DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 76     <-- 76 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


UDK 630* 425 + 531 (001)


DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA
HRASTALUŽNJAKAU ŠUMSKIM ZAJEDNICAMANAGREDI I U NIZI –
REZULTATI MOTRENJANATRAJNIM POKUSNIM PLOHAMA


DAMAGE DYNAMICSAND STRUCTURE OF THE PEDUNCULATE OAK TREE
CROWNS IN STANDS IN MICROELEVATIONSAND MICRODEPRESSIONS –
RESULTS FROM THE MONITORING ON PERMANENT EXPERIMENTAL PLOTS


Tomislav DUBRAVAC, Stjepan DEKANIĆ, Valentin ROTH*


SAŽETAK: Među širokim rasponom čimbenika koji definiraju odumiranje
stabala hrasta lužnjaka, najznačajniju ulogu zauzima upravo oštećenost krošanja
koja predstavlja prvi vidljivi simptom slabljenja vitalnosti stabla. Osim
toga, u šumarskoj je praksi oštećenost krošnje ključni kriterij pri doznaci stabala
u redovnim i sanitarnim sječama. Cilj je ovoga rada bio istražiti dinamiku
oštećenosti krošanja stabala hrasta lužnjaka i utjecaja oštećenosti krošnje na
prirast temeljnice tijekom duljeg razdoblja u dvije najvažnije šumske zajednice
hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Istraživanja su obavljena na trajnim pokusnim
plohama u zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba na gredi (II-G-10) i u zajednici
hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom u nizi (II-G-20). Obuhvaćeno je
ukupno 38 pokusnih ploha od kojih je na 13 obavljena ponovna izmjera i procjena
oštećenosti krošanja s intervalima izmjere od 9 do 17 godina. Udio stabala
sa značajno oštećenom krošnjom naglo se povećava nakon starosti
sastojine od oko 70 godina. Najveći intenzitet odumiranja (70 % u II-G-10 i
50 % u II-G-20) zabilježen je kod stabala s oštećenošću krošnje preko 60 %. U
sastojinama V. i VI. dobnog razreda, stabla sa značajno oštećenom krošnjom
imala su i značajno manji prirast temeljnice u usporedbi s vitalnim stablima
sličnih prsnih promjera i širina krošnje. Udio značajno oštećenih stabala, kao i
utjecaj oštećenja krošnje na prirast temeljnice, vrlo su slični u obje istraživane
zajednice. Međutim, zabrinjava činjenica da je u sastojinama II-G-20 u samo
jednom desetljeću evidentirano značajno povećanje sa 26 % na 70 % udjela
značajno oštećenih lužnjakovih stabala, pa se postavlja pitanje u kojem će se
smjeru dalje razvijati ove sastojine. Samo se nastavkom motrenja i daljnjim
istraživanjima može razlučiti radi li se o velikim oscilacijama u toj šumskoj zajednici
ili ipak o početku nepovratnoga procesa propadanja sastojina.


Ključne riječi:hrast lužnjak, oštećenost krošanja, struktura sastojine,
struktura krošanja, značajna oštećenost krošanja, prirast temeljnice, II-G-10,
II-G-20


UVOD– Introduction
Odumiranje stabala hrasta lužnjaka već je dugo vre-da je tijekom važenja zadnje gospodarske osnove podrumena
aktualna tema u stručnoj i znanstvenoj šumarskoj čja, od 1996. do 2005. g.posječeno oko 2,7mil. msluliteraturi,
kako u Hrvatskoj, tako i u Europi (Harapin i čajnoga prihoda hrasta lužnjaka,što je iznosilooko
Androić,1996;Thomasi dr.2002). O razmjerima 34 % ukupnoga lužnjakovog etata (Anon.2006B).
problema u današnje vrijeme dovoljno govori činjenica


S prvim pojavama intenzivnijega odumiranja stabala


i sastojina, pojavile su se i prve pretpostavke o čimbeni


* Dr. sc. Tomislav Dubravac, Stjepan Dekanić, dipl. ing. šum.


cima koji ga uzrokuju. Uglavnom se radilo o razmatra-


Dr. sc. Valentin Roth


njima u kojima se odumiranje lužnjakovih stabala


Hrvatski šumarski institut




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 77     <-- 77 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


pokušavalo objasniti djelovanjem samo jednog uzroč


nika (npr.pepelnice ili golobrsta gubara). S vremenom


su te jednostavne hipoteze,zahvaljujući opsežnim istraživanjima,
evoluirale u shvaćanje pojave odumiranja
hrasta lužnjaka kao složenoga procesa,u kojemu u različitim
fazama i različitim intenzitetima sudjeluje velik
broj stanišnih, sastojinskih i biotskih čimbenika (Vajda
1948, Harapin i Androić 1996, Hartman 1996,
Prpić1996, Wargo 1996,Donaubauer 1998, Führer
1998, Thomas i dr. 2002). Prema najnovijim
znanstvenim spoznajama i modernim konceptualnim
okvirima, za svaki se pojedinačni slučaj sušenja stabla
možeutvrditi zasebni kompleks pripremnih, poticajnih i
terminalnih čimbenika koji utječu na tu pojavu (Manion1991,
Dekanići dr.2009).


Mnogostruke štetne posljedice odumiranja stabala
najviše se očituju u srednjodobnim, starijim i starim sastojinama
hrasta lužnjaka nizinskoga dijela Republike
Hrvatske. Katastrofalna propadanja cijelih sastojina,
gdjeuvrlokratkomvremenuodumrugotovosvalužnjakova
stabla uz značajno odumiranje i drugih vrsta drveća,
kaonaprimjerudijelovima šumaKalje(Prpić i
dr. 1994, Anić idr.2002), Žutica(Baričević 1999,
Kapec 2006) iliTuropoljskilug(Prpić idr.1994) u
zadnjesuvrijemerijetkaiograničenanapojedineodsjekeilidijeloveodsjeka.
Umjestotoga, prevladavaodumiranjepojedinihstabalailimalihgrupastabalahrasta
lužnjakanasumičnoraspoređenihpopovršinisastojine
(Tikvić et al. 2011).


Količina i kvaliteta tehničkih sortimenata koji se
pridobivajuizoštećenihiodumrlihlužnjakovihstabala
značajnojenižauodnosunazdravastabla(Kraljić i
Golubović 1980,Golubović 1984, Tikvić idr.
2009), štouzrokujesmanjenjenjihovetržišnevrijednostiifinancijskegubitkeuposlovanju.
Upraktičnome
gospodarenju lužnjakovim šumama se već dulje vrijemeprovodidoznakaisječaoštećenihiodumrlihstabalaiizvanredovnihzahvataprorjede,
čimesenastoji
gubitke zbog smanjenja kvalitete uslijed odumiranja
svestinanajmanjumogućumjeru. Osnovnijeciljtakvoga
zahvata iskoristiti stabla lošega vitaliteta prije
nego štodođedodegradacijevrijednihtehničkihsortimenata,
naprvommjestufurnirskihtrupaca. Kakoseu
praviluodumiranjestabala u sastojinamapočinjejavljatiokopoloviceophodnje,
nakonstarostisastojineod
otprilike80 godinanaglorastebrojulazakateškemehanizacijeusastojineiobujamsječeoštećenihiodumrlihstabalahrastalužnjaka.
Naprimjer, u 69 % od
962 odsjekaspodručjaSpačvanskogabazenautvrđeno
jedasuzahvatisječeipridobivanjadrvatijekom11 godinaobavljeni3
ivišeputa, au20 % odsjekasvake
drugegodine(Dubravac iDekanić2009).


Odumiranje pojedinačnih stabala i učestale sječe


ostavljajumnogobrojnenegativneposljedicena šumske


ekosustave, koje su s ekološkog i uzgojnog stajališta


puno veće od stvarnih financijskih gubitaka, posebice
akosepromotreukontekstuprirodneobnove. Smanjenjembrojastabalahrastalužnjakapojedinicipovršine,
narušavasesklopipadaobrast, čimesenarušavasastojinskaklimaistrukturasastojina,
a čestimulascimamehanizacijepovećavajusepotencijalnonegativniutjecaji
na tlo i preostala stabla u sastojini (Posarić 2008,
PoršinskyiOžura2006,Gaertigidr.2002).


