DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 22     <-- 22 -->        PDF

D. Diminić, N. Potočić, I. Seletković: ULOGA STANIŠTAU PREDISPOZICIJI CRNOGABORA... Šumarski list br. 1–2, CXXXVI (2012), 19-36


je opasna kada šireći se staničjem kore uzrokuje njeno
odumiranje (nekrozu). Kao tipični pertofitni organizam
svojim toksinima primarno usmrćuje stanice kore, a
potom ih naseljava svojim micelijem. Kao posljedica
njena širenja u oboljeloj kori, u krošnjama borova uočavaju
se tipični simptomi odumiranja grana od njihova
vrha od najmlađih izbojaka. Jako zaraženi borovi imaju
znatno reduciranu krošnju s izrazito vidljivim odumrlim
granama nepravilno raspoređenim u njoj. Nerijetko,
jako zaražena stabla odumiru.


Više autora utvrdilo je izrazito važnu ulogu predispozicije
borova na zarazu gljivom. Kao najčešći uzroci
stresa (predisponirajući čimbenici)navode se suša i neodgovarajući
stanišni uvjeti, te povišene depozicija dušika,
različita oštećenja (rane) od tuče, mraza, snijega,
kukaca, orezivanja grana i dr. (Swart i sur. 1987;
Chou i MacKenzie 1988; Nicholls i Ostry
1990; Van Dam i sur. 1990; De Kam i sur. 1991;
Stanosz 1994; Stiki 1994; Wingfield i Swart
1994; Van Dijk i sur.1992;Cech 1994;Diminić
1994, 1999;Zwolinski i sur.1995;Diminić i sur.
2003). Stanosz i sur. (2001) zabilježili su kako je
gljiva S. sapinea bila najprisutnija u biljkama američkog
crvenog bora (P. resinosaAit.) koje su pretrpile
najveći vodni stres.


U Hrvatskoj je do danas gljivaS. sapineazabilježena
na crnom boru (Pinus nigra Arnold), dalmatinskom
crnom boru (P. nigra ssp.dalmatica/Vis./ Schwz.), boru
munjiki (P. leucodermis Antoine), planinskom boru


(P. mugo Turra.), alepskom boru (P. halepensis Mill.),
brucijskom boru (P. brutiaTen.) i običnom boru (P. sylvestris),
te običnoj tuji (Thuja occidentalisL.) i zelenoj
duglaziji (Pseudotsuga menziesii /Mirb./ Franco var.
menziesii). Najosjetljivije vrste su crni bor u kulturama i
urbanim sredinama, te munjika u urbanim sredinama
(Diminić 1994, 1999).


Istražujući gljivu na crnom boru u Hrvatskoj od
1992. godine, zapaženo je također da se pojedine lokacije
značajno razlikuju prema njenom utjecaju na
zdrav stveno stanje domaćina. Na nekim lokacijama S.
sapineaje nađena samo na češerima, te ponegdje i na
otpalim iglicama (otpale grane, stelja), no bez ikakvog
štetnog utjecaja na zdravstveno stanje tih borova. S
druge strane zabilježeni su lokaliteti gdje je gljiva uzrokovala
značajna odumiranjaizbojaka, grana, dijelova
krošnji, pa i stabala.


Značajan prilog u rasvijetljavanju biologije i uloge
gljiveS. sapineasu novije spoznaje nekolicine autora.
JurciJurc(1995),Smithi sur.(1996),Stanoszi
sur. (1997) i Stanoszi sur.(2001) utvrdili su postojanje
endofitske (latentne) faze u razvojnom ciklusu ove
gljive. U ulozi (fazi) latentnog patogena gljiva nastanjuje
zelene (“zdrave”) stanice organa svojih domaćina,
ne uzrokujući simptome bolesti.


Dosadašnja istraživanja u nas ukazala su na veliki
utjecaj suše, a u pojedinim slučajevima i SO depozicija


2


kao predisponirajućim čimbenicima na nastanak i razvoj
bolesti (Diminić 1994, 1999; Diminić i dr.
2003). Prethodnim istraživanjima ove gljive utvrđen je
u Hrvatskoj, pa tako i u Istri, jedino agresivan morfotip
AgljiveS. sapinea(Diminić i sur.2004).


Istraživanja u ovom radu bila su usmjerena na rasvijetljavanje
njene patogenosti i posebice uvjeta koji povoljno
utječu na razvoj bolesti. U skladu s navedenim,
istraživanja su imala za cilj utvrditi sljedeće:


A)U kulturama crnog bora:


1. utvrditi pojavu i intenzitet simptoma bolesti;
2. utvrditi ulogu gljiveS. sapineau nastanku simptoma;
3. utvrditi ulogu staništa (matična podloga, tip tla)
kroz ishranu borova po pojedinim lokacijama, te
ostalih obilježja kao što su dubina tla, stjenovitost,
nagib terena i ekspozicija, kao mogućih predisponirajućih
čimbenika na pojavu simptoma
bolesti, odnosno zarazu gljivomS. sapinea.


Parametri koji nisu analizirani tijekom istraživanja
su dob borovih kultura (Tablica 1.), s obzirom da u pret hodnim
istraživanjima nisu utvrđene razlike u pojavi
simptoma (Diminić 1994;Diminići sur.1995; Diminić
i sur. 2003), te provenijencija stabala crnoga
bora glede nedostatka tih podataka. U skladu s dobi borova
odabrane su kulture koje se znakovito ne razlikuju,
osim u slučaju kultura Lesišćina iTrošti (Tablica1).


B)Kroz pokus inokulacije izolatima gljiveS. sapinea:


1. utvrditi da li i kakva patogena svojstva (sposobnost
da uzrokuju nekrozu stanica kore) imaju izolati
gljive dobiveni iz zdravih stanica, s obzirom
na utvrđenu endofitsku (latentnu) fazu ove gljive,
kao i iz oboljelih borova s različitim simptomima
odumiranja izbojaka i grana;
2. uz navedeno, cilj ovoga pokusa je ispitati da li
različita prihrana utječe na patogenost izolataS.
sapinea, s obzirom da su dosadašnja istraživanja
nekolicine autora utvrdila da povišene koncentracije
dušika utječu na veće štete kod biljaka zaraženih
ovom gljivom (De Kam i sur. 1991; Van
Dijki sur. 1992; Stanoszi sur. 2004).