DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 112     <-- 112 -->        PDF

Prpić,B., P. Jurjević, H. Jakovac,2005: Pro-Prpić, B.,S.Matić,A.Pranjić, Đ.Rauš, Z.Secjena
vrijednosti protuerozijske, hidrološke i vo-letković,1993: Uzroci propadanja nizinskih
dozaštitne uloge šume. Šumarski list13. šuma Odranskog polja.Zbornik priopćenje Če


tvrtog kongresa biologa Hrvatske, Šerman D.


Prpić, B., Z. Seletković, I. Tikvić,2009: Pra(
ur.).Zagreb, s. 60.


šuma Čorkova uvala u svjetlu pružanja općekorisnih
funkcija šuma. Prašumski ekosustavi
Prpić, B.,Z.Seletković,1988: Šume Hrvatske u
dinarskog krša i prirodno gospodarenje šumama


svjetlu utjecaja industrijske civilizacije na kopu
Hrvatskoj.Zagreb, Hrvatska akademija znano


nenu ekosferu. Šume Hrvatske u današnjim ekosti
i umjetnosti,s. 125–133.


loškim i gospodarskim uvjetima, Rauš Đ.,
Vukelić J. (ur.). Zagreb, s. 186–186.


Matić,S., B.Prpić, Đ.Rauš,A. Vranković, Z.
Seletković,1979: Ekološko-uzgojne osobine


A.4. Pozvana predavanja


specijalnih rezervata šumske vegetacije Prašnik i


Prpić, B., 1987: Studija hidrološke sanacije šume


Muški bunar. II. kongres ekologa Jugoslavije,


Repaš, (sa suradnicima). ZIŠ, ŠF Zagreb, s. 1–


Đuro, Rauš (ur.). Savez društava ekologa Jugo


54.


slavije, s. 767–823.
Prpić,B., 1990: Šuma Repaš ili hidroelektrana. Eko


Tikvić, I., Z.Seletković, B. Prpić, D. Ugar


loška revija, Zagreb.


ković, N. Magdić, 2007: Stabilnost i dinamika
prašume Čorkova uvala u Nacionalnom


Prpić, B., 1996: Međunarodna konferencija o šuparku
Plitvička jezera.Prašumski ekosustavi di-


mama, vodama i biološkoj raznolikosti.Šumarnarskog
krša i prirodno gospodarenje šumama u


ski list1–2, s. 74.
Hrvatskoj. Matić S.,Anić I.(ur.). Zagreb: Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti, s.12–12.


JOSIPIVANKOVIĆ dipl. ing. šum. (1938 – 2011)


....Nisam daleko, samo s druge


marske fitocenologije, šumarske
den drologije i zaštite šuma.


strane puta....


God. 1974. prelazi na Šumarsku
školu u Karlovcu, gdje je do 1984.


(Ch. Peguy)


Dana 13. listopada 2011. godine
godine radio kao profesor predmeta


zauvijek nas je napustio kolega i priradni
strojevi i alati (mehanizacija u


jatelj Josip Ivanković, dipl. ing.


šumarstvu). Sudjenastavi i obrazo


šumarstva iz Zagreba. Iako su do nas
vanju odraslih za različita zanimanja


stizale vijesti o njegovom narušeu
šumarstvu. Škola je u tom razdo


nom zdravlju, poznavajući ga kao
blju uz već organizira nu Šumarsku


neumornog, ustrajnog čovjeka i opškolu
za odrasle za zvanje šumarski


timista, obavijest o smrti u zagrebatehničar,
proširila svoju djelatnost


čkomVečernjem listu pročitali smo
organiziranjem seminara za ospo


s nevjericom i tugom. Pripadao je
sobljavanje radnika za rad motor


generaciji šumara, koji su veći dio
nom pilom, traktorima i dizalicama


svoga radnog vijeka posvetili obrau
šumarstvu,u suradnji sa šumskim


zovnom radu za potrebe šumarstva.


gospodarstvima iz Hrvatske i sjeve-


Josip Ivanković rođen je 1. siječ rozapadne
Bosne i Hercegovine


nja 1938. godine u Zagrebu, gdje se i


(Bosanska Dubica, Bosanska Gra


školovao. Osnovnu školu završio je


č nu nastavu, a od rujna iste godine


diška...) i drugim poduzećima (Da


1951. godine, gimnaziju 1956., a


do 1974. g. u stalnom je radnom


lekovod Zagreb, Elektrolika Gospić,


studij šumarstva 1970. godine.


odnosu. U tom je razdoblju napisao


Prijevoz Ogulin i dr.). Osim toga,


Od veljače 1962. godine, kao skripte “Šumarska fitocenologija” i
Šumarska škola u Karlovcu orga apsolvent
šumarstva, honorarni je “Šumarska dendrologija”, a bio je
nizirala je sa šumskim gospodars t vi nastavnik
u Šumarskoj školi Del-koautor za skriptu “Meteorologija s ma u Hrvatskoj područna odjeljenja


nice na mjestu stručnog učitelja za osnovama klimatoogije”. Sudjelo-za stručno osposobljavanje ra d nika
teorijske stručne predmete i prakti-vao je i pri osnivanju zbirki iz šu-u šumarstvu na drugom stupnju (do




ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 113     <-- 113 -->        PDF

hanizaciju, instruktore i mehaničare
uz primjenu propisa zaštite na radu).