Praćenjestanjastabalahrastalužnjaka, kaoiprovođenjegospodarskihmjerakojimasepokušavajuumanjiti
negativne posljedice pojave odumiranja stabala,
značajnojepovezanosprocjenomoštećenostistabalai
njihovih krošanja. Oštećenost krošnjanja predstavlja
ključni kriterij po kojemu se doznačuju oštećena stabla
za sječu (Prpić 1992,Anon.2006A,Anon.2007,
Anon.2009), pri čemu se za stabla osutosti krošnje
veće od 80% (“3B”stabla) smatra da su nepovratno
oštećena,te da će vrlo brzo odumrijeti.Znanstveni temelji
te pretpostavke nalaze se u rezultatima brojnih
istraživanja u kojima je istraživan utjecaj oštećenja
krošnje na rast, vitalitet i mortalitet stabala raznih vrsta
drveća s različitihgledišta. Za hrast lužnjak je, na primjer,
dokazano smanjenje prirasta stabla uslijed oštećenja
krošnje zbog napada gubara, koje može iznositi i
do 30 % volumnoga prirasta stabla (Klepac 1959,
KlepaciSpajić1965).


Osutost lišća i odumiranje grančica, kaoi posljedično
povećanje oštećenosti krošnje kod starijih stabala
hrasta lužnjaka ne mora nužno biti simptom odumiranja,
nego može biti posljedica ekscesnih sušnih razdoblja,
mraza, ili oštećenja korijena (Thomas i dr.2002,
Rust iRoloff 2004). Međutim, kada se radi o negativnim
utjecajima višestrukih čimbenika tijekom duljeg
razdoblja, onda progresivno povećanje oštećenosti kroš
nje predstavlja prvi vidljivi simptom odumiranja
stabla (Thomas i dr.2002). Istraživanjima na lužnjakovim
stablima u južnoj Švedskoj,ustanovljeno je da
stupanj oštećenosti krošnje može biti pokazatelj trenda
debljinskog prirasta u zadnjih 10 godina prije procjene
ošte ćenosti(Drobyshev i dr.2007). Kod stabala neoštećenih
krošanja debljinski je prirast bio najveći, dok
je kod stabala s oštećenjem krošnje većim od 60%prirast
bio najmanji uz trend daljnjeg opadanja (Drobyshevi
dr.2007). Kako sudebljinski prirast i prirast
temeljnice najbolji indikatori vitaliteta stabla (Pedersen
1998,Bigler iBugmann 2004,Dobbertin
2005)progresivno pogoršanje stanja krošnje može biti
pokazatelj smanjene vitalnosti posebice za stabla s
oštećenjem krošnje iznad 60%. Korištenje parametra
oštećenosti krošnje može poboljšati točnost i upotrebljivost
različitih matematičkih modela koji se koriste u
izradi scenarija i analizama reakcije stabala na buduće
klimatske promjene(Dobbertin 2001).




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 80     <-- 80 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


izračunat prirast temeljnice, koji je podijeljen s interva-Streibig2008). Od statističkih alata korišteni su
lom između dvije izmjere,čime smo dobili prosječni
standardni postupci deskriptivne statistike, jednostavna


2 -1


godišnji prirast temeljnice stabla (cm god )za proma


linearna regresija, jednostavna linearna regresija uz
trano razdoblje.


transformaciju nezavisne varijable logaritmiranjem, te
Statistička obrada podataka obavljena je u pro


nelinearna regresija za izradu visinskih krivulja Mihajgramu
R (Bolker 2007, Dalgaard2002, Ritzi lovljevom jednadžbom.


REZULTATI S RASPRAVOM– Results and discussion


a) Struktura sastojina i osnovne značajke strukture krošanja stabala hrasta lužnjaka


a) Stand structure and basic features of crown structure of pedunculate oak trees


Struktura istraživanih sastojina i osnovne morfolo-čime je obuhvaćeno 749 stabala hrasta lužnjaka u prvoj
ške značajkeistraživanih stabala hrasta lužnjaka prika-i 540 stabala u drugoj izmjeri. Prema prosječnoj starozani
su u tablici2i na slici1. Ponovljene izmjere i sti sastojina u drugoj izmjeri, dvije su grupe ploha goprocjene
oštećenosti krošanja obavljene su na 8 ploha u tovo istovjetne (92 i 87 godina).
sastojinama II-G-10 i 5 ploha u sastojinama II-G-20,


Tablica2.Osnovnipodaciostrukturisastojinaimorfološkimznačajkamastabalahrastalužnjakanaponovnomjerenim
trajnimpokusnimplohama


Table 2
Basic information on stand structure and morphological features of the pedunculate oak trees on re-measured
permanent experimental plots


EGT(šumska zajednica)
EGT (vegetation community)
II-G-10 II-G-20


Osnovni podaci o uzorku–Basic information on sample


Broj ploha, n
Number plots, n 8 5
Prosječna starost ploha, godina
Average stand age, years 92 87
Uzorak stabala hrasta lužnjaka u prvoj izmjeri, n
Number of pedunculate oak trees in first measurements, n 358 391
Uzorak stabala hrasta lužnjaka u drugoj izmjeri, n
Number of pedunculate oak trees in second mesurement, n 262 278


Osnovni podaci o strukturi sastojina na plohama* –Basic information on stand structure on plots**


Prosječni broj stabala svih vrsta drveća, n ha
-1
Average stand density, n ha-1v 538 (314 - 832) 311 (167 – 584)
Prosječni broj stabala hrasta lužnjaka, n ha
-1
Average stand density of pedunculate oak trees, n ha-1 139 (83 – 260) 237 (167 – 316)
Prosječni udio hrasta u broju stabala,
Average share of pedunculate oak trees in total stand density, 25,7 (14,8 – 36,8) 83,5 (54,1 – 100,0)
Prosječna temeljnica sastojine, m
2
ha
-1
Average stand basal area, m2 ha-1 31,74 (28,77 – 35,97) 29,63 (25,18 – 32,81)
Prosječni udio hrasta u temeljnici sastojine,
Average share of pedunculate oak trees inthe total stand basal area, 61,6 (48,1 – 75,2) 92,3 (77,0 – 100,00)


Prosječne veličine osnovnih morfoloških značajki stabala hrasta lužnjaka na pokusnim plohama*


Average values of basic morphological features of the pedunculate oak trees on plots**


Prosječni prsni promjer, cm
Average diameter at breast height, m 43,6 (32,1 – 57,4) 38,1 (31,1 – 49,2)
Prosječna visina, m
Average tree height, m 30,5 ( 26,7 – 34,9) 29,3 (26,9 – 33,3)
Prosječna širina krošnje, m
Average crown width, m 7,4 (6,1 – 9,0) 6,2 (4,8 – 7,6)
Prosječna duljina krošnje, m
Average crown length, m 13,6 (11,0 – 15,8) 13,6 (11,4 – 18,3)


* broj ispred zagrade predstavlja prosjek, u zagradi su navedene najmanje i najveće vrijednosti


** number in front of the parenthesis is the mean value, and within the parentheses are the minimal and maximal values




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 78     <-- 78 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


Vizualna procjena oštećenosti krošanja danas predstavlja
nezaobilaznu kariku u praćenju dinamike odumiranja
stabala hrasta lužnjaka i drugih vrsta šumskog
drveća. S praćenjem oštećenosti krošanja šumskog drveća
započelo se ranih 1980-ih godina kako bi se istražila
povezanost zračnog onečišćenja i propadanja
šumskih ekosustava (Bussotti i Ferretti 1998).
Razvijena je jedinstvena metodologija i kriteriji procjene
oštećenosti krošanja kako bi se mogli usporediti
podaci prikupljani u raznim europskim regijama. 1985.
godineosnovan jeMeđunarodniprogram za procjenu i
motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (ICPForests,
Anon. 2010). Hrvatska sudjeluje u Programu
ICP-Forests od 1987. godine, a Hrvatski šumarski institut
je Nacionalni koordinacijski centar Programa.


