DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 77 <-- 77 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA CHALLENGES AND DEBATES ŠUME I POTRAGAZA PROFITOM U potrazi za što većom dobiti, razmatra se i šumarska ekonomika, rentabilnost šumarstva i poslovni uspjeh državnog poduzeća Hrvatske šume d.o.o.. Javljaju se razni kritičari slabo upućeni u ekonomiju prirodnih obnovljivih resursa. Svjedoci smo dosadašnjih pogubnih politika koje su do vele do alarmantnog, gotovo tragičnog ekonomskog sta nja u našoj zemlji. Neuspjelom, po nacionalne intere se, samouništavajućom privatizacijom, banke su ras pro dane strancima, poljoprivreda i industrija gotovo sa svim uništene. Najveći broj građana je ekonomski osiromašen.Neka strateški značajna poduzeća prodana su strancima, a ostala poklonjena malom broju građa na, novostvorenim predstavnicima kapitalističke klase. Među njima je najveći broj onih, koji su dobiveni kapital samo pretočili u vlastite džepove, a proizvodnju nisu unaprijedili nego uništili. U sveopćoj trci za profitom rasla je nezaposlenost. Poduzeća prodana strancima sada donose neto dobit strancima, a ne hrvatskim državljanima. Mali je broj poslodavaca koji su sami stvorili svoj kapital. Uz takvo stanje i veliku zaduženo st, a krediti su se trošili i opravdano i neopravdano, doma ća privreda ostala je bez investicijskih sre dstava. Pri znaje se i stalno naglašava da samo strane investicije mo gu pokrenuti proizvodnju. Zbog teškog ekonomskog stanja u državi, još uvijek serazmišlja o daljnjim prodajama i davanjima u koncesije prirodnih bogatstava. Opasnostiod davanja u koncesijeprirodnih bogatstava uvijek su vezane uz određene ekonomske preduvjete. Najčešći preduvjetjesiromaštvo naroda koje dajepriliku bogatima da,koristeći to siromaštvo,postaju još bogatiji. Poznata je činjenica da pristup koncesionara eks plo a ta ciji prirodnih resursa,njegov interes i razina eksploatacije, zavisi od profita koji može ostvariti. U eksploataciji prirodnih obnovljivih resursa koncesionari se ne javljaju kao racionalni gospodari.Tu je uvijek prisutna i opasnost od prevelikog iskorištavanja, de gradiranja i uništavanja resursa, a za što postoje pozna ti primjeri u svijetu. Namjera koncesionara je maksimi ziranje profita koji će im pritjecati, a ne opći interes dru štva. Ukoliko ima profita i ukoliko su oni zadovolja vajuće visoki, sudionici se uključuju u eksploataciju, uk oliko profita nema, ili su veći u drugim djelatnos ti ma, eksploatatori će napuštati re surs. Koncesijska ustupa nja prirodnih bogatstava da nas se ne smatraju do brim i dobitnimrješenjima vlada onih zemalja koje to čine. Poznato je iz naše, posebiceAustro-ugarske, prošlosti da je šumski resurs često prekomjerno iskorištavan i uništavan od strane stranih i domaćih trgovaca drvom te poduzeća koja su koristila drvo kao sirovinu.Ta su se poduzeća natjecala u proizvodnji i bogatila na trošak šumarstva. Njima su vlasti pogodovale kroz ugovore i zajamčene niske cijene sirovina,osiguravajući im jeftinu proizvodnju. Mnogobrojne trgovačke tvrtke, uz blagonaklonost vlasti i povoljne cijene dobivale su u zakup pojedine dijelove krajiških šuma. Trgovanje drvom, a drugoga nije bilo za iskoristiti, jedno je vrijeme toliko uzelo maha, da skoro nije bilo niti jednog šumskog predjela koji se nije mogao unovčiti. Pojedini domaći trgovci dogurali su tako daleko da su bili odlikovani barunstvom. Još danas ima ulica koja nose njihova imena. Jače devastiranje i uništavanje naših šuma tada je ograničila samo slaba šumska infrastruktura i nepostojanje moderne mehanizacije i transporta. Braneći interese šumarstva, nastojeći odoljeti nasrta jima i nalozima vlastodržaca, tadašnji šumarski struč nja ci često su dolazili u sukob s