1978. prvi stupanj) za zanima nje Neka barem ovdje bude zabiljespecijalizirani
radnik u šumarst vu i že no da su u tom razdoblju u realizato
u Vinkovcima, Bjelovaru, Go ciji
seminara za osposobljavanje šu spiću,
Karlovcu i Koprivnici. U na m
skih radnika (sjekači, traktoristi,
vedenim oblicima osposobljavanja di zaličari) uz Josipa Ivankovića sura
dnika u šumarstvu nastava je bila djelovali dipl. ing. šumarstva Stjeus
mjerena na praktični dio, i tu je pan Matan, Stjepan Šlat, Mirian Šu do
šlo do izražaja teoretsko, posebice
vak i dr., zatim šum. tehničari Josip
pra ktično znanje iz područja mehaBaćurini
JosipTomačić, a kao vanjniza
cije u šumarstvu kolege Josipa
ski suradnici Adolf Sabolić, šum.
Ivankovića. Uvijek je bio spreman
tehničar iz Šumskog gospodarstva
od ržavati teoretsku i praktičnu nast -
Karlovac i Bogdan Dereta, dipl. ing.
a vu u obrazovanju odraslih, koja se
šum. iz Zagreba, stručnjak iz zaštite
ve ćinom realizirala izvan redovne
na radu, koji je iz tog područja napina
stave, pa se često praktična nasao
skriptu za navedene semi nare i
stava s ispitima održavala subotom i
priručnik “Motorne pile”. Svi smo
nedjeljom.
za jedno odlično surađivali i dje lovali
S kolegom Ivankovićem radio
kao dobro uhodani tim. Po za vršetku
sam na Šumarskoj školi u Karlovcu
pojedinog seminara kao vo ditelj očeod
1974–1981. godine kao voditelj
kivao sam da će suradnici za tražiti
obrazovanja uz rad. Dobro se sjebarem
mali predah. No svi oni, a poćam
koliko je napora, znanja i volje
sebno kolega Ivanković, uv i jek su
trebalo uložiti da se različiti oblici
bili spremni za novi zadatak.
obrazovanja odraslih organiziraju i
Seminare, koji su se održavali u
provedu, posebno kada bi se neko-
Karlovcu, Šumarska škola je organiliko
konzultacija i seminara održazirala
u suradnji s Radnom jedinivalo
istovremeno, a škola nije do
com Mehanizacija Šumskog gospo1980.
godine imala vlastiti školski
darstva Karlovac, između ostalog i
prostor. U takvim okolnostima koza
rukovaoce hidrauličnim dizalilega
Ivanković uvijek je bio optimist
cama (HIAB,...) i zglobnim traktoi
zračio posebnom energijom i strrima
(Ti m berjack), koji su se tada na
pljivošću, uvijek predan postavljetom
području po prvi put počeli prinom
cilju. Kada nam je bilo najteže mjenjivati u Hrvatskoj. Posebno
znao nas je pokrenuti nekom šaljidobro
smo surađivali s upraviteljem
vom dosjetkom. Spomenimo da je Mehanizacije Nikolom Plavetićem,
za osposobljavanje šumskih radnika šum. tehničarom, koji je besprijetraktorista
napisao vrlo kvalitetnu korno organizirao uvjete za izvođeskriptu
“Zglobni traktori”. nje praktične nastave (poligon, me


Kolega Ivanković uz navedene
po slove krajem 70-ih godina preuzi
ma dužnosti voditelja završne
faze u redovnoj nastavi, a od 1981.
godine i poslove voditelja obrazovanja
uz rad.


Sudjelovao je i u pripremama
školske ekipe u rukovanju motor-
nom pilom za natjecanje učenika tadašnjih
šumarskih škola (Karlovac,
Delnice, Postojna, Sarajevo, Kraljevo,
Ivangrad i Kavadarci). Zahvaljujući
dobrim dijelom i njemu,
ekipa Šumarske škole Karlovac gotovo
uvijek je osvajala jedno od prva
tri mjesta u ekipnoj i pojedinačnoj
konkurenciji učenika i učenica, uz
napomenu da sepre težiti dio disciplina
odnosio up ravo na rukovanje
motornom pilom.Tako je npr. u Delnicama
1978. godine u ekipnoj konkurenciji
prvo mjesto premoćno
osvojila karlovačka ekipa, u pojedinačnom
plasmanu prva tri mjesta
pripala su karlovač kim učenicima, a
u toj “muškoj” konkurenciji učenica
Biserka Novković iz Karlovca osvojila
je peto mjesto (Šumarski list, br.
11–12, 1978).