Nakon 25 godina motrenja oštećenosti krošanja šumskog
drveća na europskoj razini,nije potvrđena pretpo-


MATERIJAL I METODE
Istraživanje je obavljeno na 38 trajnih pokusnih plo


ha u sastojinama hrasta lužnjaka,koju je osnovao i održava
Hrvatski šumarski institut. U šumi hrasta lužnjaka s
običnim grabom na gredi (Carpinobetuli-Qurcetumroboris
/Anić 1959/ Rauš 1969) nalaze se 33 pokusne


plohe, dok se u šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom
u nizi (Genistoelatae-QuercetumroborisHt. 1938)
nalazi 5 pokusnih ploha. Naizgled veliki nesrazmjer u
broju pokusnih plohaumanjen je na taj način što se dinamika
oštećenosti krošanja, kao glavni cilj ovoga članka,
promatra na podjednakom broju pokusnih ploha u obje
zajednice (tablica 1). U daljnjem će se tekstu za dvije
grupe ploha koristiti oznake njihove pripadnosti ekološkogospodarskom
tipu (EGT), odnosno za šumske zajednice
na gredi koristit će se oznaka II-G-10, a za
sastojine u nizi oznaka II-G-20 (Bezak i dr.1989).


Plohe su osnovane u razdoblju od 1991. do 2000. go-
dine kada,je napravljena i prva izmjera. Na svim su plohama
stabla trajno obrojčana te im je snimljen položaj.
Stablima su izmjerena dva unakrsna promjera u prsnoj
visini (1,30 m od tla), totalna visina i duljina debla.Također
je izrađen i tlocrt horizontalnih projekcija krošanja.
Iz dva unakrsna promjera izračunat je srednji prsni
promjer, a duljina krošnje je izračunata kao razlika vi-
sine stabla i duljine debla. Krošnjatost, odnosno udio
krošnje u visini stabla, izračunata je kao omjer duljine
krošnje i visine stabla. Iz tlocrta horizontalnih projekcija
krošanja svakom je stablu izmjeren najmanji i najveći
promjer krošnje te je izračunata prosječna širina krošnje.
Procjena oštećenosti krošanja obavljena je prema modificiranoj
metodi propisanoj od Međunarodnog programa
za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na
šume (ICP Forests, Eichorn i dr. 2010). Najvažniji
elementi procjene bili su: osutost krošnje, gubitak boje
asimilacijskih organa, te lako prepoznatljivi biotički i
abiotički uzroci štete. Prioritet u procjeni jebio na osustavka
da je zračno onečišćenje jedini ili glavni uzročnik
propadanja šuma (Bussotti i Ferretti 1998, de
Vriesi dr.2000,Klapi dr2000,Thomasi dr.2002,
Anon.2010). Na temelju velikog broja prikupljenih i
obrađenih podataka, došlo se do spoznajedaintenzitet
utjecaja zračnoga onečišćenja na stanje stabala ovisi o
nizu drugih čimbenika kao što su vrsta i struktura šumske
sastojine, povijest gospodarenja sastojinom, stanišni
uvjeti, vremenske prilike i sl. (Anon 2010).


Cilj je ovoga rada prikazati dinamiku oštećenosti krošanja
stabala hrasta lužnjaka koristeći podatke sa mreže
trajnih pokusnih ploha. Oštećenost krošanja je analizirana
s obzirom na starost sastojina, dinamiku oštećenja
između dvije izmjere te utjecaj stupnja oštećenosti krošanja
na prirast temeljnice.Također je istražena dinamika
oštećenosti krošanja stabala hrasta lužnjaka u dvije najvažnije
šumske zajednice hrasta lužnjaka u Hrvatskoj.


– Material and methods
tosti krošnje,pri čemu je ona procjenjivana prema stupnjevima
osutosti u odnosu na normalno stanje: stupanj0
(< 10 %), stupanj1 (11–25 %), stupanj2 (26–60 %), stupanj3
(61–99 %) i stupanj4 (100 % – odumrlo stablo).
Stabla s osutosti krošnje iznad 25%smatraju se značajno
oštećenim stablima, dok se stabla s osutosti krošnje
do 25 % smatraju neoštećenim, odnosno vitalnim
stablima. Iako je prioritet u procjeni bio na osutosti krošanja,
u obzir su uzimani i drugi čimbenici koji su utjecali
na definiranje stupnja oštećenosti stabla, kao što su:
tekline, mehanička oštećenja debla, slomljene ili odumrle
grane u krošnji, oblik krošnje i slično. Način procjene
oštećenosti krošnje pojedinoga stabla modificiran
je iz ICP-Forests metodologije, dok je struktura uzor ka u
potpunosti drukčija. Oštećenost krošnje je procijenjena
svim stablima na plohi bez obzira na njihov položaj u
strukturi sastojine, dok se u ICP-Forests metodologiji
uzorkovanje obavlja na karakterističnom uzor ku definiranom
uz mnoštvo metodoloških kriterija (Eichorn
2010).Osim toga, za razliku od ICP-Forests metodologije,
u ovome se radu dodatna pozornost posvećuje fitocenološkoj
pripadnosti i starosti sastojine u kojoj se
procijenjuje oštećenost. Zbog svega navedenoga, rezultati
koji se donose u ovome radu nisu izravno usporedivi
s podacima iz standardnih ICPIzvješća (npr.Potočići
Seletković2009).
Druga je izmjera i procjena obavljena 2008. i 2009.
godine na 13ploha. Osnovni podaci o lokacijama i površini
ponovno izmjerenih ploha, starosti sastojine, godinama
obavljenih izmjera i razdoblju između dvije
izmjere prikazani su u tablici 1. Za detaljne informacije
o ostalim plohama s kojih smo koristili samo podatke
iz prve izmjere, čitatelje upućujemo na već objavljene
radove (Dubravac 2002, 2003, 2004) koji ovdje nisu


prikazani zbog ograničenog prostora. U drugoj su izmjeri
svim stablima na plohama po istoj metodologiji




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 79     <-- 79 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


Tablica 1. Osnovni podaci o trajnim pokusnim plohama na kojima su obavljene ponovne izmjere


Table 1 Basic information on re-measured permanent experimental plots


Prva izmjera Druga izmjera
Oznaka Uprava Gospodarska
Površina First Second Razdoblje
plohe
Plot
No.
šuma
Forest
adminstr.
Šumarija
Forest
office
jedinica
Management
unit
plohe, ha
Plot area, ha
measurement measurement motrenja
Monitoring
periodgodina starost godina starost
year age year age


II-G-10– sastojine hrasta lužnjaka s običnim grabom na mikrouzvisinama (greda)


II-G-10
– stands of pedunculate oak with common hornbeam on microelevations


1 Bjelovar Bjelovar Česma 0,36 1991 100 2008 117 17
4 Bjelovar Bjelovar Česma 0,36 1991 97 2008 114 17
10 Bjelovar Vrbovec Bolčanski. lug 0,36 1991 118 2008 135 17
15 Bjelovar Vrbovec Česma 0,36 1992 101 2008 117 16
21 Bjelovar
Vel.
Pisanica
Dug. gaj Jas.
drljež
0,25 1992 77 2008 93 16
22 Bjelovar
Vel.
Pisanica
Dug. gaj Jas.
drljež
0,36 1992 76 2008 92 16
33 Vinkovci Otok Slavir 0,36 1993 96 2008 111 15
42 Vinkovci Gunja Trizlovi-Rastovo 0,25 1998 69 2008 79 10


II-G-20– sastojine hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom u mikroudubinama (niza)
II-G-20
– stands of pedunculate oak withGenista elatain microdepressions


59 Vinkovci Strizivojna Merolino 0,25 1997 64 2009 76 12
61 Vinkovci Strizivojna Merolino 0,36 1997 96 2009 108 12
62 Vinkovci
Stari
Mikanovci
Muško ostrvo 0,36 1997 105 2009 117 12
75
Nova
Gradiška
Nova
Gradiška
Podložje 0,36 2000 75 2009 84 9
78
Nova
Gradiška
Nova
Gradiška
Podložje 0,36 2000 93 2009 102 9


kao i u prvoj izmjeri snimljena dva unakrsna prsna promjera,
te im je ponovno procijenjena osutost krošnje. U
obje je izmjere procjenu oštećenosti krošnje obavio isti
procijenjitelj,čime je velikim dijelom eliminiran utjecaj
razlika do kojih može doći zbog subjektivneprocjene
osutosti krošnje među različitim procijeniteljima
(Redfern iBoswell2004).