vlastima,zbog čega su i kažnjavani npr. premiještanjem u druge krajeve. Tako je Franjo Šporer, jedan od najpoznatijih hrvatskih šuma ra tog vremena, zbog svojih stavova o šumarstvu i kri tika vlasti, po kazni premješten iz ovih krajeva u Rumu njsku, do kuda je sezalaVojna krajina, gdje je i umro. Pišući o prilikama u šumarstvu i trgovini drvom u Šumarskom listu 1893. godine, M. Radošević, između ostaloga, rekao je jednu znakovitu i suvremenu misao “… narod neće od tud ništa imati, ma sjekle se šume i unovčavale koliko više i koliko mu drago, pače narod će tim većma propatiti, ako se ne budu razborita sredstva rabila”. Da bi spriječile uništavanje svojih resursa, moćni i odgovorni javni subjekti u svijetu, tj. države, sprovode niz mjera, pravnog, tehničkog i ekonomskog karaktera. Spektar tih mjera i instrumenata namijenjenih očuvanju prirodnih resursa nadilazi mjere i okvire ekonomske politike u užem smislu i prerasta u domenu ekološke politike. Kada se radi o zaštiti općeg interesa, očuvanju obnovljivih resursa i općih koristi koje oni pružaju, najjača pravna mjera zaštite je uspostava državnog vlasništva nad dobrom. Motiv maksimiziranja profita u uvjetima državnog vlasništva i korištenja prirodnog obnovljivog resursa, za razliku od privatnog koncesionog korištenja, ne vodi ka uništavanju resursa,jer odgovorna država ima motiv da osigura trajanje i obnavljanje prirodnog resursa. Prema razmatranjima i analizama poznavatelja ekonomije prirodnih resursa, prilikom koncesioniranja prirodnih resursa niti sveukupnost mjera, pravnih i ekonomskih,uključujući i kvantitativna ograničenja,nije dovoljno učinkovita u zaštiti bilo privatnih bilo jav nih prava i ne jamči očuvanje bioloških populacija. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Šume i šumska zemljišta specifično su prirodno bo-jemci su prešli na umjetno osnivanje sastojina,pa su gatstvo te s općekorisnim funkcijama šuma uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja. Pravilan pristup ekonomskim razmatranjima u šumarstvu pretpostavlja poznavanje multidisciplinarne šumarske znanosti primijenjene u gospodarenju složenim šumskim prirodnim ekosustavom. Poznato je da je specifičnost šumskog gospodarenja u dugoročnosti ciklusa proizvodnje biomase, dugom periodu gospodarenja šumskim sastojinama do momenta kada se mogu očekivati i značajni ekonomski učinci. Za postizanje ekonomski značajnih učinaka, koji dolaze tek na kraju proizvodnog ciklusa, potrebna su dugogodišnja ulaganja (prag rentabilnosti je tek oko polovice proizvodnog ciklusa) u uzgojne radove kao neophodne zahvate pri dobivanju kvalitetnih šumskih sastojina. Da bi se dobio prihod od šume treba vezati značajna sredstva tijekom dugog razdoblja. Pri obračunavanju reprodukcijske vrijednosti šume, budući da se radi o dugimrazdobljima, valja računati s malim obrtom kapitala i vrlo niskim stopama povratka, najčešće do 3 % godišnje ili manje. Kada bismo prihode od šumarstva mjerili na uobičajeni način, tj. ukamaćivanjem sredstava na duže vrijeme, vjerojatno bi to bio najmanje rentabilan pothvat u odnosu na sve druge investicijske 1 alternative (Sabadi, 1992). Opstanak složenih šumskih ekosustava, kao biološki o bnovljivog resursa, osiguran je kroz potrajno i održivo go spodarenje. Samo održivim gospodarenjem osigurana je bioraznolikost, vitalnost, produktivnost i sposobnost sa moobnavljanja resursa. Samoobnovljivost podrazumije va prirodnu obnovu naših prirodnih šuma. Da bi se one, uz zadiranje u ekosustav u obliku eksploatacije dr va, mogle prirodno obnavljati, samoobnavljati, potreb no je gospodarenjem osigurati kvalitetno potomstvo šums kih sastojina. Zato se njima kroz njihov životni vijek gospodari na osnovi multidisciplinarne šumarske zna nosti. Važno