DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 77     <-- 77 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA
CHALLENGES AND DEBATES
ŠUME I POTRAGAZA PROFITOM


U potrazi za što većom dobiti, razmatra se i šumarska
ekonomika, rentabilnost šumarstva i poslovni uspjeh
državnog poduzeća Hrvatske šume d.o.o.. Javljaju
se razni kritičari slabo upućeni u ekonomiju prirodnih
obnovljivih resursa.


Svjedoci smo dosadašnjih pogubnih politika koje su
do vele do alarmantnog, gotovo tragičnog ekonomskog
sta nja u našoj zemlji. Neuspjelom, po nacionalne intere se,
samouništavajućom privatizacijom, banke su ras pro
dane strancima, poljoprivreda i industrija gotovo
sa svim uništene. Najveći broj građana je ekonomski
osiromašen.Neka strateški značajna poduzeća prodana
su strancima, a ostala poklonjena malom broju građa na,
novostvorenim predstavnicima kapitalističke klase.
Među njima je najveći broj onih, koji su dobiveni kapital
samo pretočili u vlastite džepove, a proizvodnju nisu
unaprijedili nego uništili. U sveopćoj trci za profitom
rasla je nezaposlenost. Poduzeća prodana strancima
sada donose neto dobit strancima, a ne hrvatskim državljanima.
Mali je broj poslodavaca koji su sami stvorili
svoj kapital. Uz takvo stanje i veliku zaduženo st, a krediti
su se trošili i opravdano i neopravdano, doma ća privreda
ostala je bez investicijskih sre dstava. Pri znaje se i
stalno naglašava da samo strane investicije mo gu pokrenuti
proizvodnju.


Zbog teškog ekonomskog stanja u državi, još uvijek
serazmišlja o daljnjim prodajama i davanjima u koncesije
prirodnih bogatstava.


Opasnostiod davanja u koncesijeprirodnih bogatstava
uvijek su vezane uz određene ekonomske preduvjete. Najčešći
preduvjetjesiromaštvo naroda koje dajepriliku bogatima
da,koristeći to siromaštvo,postaju još bogatiji.


Poznata je činjenica da pristup koncesionara eks plo a ta
ciji prirodnih resursa,njegov interes i razina eksploatacije,
zavisi od profita koji može ostvariti. U eksploataciji
prirodnih obnovljivih resursa koncesionari se ne javljaju
kao racionalni gospodari.Tu je uvijek prisutna i opasnost
od prevelikog iskorištavanja, de gradiranja i uništavanja
resursa, a za što postoje pozna ti primjeri u svijetu.
Namjera koncesionara je maksimi ziranje profita koji će
im pritjecati, a ne opći interes dru štva. Ukoliko ima profita
i ukoliko su oni zadovolja vajuće visoki, sudionici se
uključuju u eksploataciju, uk oliko profita nema, ili su
veći u drugim djelatnos ti ma, eksploatatori će napuštati
re surs. Koncesijska ustupa nja prirodnih bogatstava da nas
se ne smatraju do brim i dobitnimrješenjima vlada
onih zemalja koje to čine.


Poznato je iz naše, posebiceAustro-ugarske, prošlosti
da je šumski resurs često prekomjerno iskorištavan i
uništavan od strane stranih i domaćih trgovaca drvom
te poduzeća koja su koristila drvo kao sirovinu.Ta su se
poduzeća natjecala u proizvodnji i bogatila na trošak
šumarstva. Njima su vlasti pogodovale kroz ugovore i
zajamčene niske cijene sirovina,osiguravajući im jeftinu
proizvodnju. Mnogobrojne trgovačke tvrtke, uz
blagonaklonost vlasti i povoljne cijene dobivale su u
zakup pojedine dijelove krajiških šuma. Trgovanje
drvom, a drugoga nije bilo za iskoristiti, jedno je vrijeme
toliko uzelo maha, da skoro nije bilo niti jednog
šumskog predjela koji se nije mogao unovčiti. Pojedini
domaći trgovci dogurali su tako daleko da su bili odlikovani
barunstvom. Još danas ima ulica koja nose njihova
imena. Jače devastiranje i uništavanje naših šuma
tada je ograničila samo slaba šumska infrastruktura i
nepostojanje moderne mehanizacije i transporta.


Braneći interese šumarstva, nastojeći odoljeti nasrta
jima i nalozima vlastodržaca, tadašnji šumarski struč nja
ci često su dolazili u sukob s vlastima,zbog čega su i
kažnjavani npr. premiještanjem u druge krajeve. Tako je
Franjo Šporer, jedan od najpoznatijih hrvatskih šuma ra
tog vremena, zbog svojih stavova o šumarstvu i kri tika
vlasti, po kazni premješten iz ovih krajeva u Rumu njsku,
do kuda je sezalaVojna krajina, gdje je i umro.


Pišući o prilikama u šumarstvu i trgovini drvom u Šumarskom
listu 1893. godine, M. Radošević, između ostaloga,
rekao je jednu znakovitu i suvremenu misao “…
narod neće od tud ništa imati, ma sjekle se šume i unovčavale
koliko više i koliko mu drago, pače narod će tim
većma propatiti, ako se ne budu razborita sredstva rabila”.


Da bi spriječile uništavanje svojih resursa, moćni i
odgovorni javni subjekti u svijetu, tj. države, sprovode
niz mjera, pravnog, tehničkog i ekonomskog karaktera.
Spektar tih mjera i instrumenata namijenjenih očuvanju
prirodnih resursa nadilazi mjere i okvire ekonomske politike
u užem smislu i prerasta u domenu ekološke politike.
Kada se radi o zaštiti općeg interesa, očuvanju
obnovljivih resursa i općih koristi koje oni pružaju, najjača
pravna mjera zaštite je uspostava državnog vlasništva
nad dobrom. Motiv maksimiziranja profita u
uvjetima državnog vlasništva i korištenja prirodnog
obnovljivog resursa, za razliku od privatnog koncesionog
korištenja, ne vodi ka uništavanju resursa,jer
odgovorna država ima motiv da osigura trajanje i
obnavljanje prirodnog resursa.


Prema razmatranjima i analizama poznavatelja ekonomije
prirodnih resursa, prilikom koncesioniranja prirodnih
resursa niti sveukupnost mjera, pravnih i
ekonomskih,uključujući i kvantitativna ograničenja,nije
dovoljno učinkovita u zaštiti bilo privatnih bilo jav nih
prava i ne jamči očuvanje bioloških populacija.