Sve trajne pokusne plohe nalaze se u odsjecima u
kojima se redovito gospodari. S jedne strane to predstavlja
prednost,jer stanje sastojina na plohama odgovara
stanju u normalno gospodarenim lužnjakovim
sastojinama, dok je problem bio što se prilikom uobičajenih
zahvata prorjeda i/ili doznake i sječe oštećenih i
odumrlih stabala nije vodila evidencija o posječenim
stablima na plohama. Stoga su iz službenih evidencija
za istraživane površine izdvojeni podaci o posječenom
obujmu hrasta lužnjaka razvrstani prema tipu sječe u
razdoblju između dvije izmjere za svaki odsjek u kojemu
su se nalazile plohe. Utvrđeno je da se ušest od 13
ploha preko 95 %posječenog obujma hrasta lužnjaka
odnosilo na oštećena i odumrla stabla, pa su sva lužnjakova
stabla na tim plohama kojih nije bilo u drugoj izmjeri
svrstana u stupanj 4 oštećenosti – odumrla stabla.
Za preostale plohe u kojima se udio oštećenih i odumrlih
stabala u ukupno posječenome obujmu lužnjaka kretao
od 0 do 60%, status stabala u drugoj izmjeri metodološki
je određen na sljedeći način. Za stabla koja su u
prvoj izmjeri bila procijenjena u stupnjeve 0 i 1 (vitalna
stabla) pretpostavili smo da su posječena u prorjedi, pa
smo ih isključili iz analize dinamike oštećenosti. Za stabla
koja su u prvoj izmjeri bila procijenjena kao značajno
oštećena (stupnjevi 2 i 3) pretpostavili smo da je
oštećenost krošnje uznapredovala, pa su posječena kao
oštećena ili odumrlastabla, te smo im dodijelili stupanj
oštećenosti 4.Kod toga su korišteni i drugi podaci prikupljeni
tijekom mjerenja, kao što su npr. kvaliteta
debla i opaske mjeritelja o mehaničkim oštećenjima
debla, teklinama i sl., čime je dodatno podignuta razina
sigurnosti u određivanju statusa stabla.


Kako je postavljanje i izmjera trajnih pokusnih
ploha vremenski zahtjevan i radno intenzivan postupak,
ni prvu ni drugu izmjeru nije bilo moguće izvesti
unutar jedne godine, posebice stoga što je procjenu
oštećenosti krošanja moguće obavljati samo u drugoj
polovici vegetacijskoga razdoblja.To je rezultiralo različitim
intervalima između dvije izmjere na pojedinim
plohama.Za procjenu utjecaja oštećenosti krošnje na
prirast sastojine koristili smo prirast temeljnice u promatranom
razdoblju koji smo trebali ujednačiti s obzirom
na različite intervale izmjera. Za svako je stablo




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 81     <-- 81 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


Prema osnovnim strukturnim značajkama prikaza


nim u tablici 1, može se vidjeti nekoliko ključnih razlika


između istraživanih sastojina na gredi i u nizi. U sastojinama
II-G-10 po jedinici površine nalazi se prosječno


-1


veći broj stabala svih vrsta drveća (538 ha ), ali manji


-1


broj stabala hrasta lužnjaka (139 ha ) nego u sastojinama
II-G-20,gdje prosječni ukupni broj stabala iznosi


-1 -1


311 ha , a broj stabala lužnjaka 237 ha . S tim je u vezi i
prosječni udio hrasta u omjeru smjese sastojine koji u
sastojinama II-G-10 iznosi 25,7%od ukupnog broja stabala
i 61,6%temeljnice, a u sastojinama II-G-20 čak
83,5%od ukupnog broja stabala i 92,3%temeljnice.
Srednji sastojinski prsni promjeri lužnjakovih stabala u
grupi ploha II-G-10 u prosjeku subili veći (43,6 cm) od
onih zabilježenih na plohama u II-G-20 (38,1 cm).


Slika1. Usporedba osnovnih morfoloških značajki stabala hrasta lužnjaka u dva EGT-a (II-G-10 i II-G-20). Prikazana je ovisnost:visine
stabala (A), duljine krošnje (B), krošnjatosti (C) i širine krošnje (D) o prsnom promjeru stabla


Figure 1Comparison of the crown features of pedunculate oak trees in two EGT’s (II-G-10 and II-G-20) is given trough the relationships of
tree height (A), crown length (B), crown ratio (C), and crown width (D) over diameter at breast height


Na slici 1 prikazani su rezultati regresijskih analiza stima visine (slika 1A), duljine krošnje (slika 1B), kropomoću
kojih je istraženo postoje li razlike u ovisno-šnjatosti (slika 1C), te širine krošnje (slika 1D) o pr




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 82     <-- 82 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


snom promjeru lužnjakovih stabala iz sastojina II-G-10
i II-G-20. Utvrđena je velika povezanost visine stabla i
širine krošnje o prsnom promjeru stabla, pri čemu
nema značajnih razlika između lužnjakovih stabala iz
II-G-10 i II-G-20, kako glede apsolutnih iznosa, tako i
glede trenda. Određene razlike ipak su evidentne u duljini
krošnje i udjelu krošnje u ukupnoj visini stabla
(krošnjatosti). Obje morfološke značajke pokazuju
veću ovisnost o prsnom promjeru u sastojinama II-G20,
dok je ta povezanost nešto slabija u sastojinama IIG-
10. Za stabla istog prsnog promjera udio krošnje u
ukupnoj visini stabla veći je u sastojinama II-G-20
nego u sastojinama II-G-10, iz čega se može iščitati
utjecaj graba iz podstojne etaže na morfološki razvoj
lužnjakovih stabala u sastojinama II-G-10.Ta je razlika
veća kod stabala većih dimenzija prsnog promjera.Do
sada su navedene ovisnosti u dvije najvažnije lužnjakove
zajednice uglavnom promatrano zasebno, na primjer
za promjer krošanja (Dubravac 2003) i duljinu
krošanja (Dubravac 2004) u II-G-10, ili za širine
krošnja u II-G-20 (Krejči 1988). Prikazane ovisnosti
mogu se u daljnjim istraživanjima koristiti kao ulazi za
druge modele, što je primjerice napravljeno za potrebe
analize strukture volumena krošanja u sastojinama IIG-
10 (Dubravac i dr.2009).


b) Ovisnost stupnja oštećenosti krošanja stabala hrasta lužnjaka o starosti sastojine


b) Realtionship between the crown damage of oak trees and stand age


Kako bi se ispitalo postoji li povezanost između način obuhvaćene sastojine od II. doVII. dobnog razudjela
značajno oštećenih stabala hrasta lužnjaka i sta-reda, odnosno pokriven je gotovo cijeli raspon starosti
rosti sastojine, obrađeni su podaci iz prve izmjere na 33 unutar ophodnje hrasta lužnjaka.
trajne pokusne plohe u sastojinama na gredi. Na ovaj su


Slika2. Odnos udjela značajno oštećenih stabala hrasta lužnjaka (stupnjevi oštećenosti 2, 3 i 4) na pokusnim plohama o starostisastojine
u prvoj (A) i drugoj (B) izmjeri


Figure 2Relationship between the share of pedunculate oak trees with significant crown damage (damage classes 2, 3 and 4) on sample
plots and stand age in first (A) and second (B) measurement


Na slici 2Aprikazane su istraživane sastojine II-G10
prema odnosu udjela značajno oštećenih stabala
hrasta lužnjaka i starosti koju su imale u vrijeme procjene.
Ovisnost je ispitana linearnom regresijom, pri
čemu je nezavisna varijabla (starost) transformirana logaritmiranjem.
Za usporedbu su na slici 2Aprikazani i
podaci oštećenosti krošanja na plohama u II-G-20 u
prvoj izmjeri koji nisu korišteni za izradu modela.


