DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 77     <-- 77 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


pokušavalo objasniti djelovanjem samo jednog uzroč


nika (npr.pepelnice ili golobrsta gubara). S vremenom


su te jednostavne hipoteze,zahvaljujući opsežnim istraživanjima,
evoluirale u shvaćanje pojave odumiranja
hrasta lužnjaka kao složenoga procesa,u kojemu u različitim
fazama i različitim intenzitetima sudjeluje velik
broj stanišnih, sastojinskih i biotskih čimbenika (Vajda
1948, Harapin i Androić 1996, Hartman 1996,
Prpić1996, Wargo 1996,Donaubauer 1998, Führer
1998, Thomas i dr. 2002). Prema najnovijim
znanstvenim spoznajama i modernim konceptualnim
okvirima, za svaki se pojedinačni slučaj sušenja stabla
možeutvrditi zasebni kompleks pripremnih, poticajnih i
terminalnih čimbenika koji utječu na tu pojavu (Manion1991,
Dekanići dr.2009).


Mnogostruke štetne posljedice odumiranja stabala
najviše se očituju u srednjodobnim, starijim i starim sastojinama
hrasta lužnjaka nizinskoga dijela Republike
Hrvatske. Katastrofalna propadanja cijelih sastojina,
gdjeuvrlokratkomvremenuodumrugotovosvalužnjakova
stabla uz značajno odumiranje i drugih vrsta drveća,
kaonaprimjerudijelovima šumaKalje(Prpić i
dr. 1994, Anić idr.2002), Žutica(Baričević 1999,
Kapec 2006) iliTuropoljskilug(Prpić idr.1994) u
zadnjesuvrijemerijetkaiograničenanapojedineodsjekeilidijeloveodsjeka.
Umjestotoga, prevladavaodumiranjepojedinihstabalailimalihgrupastabalahrasta
lužnjakanasumičnoraspoređenihpopovršinisastojine
(Tikvić et al. 2011).


Količina i kvaliteta tehničkih sortimenata koji se
pridobivajuizoštećenihiodumrlihlužnjakovihstabala
značajnojenižauodnosunazdravastabla(Kraljić i
Golubović 1980,Golubović 1984, Tikvić idr.
2009), štouzrokujesmanjenjenjihovetržišnevrijednostiifinancijskegubitkeuposlovanju.
Upraktičnome
gospodarenju lužnjakovim šumama se već dulje vrijemeprovodidoznakaisječaoštećenihiodumrlihstabalaiizvanredovnihzahvataprorjede,
čimesenastoji
gubitke zbog smanjenja kvalitete uslijed odumiranja
svestinanajmanjumogućumjeru. Osnovnijeciljtakvoga
zahvata iskoristiti stabla lošega vitaliteta prije
nego štodođedodegradacijevrijednihtehničkihsortimenata,
naprvommjestufurnirskihtrupaca. Kakoseu
praviluodumiranjestabala u sastojinamapočinjejavljatiokopoloviceophodnje,
nakonstarostisastojineod
otprilike80 godinanaglorastebrojulazakateškemehanizacijeusastojineiobujamsječeoštećenihiodumrlihstabalahrastalužnjaka.
Naprimjer, u 69 % od
962 odsjekaspodručjaSpačvanskogabazenautvrđeno
jedasuzahvatisječeipridobivanjadrvatijekom11 godinaobavljeni3
ivišeputa, au20 % odsjekasvake
drugegodine(Dubravac iDekanić2009).


Odumiranje pojedinačnih stabala i učestale sječe


ostavljajumnogobrojnenegativneposljedicena šumske


ekosustave, koje su s ekološkog i uzgojnog stajališta


puno veće od stvarnih financijskih gubitaka, posebice
akosepromotreukontekstuprirodneobnove. Smanjenjembrojastabalahrastalužnjakapojedinicipovršine,
narušavasesklopipadaobrast, čimesenarušavasastojinskaklimaistrukturasastojina,
a čestimulascimamehanizacijepovećavajusepotencijalnonegativniutjecaji
na tlo i preostala stabla u sastojini (Posarić 2008,
PoršinskyiOžura2006,Gaertigidr.2002).


Praćenjestanjastabalahrastalužnjaka, kaoiprovođenjegospodarskihmjerakojimasepokušavajuumanjiti
negativne posljedice pojave odumiranja stabala,
značajnojepovezanosprocjenomoštećenostistabalai
njihovih krošanja. Oštećenost krošnjanja predstavlja
ključni kriterij po kojemu se doznačuju oštećena stabla
za sječu (Prpić 1992,Anon.2006A,Anon.2007,
Anon.2009), pri čemu se za stabla osutosti krošnje
veće od 80% (“3B”stabla) smatra da su nepovratno
oštećena,te da će vrlo brzo odumrijeti.Znanstveni temelji
te pretpostavke nalaze se u rezultatima brojnih
istraživanja u kojima je istraživan utjecaj oštećenja
krošnje na rast, vitalitet i mortalitet stabala raznih vrsta
drveća s različitihgledišta. Za hrast lužnjak je, na primjer,
dokazano smanjenje prirasta stabla uslijed oštećenja
krošnje zbog napada gubara, koje može iznositi i
do 30 % volumnoga prirasta stabla (Klepac 1959,
KlepaciSpajić1965).


Osutost lišća i odumiranje grančica, kaoi posljedično
povećanje oštećenosti krošnje kod starijih stabala
hrasta lužnjaka ne mora nužno biti simptom odumiranja,
nego može biti posljedica ekscesnih sušnih razdoblja,
mraza, ili oštećenja korijena (Thomas i dr.2002,
Rust iRoloff 2004). Međutim, kada se radi o negativnim
utjecajima višestrukih čimbenika tijekom duljeg
razdoblja, onda progresivno povećanje oštećenosti kroš
nje predstavlja prvi vidljivi simptom odumiranja
stabla (Thomas i dr.2002). Istraživanjima na lužnjakovim
stablima u južnoj Švedskoj,ustanovljeno je da
stupanj oštećenosti krošnje može biti pokazatelj trenda
debljinskog prirasta u zadnjih 10 godina prije procjene
ošte ćenosti(Drobyshev i dr.2007). Kod stabala neoštećenih
krošanja debljinski je prirast bio najveći, dok
je kod stabala s oštećenjem krošnje većim od 60%prirast
bio najmanji uz trend daljnjeg opadanja (Drobyshevi
dr.2007). Kako sudebljinski prirast i prirast
temeljnice najbolji indikatori vitaliteta stabla (Pedersen
1998,Bigler iBugmann 2004,Dobbertin
2005)progresivno pogoršanje stanja krošnje može biti
pokazatelj smanjene vitalnosti posebice za stabla s
oštećenjem krošnje iznad 60%. Korištenje parametra
oštećenosti krošnje može poboljšati točnost i upotrebljivost
različitih matematičkih modela koji se koriste u
izradi scenarija i analizama reakcije stabala na buduće
klimatske promjene(Dobbertin 2001).