DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 77 <-- 77 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA CHALLENGES AND DEBATES ŠUME I POTRAGAZA PROFITOM U potrazi za što većom dobiti, razmatra se i šumarska ekonomika, rentabilnost šumarstva i poslovni uspjeh državnog poduzeća Hrvatske šume d.o.o.. Javljaju se razni kritičari slabo upućeni u ekonomiju prirodnih obnovljivih resursa. Svjedoci smo dosadašnjih pogubnih politika koje su do vele do alarmantnog, gotovo tragičnog ekonomskog sta nja u našoj zemlji. Neuspjelom, po nacionalne intere se, samouništavajućom privatizacijom, banke su ras pro dane strancima, poljoprivreda i industrija gotovo sa svim uništene. Najveći broj građana je ekonomski osiromašen.Neka strateški značajna poduzeća prodana su strancima, a ostala poklonjena malom broju građa na, novostvorenim predstavnicima kapitalističke klase. Među njima je najveći broj onih, koji su dobiveni kapital samo pretočili u vlastite džepove, a proizvodnju nisu unaprijedili nego uništili. U sveopćoj trci za profitom rasla je nezaposlenost. Poduzeća prodana strancima sada donose neto dobit strancima, a ne hrvatskim državljanima. Mali je broj poslodavaca koji su sami stvorili svoj kapital. Uz takvo stanje i veliku zaduženo st, a krediti su se trošili i opravdano i neopravdano, doma ća privreda ostala je bez investicijskih sre dstava. Pri znaje se i stalno naglašava da samo strane investicije mo gu pokrenuti proizvodnju. Zbog teškog ekonomskog stanja u državi, još uvijek serazmišlja o daljnjim prodajama i davanjima u koncesije prirodnih bogatstava. Opasnostiod davanja u koncesijeprirodnih bogatstava uvijek su vezane uz određene ekonomske preduvjete. Najčešći preduvjetjesiromaštvo naroda koje dajepriliku bogatima da,koristeći to siromaštvo,postaju još bogatiji. Poznata je činjenica da pristup koncesionara eks plo a ta ciji prirodnih resursa,njegov interes i razina eksploatacije, zavisi od profita koji može ostvariti. U eksploataciji prirodnih obnovljivih resursa koncesionari se ne javljaju kao racionalni gospodari.Tu je uvijek prisutna i opasnost od prevelikog iskorištavanja, de gradiranja i uništavanja resursa, a za što postoje pozna ti primjeri u svijetu. Namjera koncesionara je maksimi ziranje profita koji će im pritjecati, a ne opći interes dru štva. Ukoliko ima profita i ukoliko su oni zadovolja vajuće visoki, sudionici se uključuju u eksploataciju, uk oliko profita nema, ili su veći u drugim djelatnos ti ma, eksploatatori će napuštati re surs. Koncesijska ustupa nja prirodnih bogatstava da nas se ne smatraju do brim i dobitnimrješenjima vlada onih zemalja koje to čine. Poznato je iz naše, posebiceAustro-ugarske, prošlosti da je šumski resurs često prekomjerno iskorištavan i uništavan od strane stranih i domaćih trgovaca drvom te poduzeća koja su koristila drvo kao sirovinu.Ta su se poduzeća natjecala u proizvodnji i bogatila na trošak šumarstva. Njima su vlasti pogodovale kroz ugovore i zajamčene niske cijene sirovina,osiguravajući im jeftinu proizvodnju. Mnogobrojne trgovačke tvrtke, uz blagonaklonost vlasti i povoljne cijene dobivale su u zakup pojedine dijelove krajiških šuma. Trgovanje drvom, a drugoga nije bilo za iskoristiti, jedno je vrijeme toliko uzelo maha, da skoro nije bilo niti jednog šumskog predjela koji se nije mogao unovčiti. Pojedini domaći trgovci dogurali su tako daleko da su bili odlikovani barunstvom. Još danas ima ulica koja nose njihova imena. Jače devastiranje i uništavanje naših šuma tada je ograničila samo slaba šumska infrastruktura i nepostojanje moderne mehanizacije i transporta. Braneći interese šumarstva, nastojeći odoljeti nasrta jima i nalozima vlastodržaca, tadašnji šumarski struč nja ci često su dolazili u sukob s vlastima,zbog čega su i kažnjavani npr. premiještanjem u druge krajeve. Tako je Franjo Šporer, jedan od najpoznatijih hrvatskih šuma ra tog vremena, zbog svojih stavova o šumarstvu i kri tika vlasti, po kazni premješten iz ovih krajeva u Rumu njsku, do kuda je sezalaVojna krajina, gdje je i umro. Pišući o prilikama u šumarstvu i trgovini drvom u Šumarskom listu 1893. godine, M. Radošević, između ostaloga, rekao je jednu znakovitu i suvremenu misao “… narod neće od tud ništa imati, ma sjekle se šume i unovčavale koliko više i koliko mu drago, pače narod će tim većma propatiti, ako se ne budu razborita sredstva rabila”. Da bi spriječile uništavanje svojih resursa, moćni i odgovorni javni subjekti u svijetu, tj. države, sprovode niz mjera, pravnog, tehničkog i ekonomskog karaktera. Spektar tih mjera i instrumenata namijenjenih očuvanju prirodnih resursa nadilazi mjere i okvire ekonomske politike u užem smislu i prerasta u domenu ekološke politike. Kada se radi o zaštiti općeg interesa, očuvanju obnovljivih resursa i općih koristi koje oni pružaju, najjača pravna mjera zaštite je uspostava državnog vlasništva nad dobrom. Motiv maksimiziranja profita u uvjetima državnog vlasništva i korištenja prirodnog obnovljivog resursa, za razliku od privatnog koncesionog korištenja, ne vodi ka uništavanju resursa,jer odgovorna država ima motiv da osigura trajanje i obnavljanje prirodnog resursa. Prema razmatranjima i analizama poznavatelja ekonomije prirodnih resursa, prilikom koncesioniranja prirodnih resursa niti sveukupnost mjera, pravnih i ekonomskih,uključujući i kvantitativna ograničenja,nije dovoljno učinkovita u zaštiti bilo privatnih bilo jav nih prava i ne jamči očuvanje bioloških populacija. |