Regresijskom je analizom utvrđeno da udio stabala
sa značajno oštećenom krošnjom u II-G-10 raste sa starosti
sastojine,pri čemu starost sastojine objašnjava oko
44 % varijabiliteta među podacima. Veliki udjeli značajno
oštećenih stabala (preko 50%) javljaju se i prije
polovice ophodnje, u starostima sastojina od 70 godina.


U sastojinama II-G-20 u prvoj je izmjeri udio lužjakovih
stabala sa značajno oštećenom krošnjom bio
puno manji nego u sastojinama II-G-10 iste starosti
(slika 2A). Udio stabala sa značajno oštećenom krošnjom
u sastojinama u nizi prosječno je iznosio 26%,
dok je u sastojinama na gredi iste starosti (od 60 do 110




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 83     <-- 83 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89
81
godina) u prosjeku bio oko76 %. Međutim, do druge
izmjere sastojine II-G-20 po udjelu značajno oštećenih
stabala hrasta lužnjaka izjednačile su se sa sastojinama
II-G-10 (slika 2B), odnosno u vrlo kratkom vremenu
(od oko 10 godina) došlo je do značajnog povećanja
udjela značajno oštećenih stabala (sa 26%na 71%).
Polovica ophodnje, odnosno starost od oko 80 go-
dina, već se dugo u stručnoj i znanstvenoj literaturi oz-
načava kao kritično vrijeme u razvoju lužnjakovih
sastojina u kojem dolazi do početka odumiranja. Na
uzorku od oko 20 000 ha lužnjakovih sastojina Spač-
vanskog bazena također je pokazano da u skladu s time
i obujam sječe oštećenih i odumrlih stabala naglo raste
nakon starosti od 80 godina (Dubravac iDekanić
2009). Unatoč tomu što su ovdje za analizu korištene
sastojine iz različitih dijelova lužnjakovog areala u Hr-
vatskoj i procjene oštećenosti krošanja iz različitih go-
dina, ipak se pokazala dosta čvrsta ovisnost udjela
značajno oštećenih stabala o starosti sastojine i porast
oštećenosti krošanja nakon polovice ophodnje. No, kao
i u podacima o kretanju obujma sječe odumrlih stabala
(Dubravac iDekanić 2009) i ovdje postoji dosta
velika varijacija među sastojinama iste starosti. Zbog
toga se s velikom sigurnošću može reći da se snižava-
njem (ili podizanjem) ophodnje za sve lužnjakove
sastojine, uzimajući starost kao jedini kriterij uz isto-
vremeno zanemarivanje stvarnoga stanja svake poje-
dine sastojine, ne može postići značajniji napredak u
zaustavljanju odumiranja lužnjaka.
c) Dinamika oštećenosti krošanja stabala hrasta lužnjaka između dvije izmjere
c) Crown damage dynamics of pedunculate oak trees between the two measurements
Na slici 3 prikazane su distribucije broja stabala
hrasta lužnjaka prema stupnjevima oštećenosti kroša-
nja u dvije izmjere. U sastojinama na gredi (Slika 3A) u
prvoj je izmjeri 63%stabala svrstano u značajno ošte-
ćena stabla. Najviše se stabala nalazilo u stupnju 2 koji
predstavlja stupanj s najvećim rasponom oštećenosti
krošnje (od 26 do 60 %). U drugoj izmjeri postotak
značajno oštećenih stabala nešto se povećao (70%) po-
najviše zahvaljujući velikom povećanju zastupljenosti
stupnja 4, odnosno odumrlih stabala, te smanjenju
broja stabala u stupnjevima 0 i 2. U sastojinama u nizi
(slika 3B) u prvoj je izmjeri utvrđeno 26 %stabala sa
značajnim oštećenjem krošnje. Međutim do druge je
izmjere smanjen udio vitalnih stabala (stupnjevi 0 i 1),
a povećan udio značajno oštećenih stabala (stupnjevi 2,
3 i 4) pa se udio stabala sa značajno oštećenom kro-
šnjom popeo na 71 %. Iako su se po udjelu značajno
oštećenih stabala sastojine II-G-10 i II-G-20 izjedna-
čile u drugoj izmjeri, trenutačno je stanje ipak nešto po-
voljnije u sastojinama II-G-20 zbog većeg broja stabala
u stupnju 2 i manjeg broja stabala u stupnju3.
Dinamika oštećenosti krošanja istražena je promatra-
jući smjerove i intenzitete promjene stupnjeva oštećeno-
sti pojedinih stabala između dvije izmjere (slika 4).
Stabla su razvrstana u distribucije prema intenzitetu i
smjeru promjene oštećenosti krošnje, koja je dobivena
Slika 3. Distribucije broja stabala hrasta lužnjaka prema stupnjevima oštećenosti krošnje u dvije izmjere za
EGT-e II-G-10 (A) i II-G-20 (B)
Figure 3 Distribution of pedunculate oak trees according to the crown damage classes in two measurements for forest types
II-G-10 (A) and II-G-20 (B)


ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 84     <-- 84 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


tako da je od stupnja oštećenosti u drugoj izmjeri oduzet
stupanj oštećenosti u prvoj izmjeri.Stabla koja su zadržala
ististupanj oštećenosti tako su dobila oznaku 0, stabla
kojima se oštećenost krošnje pogoršala za jedan ili
više stupnjeva nalaze se lijevo (-1 do -4), a stabla kojima
se popravilo zdravstveno stanje krošnje desno (+1 do +3)
od nule. Promjene stupnja oštećenosti krošnje uglavnom
su se kretale u smjeru pogoršanja zdravstvenoga stanja,


Slika4. Distribucije broja stabala hrasta lužnjaka prema intenzitetu
promjene stupnja oštećenosti u razdoblju između
dvije izmjere


Figure 4Distribution of pedunculate oak trees by the rate of chan


ges of crown damage classes in the period between the


two measurements


Kao što je već navedeno, oštećenost krošnje predstavlja
ključni kriterij po kojemu se za sječu doznačuju
odumiruća stabla (Prpić 1992, Anon. 2006A,
Anon.2007,Anon.2009). Glede toga, zanimalo nas
je koliko je stabala iz pojedinogstupnja oštećenja krošnje
u prvoj izmjeri, do druge izmjere prešlo u stupanj 4,
odnosno odumrlo. Postotni iznosi odumrlih stabala po
inicijalnim stupnjevima oštećenosti krošnje prikazani su
na slici 5. Najveći je intenzitet odumiranja zabilježen u
stupnju 3, odnosno među stablima oštećenosti krošnje
preko 60%. U tom je stupnju intenzitet odumiranja bio
veći u sastojinama II-G-10 (70%) nego u sastojinama
II-G-20 (50%), na što je mogao utjecati i relativno mali
broj stabala koja su u prvoj izmjeri u sastojinama II-G20
bila svrstana u stupanj3(slika 3B). Naglo pogoršanje
oštećenosti krošanja koje je zabilježeno u sastojinama
II-G-20 vidljivo je kroz veće intenzitete odumiranja u
ostalim stupnjevima (0, 1, i 2). Međutim, ako se promatra
generalni trend povećanja intenziteta odumiranja s
povećanjem oštećenja krošnje, može se vidjeti da je situacija
u oba promatrana EGT-a vrlo slična.