Tako intenzivan rad zahtijevao je
ve lika odricanja, pa je često radio
du že od redovnog radnog vremena,
što je najbolje znala i osjetila njegova
obitelj, s obzirom da je s obitelji
živio u Zagrebu i svakodnevno
putovao na posao u Karlovac.


U okviru slobodnih aktivnosti
uče nika posebno se isticao u radu
Eko loške grupe. Članovi grupe bili
su zaslužni za uređivanje školskog
poligona i arboretuma, okoliša
škole, ali i uređivanja gradskih parkova
i zelenih površina, za što je
škola često dobivala vrijedna priznanja.


Sredinom 70-ih godina predložio
mi je da napravim skicu simbola
(znaka) Šumarske škole Karlovac.
Predložena skica je prihvaćena i od
tada škola koristi danas prepozna


tljiv službeni znak (otisnut npr. na


Seminar za dizaličare u Karlovcu 1977. Slijeva: Josip Ivanković i Stjepan Šlat, predavači, Mi-


Monografiji škole iz 1977. godine).


hovil Pavković i Josip Katić, instruktori i Nikola Plavetić, upravitelj RJ Mehanizacija, Karlovac




ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 114     <-- 114 -->        PDF

Godine 1984. konačno se rješava
putovanja u Karlovac i zasniva radni
odnos u SIZ-u šumarstva, drvne industrije,
proizvodnje i prerade papira
u Zagrebu, gdje je radio kao viši
stručni suradnik i organizator rada
Programskog savjeta.


Početkom 1991. godine zaposlio
se pri Ministarstvu prosvjete i športa
Republike Hrvatske u Zagrebu na
mjestu višeg savjetnika, gdje se je
nalazio i 1996. kada mi je predao
svoj “curriculum vitae” za Hrvatski
šumarski životopisni leksikon.


Dana 1. 7. 1998. prelazi na rad u
za grebačku Općinu Maksimir kao
st ruč ni savjetnik za rad Gradske četvrti
i koordinator za rad Gradskih
četvrti u Službi za mjesnu samoupravu
u Stru čnoj službi gradonačelnika
i Gra d skog poglavarstva Grada
Zagreba. Umirovljen je 31. 12.
2002. godine.


Spomenimo da je u braku sa suprugom
Brankom, inokorespondenticom
i samostalnom prevoditeljicom,
imao petero djece, od kojih mu
kći Sanja Marija umire 2006. godine,
i tu osobnu i obiteljsku tragediju
nije mo gao preboljeti.


Bio je vrijedan, dobar i pošten
čov jek, katolik, privržen mnogobrojnoj
ob itelji. “Bilo je dobro živjeti s
njim”, rekla nam je njegova supruga
Branka.


No,uza svu životnu volju nije se
mo gao odhrvati bolesti koja je oslabi
la njegov organizam, posebice
srce, pa mu je u ožujku 2011. morao
bi ti ugrađen elektrostimulator (pa ce ma
ker). Vrativši se kući zdravstveni
pro blemi nisu prestajali, no odbio je
bilo kakvu daljnju liječničku pomoć
iz van svoje kuće, a to je dovelo do
naj gorega. Njegovo je srce prestalo
ku cati u obiteljskoj kući na Fratr o v cu,
nesretnog 13. listopada 2011. go-
dine.


Posljednji oproštaj s Josipom
Ivan kovićem, dipl. ing. šum., bio je


17. listopada 2011. godine u Kremato
riju na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Oproštaju su bili nazočni sup ru ga
Branka, djeca Krunoslav, Želja
Ma r gareta, Leo i Branimir, ostali
člano vi obitelji i rodbina, kolege i
prijatelji.


Napustio nas je zauvijek,svega
ne koliko dana nakon što me je njeg ov
kolega iz Ministarstva upitao:
“Ka ko Joža?”. No,u šumi života, ig rom
sudbine, nismo se ponovno
sreli. Naš kolega Josip otišao je
onom staz om koja vodi u vječnost.
Prerano! U ime kolega i suradnika
zamoljen sam da izrazim iskrenu
sućut obitelji Iv a n ković, pa to činim
i ovom prigodom.


Dragi kolega i prijatelju Josipe,
na kraju našeg opraštanja vjerujemo
da si našao svoj vječni mir na
Onome svijetu, koji nam je svima
suđen. Svima koji smo te poznavali,
ostat ćeš u sjećanjima.


Hvala ti za naša druženja i sve
što si nam podario!


Mladen Skoko