DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 84 <-- 84 --> PDF |
T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89 tako da je od stupnja oštećenosti u drugoj izmjeri oduzet stupanj oštećenosti u prvoj izmjeri.Stabla koja su zadržala ististupanj oštećenosti tako su dobila oznaku 0, stabla kojima se oštećenost krošnje pogoršala za jedan ili više stupnjeva nalaze se lijevo (-1 do -4), a stabla kojima se popravilo zdravstveno stanje krošnje desno (+1 do +3) od nule. Promjene stupnja oštećenosti krošnje uglavnom su se kretale u smjeru pogoršanja zdravstvenoga stanja, Slika4. Distribucije broja stabala hrasta lužnjaka prema intenzitetu promjene stupnja oštećenosti u razdoblju između dvije izmjere Figure 4Distribution of pedunculate oak trees by the rate of chan ges of crown damage classes in the period between the two measurements Kao što je već navedeno, oštećenost krošnje predstavlja ključni kriterij po kojemu se za sječu doznačuju odumiruća stabla (Prpić 1992, Anon. 2006A, Anon.2007,Anon.2009). Glede toga, zanimalo nas je koliko je stabala iz pojedinogstupnja oštećenja krošnje u prvoj izmjeri, do druge izmjere prešlo u stupanj 4, odnosno odumrlo. Postotni iznosi odumrlih stabala po inicijalnim stupnjevima oštećenosti krošnje prikazani su na slici 5. Najveći je intenzitet odumiranja zabilježen u stupnju 3, odnosno među stablima oštećenosti krošnje preko 60%. U tom je stupnju intenzitet odumiranja bio veći u sastojinama II-G-10 (70%) nego u sastojinama II-G-20 (50%), na što je mogao utjecati i relativno mali broj stabala koja su u prvoj izmjeri u sastojinama II-G20 bila svrstana u stupanj3(slika 3B). Naglo pogoršanje oštećenosti krošanja koje je zabilježeno u sastojinama II-G-20 vidljivo je kroz veće intenzitete odumiranja u ostalim stupnjevima (0, 1, i 2). Međutim, ako se promatra generalni trend povećanja intenziteta odumiranja s povećanjem oštećenja krošnje, može se vidjeti da je situacija u oba promatrana EGT-a vrlo slična. što je puno izraženije u sastojinama II-G-20. Kod 50,4% stabala u II-G-10 i 67,5%stabala u II-G-20 zabilježeno je pogoršanje oštećenosti krošnje uglavnom za jedan i nešto manje za dvastupnja. Ististupanj oštećenosti zadržalo je 38,3%stabala u II-G-10 i 28,7%stabala u II-G 20. Smanjenje oštećenja krošanja, odnosno poboljšanje vitaliteta zabilježeno je u samo 11,2%stabala u II-G-10 i tek 4,7%u II-G-20. Slika5. Prikaz udjela stabala pojedinih stupnjeva oštećenosti koja su odumrla do 2. izmjere Figure 5Share of peduncualte oak trees from initial crown damage classes that have died during the monitoring period Uzimajući u obzir sve rezultate stanja i dinamike oštećenosti krošanja, općenito se može reći da postoje velike sličnosti između dva promatrana EGT-a. Po udjelu stabala sa značajno oštećenim krošnjama u prvoj su izmjeri sastojine II-G-20 čak bile puno boljeg vitaliteta, dok su se u drugoj izmjeri ujednačile sa sastojinama II-G-10. Generalni su trendovi promjene klase oštećenosti stabala i intenziteta odumiranja stabala po klasama oštećenosti takođervrlo slični. Ovi su rezultati naizgled u suprotnosti s nekim do sada objavljenim radovima i opće prihvaćenim uvjerenjima da je intenzitet odumiranja veći u sastojinama u nizi. Međutim, postoji i niz istraživanja u kojima su dobiveni slični rezultati. Na primjer, pomoću metoda daljinskih istraživanja u Spačvanskom bazenu Kalafadžić i dr. (1993) utvrdili su najveću oštećenost stabala u sastojinama hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem u nizi. Međutim, u istom istraživanju najmanje su oštećena lužnjakova stabla u sastojinama hrasta lužnjaka i velike žutilovke s žestiljem, koja se također po mikrotopografskom položaju nalazi u nizi, dok su sastojine na gredi po |