što je puno izraženije u sastojinama II-G-20. Kod 50,4%
stabala u II-G-10 i 67,5%stabala u II-G-20 zabilježeno
je pogoršanje oštećenosti krošnje uglavnom za jedan i
nešto manje za dvastupnja. Ististupanj oštećenosti zadržalo
je 38,3%stabala u II-G-10 i 28,7%stabala u II-G


20. Smanjenje oštećenja krošanja, odnosno poboljšanje
vitaliteta zabilježeno je u samo 11,2%stabala u II-G-10 i
tek 4,7%u II-G-20.


Slika5. Prikaz udjela stabala pojedinih stupnjeva oštećenosti koja
su odumrla do 2. izmjere


Figure 5Share of peduncualte oak trees from initial crown damage
classes that have died during the monitoring period


Uzimajući u obzir sve rezultate stanja i dinamike
oštećenosti krošanja, općenito se može reći da postoje
velike sličnosti između dva promatrana EGT-a. Po
udjelu stabala sa značajno oštećenim krošnjama u prvoj
su izmjeri sastojine II-G-20 čak bile puno boljeg vitaliteta,
dok su se u drugoj izmjeri ujednačile sa sastojinama
II-G-10. Generalni su trendovi promjene klase oštećenosti
stabala i intenziteta odumiranja stabala po klasama
oštećenosti takođervrlo slični. Ovi su rezultati naizgled
u suprotnosti s nekim do sada objavljenim radovima i
opće prihvaćenim uvjerenjima da je intenzitet odumiranja
veći u sastojinama u nizi. Međutim, postoji i niz
istraživanja u kojima su dobiveni slični rezultati. Na primjer,
pomoću metoda daljinskih istraživanja u Spačvanskom
bazenu Kalafadžić i dr. (1993) utvrdili su
najveću oštećenost stabala u sastojinama hrasta lužnjaka
s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem u nizi. Međutim,
u istom istraživanju najmanje su oštećena lužnjakova
stabla u sastojinama hrasta lužnjaka i velike
žutilovke s žestiljem, koja se također po mikrotopografskom
položaju nalazi u nizi, dok su sastojine na gredi po




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 85     <-- 85 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


stupnju oštećenosti negdje između.Dubravac iDekanić(
2009) takođerna području Spačvanskog bazena
pronalaze najveće,ali i najmanje intenzitete sječe u sastojinama
u nizi, odnosno veliko kolebanje intenziteta,
ali bez statistički značajnih razlika u iznosima obujma
sječe oštećenih i odumrlih lužnjakovih stabala po jedinici
površine između sastojina na gredi i u nizi. Isto takoTeslak
(2010) utvrđuje da ne postoji statistički značajan
utjecaj mikrostanišnih varijabli na intenzitet odumiranja
stabala hrasta lužnjaka, te zaključuje da je intenzitet
odumiranja podjednak u obje šumske zajednice. Međutim,
zbog činjenice da je u sastojinama II-G-20 u samo


Slika 6. Ovisnost prosječnog godišnjeg prirasta temeljnice u promatranom razdoblju o prsnom promjeru vitalnih i značajno oštećenih
stabala u EGT-ima II-G-10 (A) i II-G-20 (B)


Figure 6Relationship between the average yearly basal area increment during the measurement period and diameter at breast height for
healthy and severely damaged trees in EGT’s II-G-10 (A) and II-G-20 (B)


Slika7. Ovisnost prosječnog godišnjeg prirasta temeljnice u promatranom razdoblju o širini krošnje vitalnih i značajno oštećenih stabala u
EGT-ima II-G-10 (A) i II-G-20 (B)


Figure 7Relationship between the average yearly basal area increment and crown width of tree during the measurement period according
to crown damage for EGT’s II-G-10 (A) and II-G-20 (B)




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 86     <-- 86 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


10-ak godina došlo do vrlo velikog pogoršanja u stanju uslijed veće osjetljivosti sastojina u nizi (Dekanići
oštećenosti krošnja, pitanje je u kojem će se smjeru dalje dr. 2009) ili je ovdje uhvaćen početak ireverzibilnoga
razvijati ove sastojine. Samo se nastavkom motrenja procesa propadanja sastojina.
može razlučiti radi li se o velikim kolebanjima vitaliteta


d) Utjecaj stupnja oštećenosti krošnje na prirast temeljnice stabala hrasta lužnjaka


d) Effect of crown damage severity on the basal area increment of pedunculate oak trees


Za analizu utjecaja oštećenja krošnje na prirast te-analiziran je na tri razine. Prvo su regresijskim analimeljnice
sva su stabla hrasta lužnjaka unutar pojedinog zama ispitane ovisnosti prirasta temeljnice vitalnih i
EGT-a grupirana prema procjeni osutosti krošnje u dru-značajno oštećenih stabala o prsnom promjeru iz druge
goj izmjeri u dvije klase: vitalna stabla (<25 %ošteće-izmjere (slika 6) te širini krošnje iz prve izmjere (slika
nosti krošnje) i značajno oštećena stabla (> 25 % 7). Zatim su za daljnju analizu izdvojena lužnjakova staoštećenosti
krošnje).Prosječni godišnji prirast temelj-bla s ploha koje su se u drugoj izmjeri nalazile uV. (sta


2 -1


nice stabala (cmgod) tijekom promatranoga razdoblja rost sastojine 81–100 godina) i VI. dobnom razredu


Slika 8. Distribucija vitalnih i značajno oštećenih stabala prema godišnjem prirast temeljnice prikazane zajedno za sastojine


V.iVI. dobnog razreda u EGTII-G-10 (A) i II-G-20 (B)


Figure 8Distribution of healthy and severley damaged trees according to yearly basal area increment in stands of


