DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 3     <-- 3 -->        PDF

RIJEČ UREDNIŠTVA


ODLAZAK ČOVJEKA ČIJE JE UREDNIČKO PERO OSTAVILOTRAJAN I NEIZBRISIV
TRAG U NAŠEM ZNANSTVENO-STRUČNOM I STALEŠKOM GLASILU


Po prvi puta, nakon 41. godine uređivanja i skrbi o “Šumarskom listu”, staleškom glasilu Hrvatskog
šumarskog društva, cijenjeno i duboko poštovano ime profesora emeritusa, dr. sc. Branimira Prpića,
silom prirodnih zakona zauvijek odlazi iz kruga našeg uredničkog odbora, seleći se na stranice Hrvatske
znanstvene i stručne šumarske povijesti te u trajno sjećanje brojnih generacija šumarskih stručnjaka i
znanstvenika, ne samo iz Hrvatske. U 135 godina trajanja i redovitog izlaženja našega lista, profesor
Prpić najdugovječniji je njegov urednik, od osnutaka časopisa davne 1877. godine. Glavnim urednikom
“Šumarskog lista” imenovan je 1970. godine i neprekidno obnaša ovu važnu ulogu sve do pretprošle,
2010. godine. Godinu dana nakon njegove posljednje aktivne godine uredništva našega lista, profesor
Branimir Prpić preminuo je u Zagrebu, 1. siječnja 2012. godine.


Na stranicama našega glasila profesor Prpić javlja se u “Riječi glavnog urednika” od 1975. godine,
kada je ovu rubriku i osmislio. U početku povremeno, a s prvim brojem “Šumarskog lista” 1994. godine
redovito potpisuje uvodnu rubriku našega staleškog glasila.Teme su različite, od usko specijalističkih,
do onih toga trenutka aktualnih za šumu išumarsku struku, pa možemo reći da su u određenom smislu
zrcalo povijesti šumarstva u razdoblju od posljednjih 40-ak godina. Da bi mogao meritorno pisati o tako
raznolikim temama struke, sa zaključcima iporukama koje je struka prihvaćala kao misao vodilju, čovjek
mora imati ogromno znanjei iskustvo, što je on svakako imao.Sakupljao je znanje i iskustvo dugi
niz godina, od rada u šumarskoj praksi nakon diplome, asistenta na Šumarskome fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu, docenta, izvanrednog profesora, redovitoga profesora do profesora emeritusa, obnašajući dužnosti
predstojnika Zavoda za uzgajanje šuma, Zavoda za istraživanje u šumarstvu, prodekana i dekana.
Ekologiju šuma kao samostalan predmet, naslijedivši tu materiju od akademikaAnića, predavao je od
šk. god. 1968/69.godine, kada većina današnjih “eksperata”iz toga područja još nije niti krenula tražiti
korijen riječi ekologija. Detaljnije o tome segmentu njegovoga nastavnog i znanstvenoga rada i djelovanja,
zapisano je u tekstu kojega smo objavili povodom dodijeljene mu Nagrade za životno djelo– Državne
nagrade za znanost u 2010. god. (Šum.list br. 9–10/2011).


U tome napisu posebno smo se osvrnuli na tekstove s temama iz ove rubrike. Njih možemo podijeliti
u nekoliko cjelina, ovisno o području šumarstva koje tretiraju. Naravno, ponajprije su to ekološke teme,
kao što su propadanje šuma i stabilnost ekosustava o kojemu ovise i slatkovodni ekosustavi,izvorišta
pitke vode i dr., jer su svi brojnim čimbenicima povezani sa šumom.Posebna tema su mu općekorisne
funkciješume, koje jerazvrstao u tri osnovne grupe – ekološke, socijalnei socijalno-ekološke te predložio
način utvrđivanjanjihove novčane vrijednosti. Kako se društvo odnosi prema tim funkcijama šume,
svjedoci smo ovih dana kada se finacijska sredstva namijenjena za očuvanje tih vrijednosti ponovo smanjuju,
i to za 50 %,a svrstavaju se u parafiskalne namete. Laici to smatraju bespotrebnim nametom,a
kvazi poduzetnici trljaju ruke, jer oni kao nisu dužni to plaćati, a za jedne i druge nije sporno da moraju
imati čisti zrak, dovoljno pitke vode, mjesto za rekreaciju, hladovinu u vrućim danima, ljepši krajolik
(možda bi imljepši bio ljuti kamenjar), zaštitu od erozije i da ne navodimo na njegov prijedlog ostale od
15 taksativno u Zakonu o šumamanavedenih općekorisnih funkcija šume.


Svojim radom na uređivanju Šumarskoga lista postavio je visoke standarde, postigavši i njegovu citiranostu
svim relevatnim biotehničkim svijetskim časopisima


Profesor Prpić jesvim generacijama hrvatskihšumara bio uzor, učitelj i prijatelj, stručna te moralna
podrška kolegama koji su mu se obraćali,spreman uvijek nesebično pomagati.Vjerujemo da će šumarska
struka znati cijeniti njegov doprinos razvojui da neće zaboraviti nego širiti barem osnovne postulate
struke, koje je on na temelju znanstvenih i stručnih saznanja zagovarao.


Uredništvo