je znati da pojmovi obnovljivi i neiscrpljivi ni su sinonimi, jer se neracionalnim gospodarenjem i up o rabom obnovljivi resursi mogu sasvim iscrpiti i uništiti. Donje granice dužina proizvodnih ciklusa (ophodnje), određene apsolutnom zrelošću, u kojima se uzgajaju naše najvrjednije vrste drveća traju vrlo dugo, npr. za hrast lužnjak i do 140 godina, znači 3,5 ljudska radna vijeka.Tek u toj dobi ostvaruju se najveće proizvodnje vrednije drvne mase. Najvrednija drvna masa hrasta lužnjaka postiže se u još kasnijoj dobi zbog čega je u bogatijoj Francuskoj utvrđena za hrast lužnjak ophodnja od 200 godina. Pressler je u Njemačkoj (1815–1886) uveo u šumsko gospodarstvo princip rentabiliteta. Uvođenjem financijske i komercijalne zrelosti,došlo je do snižavanja ophodnja, primjenjivane su relativno niske sječive dobi. Osim toga da izbjegnu gubitke, uštede na vremenu koje je potrebno za prirodnu obnovu šumskih sastojina, ni 1 Sabadi, R., 1992: Ekonomika šumarstva tako nastale jednodobne monokulture smreke i bora, koje su već u dobi mladih i srednjedobnih šumskih sastojina počele stradavati od primarnih i sekundarnih štetnika. Takav model gospodarenja baziran samo na principima rentabilnosti, zanemarujući biološke momente, kasnije je doživio slom u svojoj domovini Saskoj, gdje je i nastao. On je u Njemačkoj bio uzrokom uništenja i nestanka prirodnih šuma, kao prirodnog samoobnovljivog resursa. Danas imamo prilike čuti da pojedinci, neupućeni u šumarstvo, veći zagovornici sveopćeg privatnog kapitala nego općeg interesa, propagiraju sličnu novu metodu u gospodarenju našim šumama, metoduposjeci i posadi. Oni izjavljuju da koncesionari ne samo da znaju šumu posjeći,nego je znaju i posaditi i njegovati, a u proračun bi se slijevalo puno više novca. Poduzeće Hrvatske šume gospodari s 95% prirodnih šumskih sastojina (ne posađenih), dok je umjetno podignutih (posađenih) tek 5%. Kritike privatnog poduzetništva upućene prema državnim poduzećima, a među njima i Hrvatskim šu- mama, su loše gospodarenje i prevelik broj zaposlenih s prevelikim radničkim pravima. Šume su najsloženiji ekosustavi na zemlji, a svako nesavjesno i nestručno zadiranje u ovaj sustav doveo bih do nesagledivih posljedica. Poznato je da postoje višestruki interaktivni odnosi između šuma i vode, šuma i klime, šuma i zemljišta, šuma i faune, itd, itd. Šuma je nezamjenjiv čimbenik zaštite i unapređenja čovjekova okoliša. Šumskim ekosustavom šumarska struka gospodari tako da se njegovim korištenjem vrijednost resursa ne umanjuje. Kroz dugorazdoblje,njime se gospodari na znanstveno utemeljenim načelima održivog gospodarenja, uvažavajući i gospodarsku i ekološku ulogu naših šuma. Gospodarenje planirano i provođeno samo na takvim načelima, stvara i osigurava takvu drvnu zalihu (složena glavnica) koja može i moći će kontinuirano davati što povoljnije prihode u drvu (prirast), a da se pritom resurs ne degradira i sačuva njegova sposobnost prirodne obnove. Jasno da je veličina prihoda u drvu, uz osiguranje potrajnosti gospodarenja, ograničena biološkim svojstvima resursa i drugim na njega djelujućim vanjskim čimbenicima.Taj prihod u drvu je najznačajniji prihod poduzeća. Državno poduzeće Hrvatske šumeredovito podmiruje sve svoje obveze kako prema državi,tako i prema svojim zaposlenicima koji nisu na teret proračuna. Uostalom, nije li što veća zaposlenost koja nije na teret proračuna i proklamirana državna politika? Uz to poduzeće osigurava posao i znatnom broju kooperanata. Hrvatske šume d.o.o. uvijek su maksimalno izlazile u susret hrvatskim drvoprerađivačima, a u godinama krize, uz diktirane cijene šumskih drvnih proizvoda (koje su niže nego u našem okruženju), te uz sve druge pogodnosti prilikom kupnje istih (višegodišnji ugovori, |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 79 <-- 79 --> PDF |