V. and VI. age class combined in EGT’s II-G-10 (A) and II-G-20 (B)




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 87     <-- 87 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89
85
Slika9. Medijane prosječnog godišnjeg prirasta temeljnice vital-
nih i značajno oštećenih stabala hrasta lužnjaka u V.
(81-100 godina) iVI.(101-120 godina) dobnom razredu u
EGT-ima II-G-10 i II-G-20
Figure 9 Medians of average yearly basal area increment of
healthy and severely damaged trees in V. and VI. age class
for EGT’s II-G-10 and II-G-20
(starost sastojine 101–120 godina), te je izrađena distri-
bucija broja vitalnih i oštećenih stabala prema razredima
godišnjeg prirasta temeljnice širine 10 cm
2
(slika 8). Na
kraju je dan prikaz medijana godišnjeg prirasta temelj-
nice vitalnih i značajno oštećenih stabala razrađen po
dobnim razredima (V. iVI.) i EGT-ima (slika 9).
Regresijskim analizama ovisnosti prirasta temeljnice
o prsnom promjeru dobiveni su jaki koeficijenti deter-
minacije kako za vitalna, tako i za značajno oštećena
stabla u oba EGT-a (slika 6). To je bilo i očekivano,jer
prsni promjer stabla, kao varijabla koja u sebi integrira
kompetitivnu sposobnost stabla, predstavlja vrlo dobar
prediktor prirasta koji se koristi u mnogim modernim
konceptima modeliranja rasta i razvoja šumskih ekosu-
stava (npr. Pretzsch 2009). U oba EGT-a prirast te-
meljnice značajno oštećenih stabala manji je od prirasta
vitalnih stabala za isti prsni promjer, pri čemu se te raz-
like povećavaju s povećanjem prsnog promjera stabla. U
sastojinama u nizi razlike su nešto manje nego u sastoji-
nama na gredi. Također treba napomenuti da je prsni
promjer značajnog dijela oštećenih stabala u oba EGT-a
manji od prosječnog prsnog promjera.
Kako je već pokazano na slici 1, širina krošnje po-
kazuje pozitivnu korelaciju s prsnim promjerom stabla.
Stoga i ovisnost prirasta temeljnice o širinama krošanja
(slika 7) pokazuje generalno iste trendove kao ovisnost
prirasta temeljnice o prsnom promjeru. Smanjenje pri-
rastatemeljnice povećava se s povećanjem širine kro-
šnje, što je jače izraženo u sastojinama II-G-10, dok se
ta razlika u sastojinama II-G-20 kreće podjednako s po-
većanjem širine krošanja.
Na slici 8 prikazane su distribucije vitalnih i zna-
čajno oštećenih stabala u sastojinama V. i VI. dobnog
razreda prema razredima prirasta temeljnice širine
10 cm
2
. Razlike u oba EGT-a ponajprije se očituju u raz-
ličitim oblicima distribucija vitalnih i značajno ošteće-
nih stabala. Kod značajno oštećenih stabala distribucije
pokazuju puno veću lijevu skošenost u odnosu na distri-
bucije vitalnih stabala. Prosječni prirast temeljnice vital-
nih stabala nešto je manji u sastojinama u nizi(37,1 cm
2
god
-1
) u odnosu na sastojine na gredi (44,6 cm
2
god
-1
).
Usporedbom vrijednosti godišnjih prirasta temeljnice
utvrđeno je da je u sastojinama II-G-10 prosječni prirast
značajno oštećenih stabala (27,8 cm
2
god
-1
) za 37,6 %
manji od prosječnog prirasta vitalnih stabala (44,6 cm
2
god
-1
). U sastojinama II-G-20 razlika između prosječnog
godišnjeg prirasta temeljnice vitalnih (37,1 cm
2
god
-1
) i
značajno oštećenih (24,7 cm
2
god
-1
) stabala iznosila je
33,4%, slično kao i u sastojinama na gredi.
Na slici 9 prikazane su medijane prosječnih godiš-
njih prirasta temeljnice vitalnih i značajno oštećenih
stabala hrasta lužnjaka za sastojineV. (81 – 100 godina
starosti) i VI. (101–120 godina starosti) dobnog raz-
reda. U oba istraživana EGT-a prosječni godišnji pri-
rast temeljnice vitalnih stabala veći je uVI. nego uV.
dobnom razredu, ponajviše zahvaljujući većim prsnim
promjerima stabala u sastojinamaVI. dobnog razreda.
Prirast temeljnice vitalnih stabala u sastojinama u nizi
manji je od prirasta zdravih stabala u sastojinama na
gredi kako uV., tako i uVI. dobnom razredu. U oba
EGT-a postoji značajna razlika između medijana prira-
sta temeljnice vitalnih i oštećenih stabala, odnosno u
oba je promatrana dobna razreda unutar pojedinog
EGT-a prirast temeljnice značajno oštećenih stabala
manji od prirasta vitalnih stabala. Zanimljivo je da su
prirasti temeljnice značajno oštećenih stabala u oba
EGT-a gotovo istovjetni u V. dobnom razredu, a tek ne-
znatno različiti uVI. dobnom razredu. Ovaj rezultat ta-
kođer ukazuje na određene sličnosti i zajednički
kompleks utjecajnih čimbenika u procesu odumiranja
pojedinačnih stabala hrasta lužnjaka u sastojinama na
gredi (II-G-10) i u nizi (II-G-20).
ZAKLJUČCI – Conclusions
Prema izrađenom linearnom modelu ovisnosti udjela
značajno oštećenih stabala o starosti u sastojinama na
gredi, do velikog povećanja značajno oštećenih stabala
dolazi već i prije polovice ophodnje, u starosti sastojine
od oko 70 godina. Model objašnjava oko 44%varijacije
udjela značajno oštećenih stabala, što znači da osim sta-
rosti sastojine postoji još cijeli niz čimbenika koji utječu
na vitalitet stabala hrasta lužnjaka. U skladu s time,


ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 88     <-- 88 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


može se zaključiti da snižavanje ophodnje za sve sastojine
hrastalužnjaka, bez uzimanja u obzir stvarnoga stanja
pojedinih sastojina, ne može značajno utjecati na
smanjenje intenziteta odumiranja stabala.


U prvoj je izmjeri vitalitet krošanja stabala hrasta
lužnjaka bio puno povoljniji u sastojinama II-G-20,
gdje je evidentirano samo 26%značajno oštećenih stabala.
Do druge izmjere nije bilo velike promjene u
udjelu značajno oštećenih stabala u sastojinama II-G10
(63 %u prvoj i 70%u drugoj izmjeri), ali je došlo
do povećanja udjela značajno oštećenih stabala u sastojinama
II-G-20 (sa 26%na 71%) čime su se izjednačile
sa sastojinama II-G-10.


U oba se EGT-a dinamika oštećenosti krošanja pojedinih
stabala uglavnom kretala u smjeru pogoršanja
stupnja oštećenosti, s izraženijim negativnim trendom
u sastojinama II-G-20. Udio stabala koja su zadržala
ististupanj oštećenosti ili im se stanje popravilo u sastojinama
II-G-10 iznosi 49,5%, dok je u sastojinama
II-G-20 manji i iznosi 33,4 %.


Intenzitet odumiranja stabala po stupnjevima oštećenosti
krošanja iz prve izmjere najveći je u stupnju 3, odnosno
među stablima čija oštećenost krošnje prelazi
60%. Čak je 70%stabala u II-G-10 i 50%stabala u
II-G-20 koja su u prvoj izmjeri svrstana u stupanj3, odumrlo
do druge izmjere. Ovaj rezultat predstavlja daljnju
potvrdu opravdanosti korištenja oštećenosti krošnje kao
pokazatelja budućeg razvoja stabala hrasta lužnjaka.


LITERATURA
Anić,I., M.Oršanić, M.Detelić,2002:Revitalizacija
degradiranoga ekosustava nakon sušenja
hrasta lužnjaka – primjer šume Kalje. Šumarski
list, CXXVI(11–12): 575–587.
Anonymous, 2006A: Pravilnik o doznaci stabala,
obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i
šumskom redu. Narodne novine 116/06, Zagreb.
Anonymous, 2006B: Šumskogospodarska osnova
područja RH, 2006.–2015. “Hrvatske šume”


d.o.o.Zagreb.
Anonymous,2007: Pravilnik o izmjenama Pravilnika
o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata,
popratnici i šumskom redu. Narodne
novine 74/07, Zagreb.
Anonymous,2009: Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o doznaci stabala, obilježavanju
drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu.
Narodne novine 55/09, Zagreb.
Anonymous,2010: Europe’s forests 1985–2010 –
25 years of monitoring forest condition by ICP
Forests. International Co-operative Programme
onAssessment and Monitoring ofAir Pollution


Effects on Forests (ICP Forests), Institute for
World Forestry, str. 12, Hamburg.


Oštećenost krošnje značajno utječe na smanjenje godišnjeg
prirasta temeljnice stabala hrasta lužnjaka. U sastojinamaV.
iVI. dobnog razreda obje šumske zajednice,
stabla sa značajno oštećenom krošnjom imala su i značajno
manji godišnji prirast temeljnice u usporedbi sa
zdravim stablima sličnih prsnih promjera i promjera kroš nje.
Gubitak prirasta izraženiji je kod stabala većih prsnih
promjera i širina krošnje. Prosječni godišnji prirast temeljnice
značajno oštećenih stabala za 37,6%je manji u sastojinama
II-G-10, a za 33,4 % u sastojinama II-G-20 od
prosječnog godišnjeg prirasta temeljnice vitalnih stabala.


