DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 114 <-- 114 --> PDF |
Godine 1984. konačno se rješava putovanja u Karlovac i zasniva radni odnos u SIZ-u šumarstva, drvne industrije, proizvodnje i prerade papira u Zagrebu, gdje je radio kao viši stručni suradnik i organizator rada Programskog savjeta. Početkom 1991. godine zaposlio se pri Ministarstvu prosvjete i športa Republike Hrvatske u Zagrebu na mjestu višeg savjetnika, gdje se je nalazio i 1996. kada mi je predao svoj “curriculum vitae” za Hrvatski šumarski životopisni leksikon. Dana 1. 7. 1998. prelazi na rad u za grebačku Općinu Maksimir kao st ruč ni savjetnik za rad Gradske četvrti i koordinator za rad Gradskih četvrti u Službi za mjesnu samoupravu u Stru čnoj službi gradonačelnika i Gra d skog poglavarstva Grada Zagreba. Umirovljen je 31. 12. 2002. godine. Spomenimo da je u braku sa suprugom Brankom, inokorespondenticom i samostalnom prevoditeljicom, imao petero djece, od kojih mu kći Sanja Marija umire 2006. godine, i tu osobnu i obiteljsku tragediju nije mo gao preboljeti. Bio je vrijedan, dobar i pošten čov jek, katolik, privržen mnogobrojnoj ob itelji. “Bilo je dobro živjeti s njim”, rekla nam je njegova supruga Branka. No,uza svu životnu volju nije se mo gao odhrvati bolesti koja je oslabi la njegov organizam, posebice srce, pa mu je u ožujku 2011. morao bi ti ugrađen elektrostimulator (pa ce ma ker). Vrativši se kući zdravstveni pro blemi nisu prestajali, no odbio je bilo kakvu daljnju liječničku pomoć iz van svoje kuće, a to je dovelo do naj gorega. Njegovo je srce prestalo ku cati u obiteljskoj kući na Fratr o v cu, nesretnog 13. listopada 2011. go- dine. Posljednji oproštaj s Josipom Ivan kovićem, dipl. ing. šum., bio je 17. listopada 2011. godine u Kremato riju na zagrebačkom groblju Mirogoj. Oproštaju su bili nazočni sup ru ga Branka, djeca Krunoslav, Želja Ma r gareta, Leo i Branimir, ostali člano vi obitelji i rodbina, kolege i prijatelji. Napustio nas je zauvijek,svega ne koliko dana nakon što me je njeg ov kolega iz Ministarstva upitao: “Ka ko Joža?”. No,u šumi života, ig rom sudbine, nismo se ponovno sreli. Naš kolega Josip otišao je onom staz om koja vodi u vječnost. Prerano! U ime kolega i suradnika zamoljen sam da izrazim iskrenu sućut obitelji Iv a n ković, pa to činim i ovom prigodom. Dragi kolega i prijatelju Josipe, na kraju našeg opraštanja vjerujemo da si našao svoj vječni mir na Onome svijetu, koji nam je svima suđen. Svima koji smo te poznavali, ostat ćeš u sjećanjima. Hvala ti za naša druženja i sve što si nam podario! Mladen Skoko |