odgoda plaćanja 90 dana, reprogramiranje dugovanja i sl.), omogućile im opstanak i oporavak. Poslodavci su protiv izdvajanja za općekorisne funkcije šuma, žele da im se i ta mala naknada ukine, jer nisu prilike da bi oni minimalno izdvajali za opće dobro. No, nisu protiv toga da na teret cijeloga društva dobivaju različiteoblike državne pomoći, kroz bespovratna novčana sredstva i umanjivanja raznih poreznih i neporeznih naknada, kako bi što lakše sačuvali svoj kapital,sa željom da ga što više povećaju. U interesu povećanja svoga kapitala i profita oni su voljni što brže zapošljavati i otpuštati učinkovitiju i jeftiniju obespravljenu radnu snagu od nekvalificirane,do akademski obrazovane. Tragično je što oni ne shvaćaju da ima općih interesa koji su i u njihovom interesu i da šume imaju mnogo šire značenje od gospodarskog, prirodnog kapitala. Prepoznate kao specifičan, složen ekološki sustav koji višestruko izravno i neizravno utječe na kvalitetu života, proglašene su Ustavnim dobrom od općeg interesa. Samo uz racionalno i održivo gospodarenje šume mogu ostati samoobnovljiv resurs, a da se uz izvor prihoda ne umanjuje i njihova funkcija općeg dobra. Ukoliko bi Vlada, pomažući pravne osobe koje u RH obavljaju gospodarsku djelatnost, donijela odluku o ukidanju naknade za općekorisne funkcije šuma (0,0525 % od prihoda) dovela bi u pitanje kvalitetu i obim gospodarenja šumama, što se posebice odnosi na šume uz jadransku obalu,njeno zaleđe i dio šuma kontinentalnog krša. Ove šume imaju neprocjenjive općekorisne vrijednosti, njihova uloga je ponajprije zaštitna, a tek manjim dijelom i gospodarska. Šume su specifično nacionalno prirodno bogatstvo od posebnog interesa za državu,tj. njezine građane. S vjerom u pronalaženje pravih rješenja za izlazak iz krize i pozitivne zaokrete u politici zaštite nacionalnih interesa, vjerujmo dašume, uz zemlju i vodu,neće biti predmet prodaje ili ustupanja tj. eksploatacijske koncesije kojom bi i najmanji dio profita, koji pripada ovoj siromašnoj državi, pripao koncesionaru i punio privatne džepove. Tko, uostalom, još ima pravo provoditi kratkoročne krive politike s dugoročnim posljedicama? Mr. sc. Jadranka Šalek Grginčić, dipl. ing. šum., e-mail: jadranka.salek-grgincic@hrsume.hr KNJIGE I ČASOPISI – BOOKS AND MAGAZINES (Scientific and professional) Znanstvena monografija ŠUME HRVATSKOGASREDOZEMLJA Krajem prošle godine, točnije 13. prosinca 2011. u Hrvatskom novinarskom društvu, promovirana je najnovija znanstvena monografija u izdanju Akademije šumarskih znanosti, pod naslovom ŠUME HRVATSKOGA SREDOZEMLJA. Nazočne, koji su dobrano ispunili veliku dvoranu, pozdravio je i zahvalio im se na odazivu, predsjednikAkademije šumarskih znanosti i glavni urednik ove znanstvene monografije akademik Slavko Matić. Naglasio je, kako je to značajan doprinos obilježavanju 2011. Međunarodne godine šuma, a poklapa se s 50. obljetnicom uske suradnjom znanosti i struke i 150. obljetnicom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pa 2011. možemo označiti obljetničkom godinom. Šume hrvatskoga Sredozemlja zauzimaju površinu od 24 % kopnenog dijela Hrvatske, a zbog dugotrajnog negativnog utjecaja čovjeka oko 60 % tih šumaje u lošem stanju (pretežito su to degradacijski stadiji gariga, šibljaka, makije i šikara), no unatoč tomu što ne pretstavljuju značajniju sirovinsku osnovicu za drvoprerađivačku proizvodnju, one imaju neprocjenjivu općekorisnu ulogu. “Zbog toga smo svi obvezni raditi na promjeni postojećeg stanja i pretvorbi tih stadija u jedan od viših uzgojnih oblika. Nadamo se da će ova znanstvena monografija dati svoj prilog uspješnom ostvarenju postavljenoga cilja”. |