume treba vezati značajna sredstva tijekom dugog razdoblja. Pri obračunavanju reprodukcijske vrijednosti šume, budući da se radi o dugimrazdobljima, valja računati s malim obrtom kapitala i vrlo niskim stopama povratka, najčešće do 3 % godišnje ili manje. Kada bismo prihode od šumarstva mjerili na uobičajeni način, tj. ukamaćivanjem sredstava na duže vrijeme, vjerojatno bi to bio najmanje rentabilan pothvat u odnosu na sve druge investicijske 1 alternative (Sabadi, 1992). Opstanak složenih šumskih ekosustava, kao biološki o bnovljivog resursa, osiguran je kroz potrajno i održivo go spodarenje. Samo održivim gospodarenjem osigurana je bioraznolikost, vitalnost, produktivnost i sposobnost sa moobnavljanja resursa. Samoobnovljivost podrazumije va prirodnu obnovu naših prirodnih šuma. Da bi se one, uz zadiranje u ekosustav u obliku eksploatacije dr va, mogle prirodno obnavljati, samoobnavljati, potreb no je gospodarenjem osigurati kvalitetno potomstvo šums kih sastojina. Zato se njima kroz njihov životni vijek gospodari na osnovi multidisciplinarne šumarske zna nosti. Važno je znati da pojmovi obnovljivi i neiscrpljivi ni su sinonimi, jer se neracionalnim gospodarenjem i up o rabom obnovljivi resursi mogu sasvim iscrpiti i uništiti. Donje granice dužina proizvodnih ciklusa (ophodnje), određene apsolutnom zrelošću, u kojima se uzgajaju naše najvrjednije vrste drveća traju vrlo dugo, npr. za hrast lužnjak i do 140 godina, znači 3,5 ljudska radna vijeka.Tek u toj dobi ostvaruju se najveće proizvodnje vrednije drvne mase. Najvrednija drvna masa hrasta lužnjaka postiže se u još kasnijoj dobi zbog čega je u bogatijoj Francuskoj utvrđena za hrast lužnjak ophodnja od 200 godina. Pressler je u Njemačkoj (1815–1886) uveo u šumsko gospodarstvo princip rentabiliteta. Uvođenjem financijske i komercijalne zrelosti,došlo je do snižavanja ophodnja, primjenjivane su relativno niske sječive dobi. Osim toga da izbjegnu gubitke, uštede na vremenu koje je potrebno za prirodnu obnovu šumskih sastojina, ni 1 Sabadi, R., 1992: Ekonomika šumarstva tako nastale jednodobne monokulture smreke i bora, koje su već u dobi mladih i srednjedobnih šumskih sastojina počele stradavati od primarnih i sekundarnih štetnika. Takav model gospodarenja baziran samo na principima rentabilnosti, zanemarujući biološke momente, kasnije je doživio slom u svojoj domovini Saskoj, gdje je i nastao. On je u Njemačkoj bio uzrokom uništenja i nestanka prirodnih šuma, kao prirodnog samoobnovljivog resursa. Danas imamo prilike čuti da pojedinci, neupućeni u šumarstvo, veći zagovornici sveopćeg privatnog kapitala nego općeg interesa, propagiraju sličnu novu metodu u gospodarenju našim šumama, metoduposjeci i posadi. Oni izjavljuju da koncesionari ne samo da znaju šumu posjeći,nego je znaju i posaditi i njegovati, a u proračun bi se slijevalo puno više novca. Poduzeće Hrvatske šume gospodari s 95% prirodnih šumskih sastojina (ne posađenih), dok je umjetno podignutih (posađenih) tek 5%. Kritike privatnog poduzetništva upućene prema državnim poduzećima, a među njima i Hrvatskim šu- mama, su loše gospodarenje i prevelik broj zaposlenih s prevelikim radničkim pravima. Šume su najsloženiji ekosustavi na zemlji, a svako nesavjesno i nestručno zadiranje u ovaj sustav doveo bih do nesagledivih posljedica. Poznato je da postoje višestruki interaktivni odnosi između šuma i vode, šuma i klime, šuma i zemljišta, šuma i faune, itd, itd. Šuma je nezamjenjiv čimbenik zaštite i unapređenja čovjekova okoliša. Šumskim ekosustavom šumarska struka gospodari tako da se njegovim korištenjem vrijednost resursa ne umanjuje. Kroz dugorazdoblje,njime se gospodari na znanstveno utemeljenim načelima održivog gospodarenja, uvažavajući i gospodarsku i ekološku ulogu naših šuma. Gospodarenje planirano i provođeno samo na takvim načelima, stvara i osigurava takvu drvnu zalihu (složena glavnica) koja može i moći će kontinuirano davati što povoljnije prihode u drvu (prirast), a da se pritom resurs ne degradira i sačuva njegova sposobnost prirodne obnove. Jasno da je veličina prihoda u drvu, uz osiguranje potrajnosti gospodarenja, ograničena biološkim svojstvima resursa i drugim na njega djelujućim vanjskim čimbenicima.Taj prihod u drvu je najznačajniji prihod poduzeća. Državno poduzeće Hrvatske šumeredovito podmiruje sve svoje obveze kako prema državi,tako i prema svojim zaposlenicima koji nisu na teret proračuna. Uostalom, nije li što veća zaposlenost koja nije na teret proračuna i proklamirana državna politika? Uz to poduzeće osigurava posao i znatnom broju kooperanata. Hrvatske šume d.o.o. uvijek su maksimalno izlazile u susret hrvatskim drvoprerađivačima, a u godinama krize, uz diktirane cijene šumskih drvnih proizvoda (koje su niže nego u našem okruženju), te uz sve druge pogodnosti prilikom kupnje istih (višegodišnji ugovori, |