S obzirom na udio oštećenih stabala, intenzitet i
smjer dinamike oštećenosti između dvije izmjere, i utjecaj
oštećenosti krošnje na prirast temeljnice utvrđene su
velike sličnosti u sastojinama na gredi i u nizi. Ovi rezultati
upućuju na zajednički kompleks barem dijela
utjecajnih čimbenika u procesu odumiranja pojedinačnih
stabala hrasta lužnjaka u sastojinama u nizi i na
gredi. Međutim, zabrinjava činjenica da je u sastojinama
II-G-20 unutar jednog desetljeća utvrđeno povećanje
udjela značajno oštećenih lužnjakovih stabala s 26%na
70%, pa se postavlja pitanje u kojem će se smjeru dalje
razvijati ove sastojine. Samo se nastavkom motrenja i
proširenjem istraživanja može razlučiti radi li se o velikim
oscilacijama vitaliteta stabala hrasta lužnjakau ovoj
šumskoj zajednici zbog njene veće osjetljivosti na stanišne
i klimatske promjene, ili se ipak radi o početku nepovratnoga
procesa propadanja sastojina.


– References


Baričević, D., 1999: Ekološko-vegetacijske promjene
u šumama hrasta lužnjaka na području G.


J.“Žutica”. Šumarski list, CXXIII(1–2): 17–28.
Bezak,K., D.Cestar,V.Hren, Z.Kovačević,


J.Martinović, J.Pelcer,1989: Uputstvo za
izradu karte ekološko-gospodarskih tipova brdskog
i nizinskog područja (II) SR Hrvatske.
Rad. Šum. inst. 24(79): 1–119.


Bigler,C., H.Bugmann,2004:Assessing the performance
of theoretical and empirical tree mortality
models using tree-ring series of Norway
spruce. Ecological Modelling, 174: 225–239.


Bolker,B., 2007:Ecological models and data in R.
Princeton University Press, str. 516, Princeton
and Oxford, UK


Bussotti,F., M.Ferretti,1998:Air pollution, forest
condition and forest decline in Southern Europe:
an overview. Environmental pollution,
101:49–65.


Dalgaard, P., 2002: Introductory statistics with R.
Springer, str. 284,NewYork.


de Vries, W., J. M. Klap, J.W. Erisman,2000:
Effects of environmental stress on forest crown
condition in Europe. Part I: hypotheses and ap




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 89     <-- 89 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


proach to the study.Water,Air, and Soil Pollu


tion, 119: 317–333.


Dekanić,S., T. Dubravac, I. Pilaš, K. Indir,
2009:Dinamika sušenja hrasta lužnjaka u Spačvanskom
bazenu od 1996. do 2006. godine s obzirom
na dob i fitocenološku pripadnost
sastojine. U: S. Matić, I.Anić (Ur.), Zbornik radova
sa znanstvenog skupa Šume hrasta lužnjaka
u promijenjenim stanišnim i gospodarskim
uvjetima, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
str. 55–74,Zagreb.


Dobbertin,M., 2001:Crown defoliation improves
tree mortality models. Forest Ecology and Management,
141(3): 271–284.


Donaubauer,E., 1998: Die Bedeutung von Krankheitserregern
beim gegenwärtigen Eichensterben
in Europa – eine Literaturübersicht. Eur. J.
For. Path 28:91–98.


Drobyshev,I., H.Linderson, S.Kerstin,2007:
Relationship between crown condition and tree
diameter growth in Southern Swedish oaks. Environ.
Monit.Assess, 128, 61–73.


Dubravac, T., 2002: Zakonitosti razvoja strukture
krošanja hrasta lužnjaka i običnoga graba ovisno


o prsnom promjeru i dobi u zajednici Carpino
betuli-Quercetum roborisAnić em. Rauš 1969.
Disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
str. 196, Zagreb.


Dubravac, T., 2003: Dinamika razvoja promjera
krošanja hrasta lužnjaka i običnoga graba ovisno


o prsnom promjeru i dobi. Rad. Šumar. inst. 38
(1): 35–54.


Dubravac,T.,2004: Dinamika razvoja dužina krošanja
hrasta lužnjaka i običnoga graba ovisno o prsnom
promjeru i dobi. Rad. Šumar. inst. 39(1):
37–51.


Dubravac,T., S.Dekanić,2009:Struktura i dinamika
sječe suhih i odumirućih stabala hrasta lužnjaka
u Spačvanskom bazenu od 1996. do 2006.
godine. Šumarski list, CXXXIII(7–8): 391–405.


Dubravac,T., S.Dekanić, B. Vrbek, D.Matošević,
V.Roth,T.Jakovljević,T.Zlatanov,
2009: Crown volume in forest stands of
pedunculate oak and common hornbeam. Periodicum
Biologorum, 111(4): 479–485.


Eichhorn, J., P. Roskams, M. Ferretti, V.
Mues,A. Szepesi, D. Durrant, 2010: Visual
assessment of crown condition and damaging
agents -Manual Part IV. In: Manual on
methods and criteria for harmonized sampling,
assessment, monitoring and analysis of the effects


of air pollution onforests. UNECE ICPForests


Programme Co-ordinating Centre, str. 49 Ham


burg. [http://www.icp-forests.org/Manual.htm]


Führer,E., 1998: Oak decline in Central Europe:A


synopsis of hypotheses. USDA Forest Service


GeneralTechnical Report NE-247:7–24.


Gaertig,T., H.Schack-Kirchner, E. E.Hildebrand,
K. v. Wilpert, 2002:The impact of
soil aeration on oak decline in southwestern Germany.
Forest Ecology and Management, 159:
15–25.


Golubović,U., 1984:Istraživanje ekonomskih posljedica
truljenja i bonificiranja bijeljike pri sušenju
hrasta lužnjaka (Q. roburL.) u šumama SR
Hrvatske. Šumarski list, CVIII(9–10): 413–426.


Harapin,M., M.Androić,1996: Sušenje i zaštita
šuma hrasta lužnjaka. U: Klepac, D. (ur.), Hrast
lužnjak u Hrvatskoj, HAZU Centar za znanstveni
radVinkovci i Hrvatske šume, 227–256.


Kalafadžić,Z., V.Kušan, Z.Horvatić, R.Pernar,
1993: Oštećenost šuma i neki čimbenici
okoliša u šumskom bazenu “Spačva”. Šumarski
list, CXVII(6–8): 281–292.


Kapec,D., 2006:Utjecaj intenziteta sušenja, mikroreljefa
i savske poplavne vode na stanje i strukturu
sastojina hrasta lužnjaka u gospodarskoj
jedinici “Žutica”. Šumarski list, CXXX(9–10):
425–443.


Klap, J.M., J.H.O. Voshaar,W. de Vries, J.W.
Erisman, 2000: Effects of environmental
stress on forest crown condition in Europe– Part


IV: statistical analysis of relationships. Water,
Air, and Soil Pollution, 119: 387–420.


Klepac,D., 1959:Izračunavanje gubitka na prirastu
u sastojinama koje je napao gubar (Lymantria
dispar). Šumarski list, 83(8–9): 280–290.


Klepac,D., I.Spajić,1965:Utjecaj nekih defolijatora
na debljinski prirast hrasta lužnjaka. Šumarski
list, 89(3–4): 93–101.


Kraljić,B., U.Golubović,1980:Ekonomske posljedice
sušenja hrasta lužnjaka (Q. robur L.).
Šumarski list, CIV(1–2): 3-15.


Krejči, V., 1988: Prirast širine krošanja hrasta lužnjaka
u zajednici hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom
(Genisto elatae – Quercetum roboris
Horv. 1938) na području Hrvatske. Magistarski
rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str.
60, Zagreb.


Manion,P.D., 1991:Tree disease concepts, Prentice-
Hall, Inc., str. 402, New Jersey.


Pedersen,B.S., 1998:The role of stress in the mortality
of midwestern oaks as indicated by growth
prior to death. Ecology, 79:79–93.


Poršinsky,T., M.Ožura,2006:Oštećivanje dube


ćih stabala pri izvoženju drva forvarderom.


Nova mehanizacija šumarstva, 27: 41–49.




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 90     <-- 90 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


Posarić,D., 2008:Obnova spačvanskih šuma hrasta
Rust,S., A. Roloff,2004:Acclimation of crown


lužnjaka (Quercus roburL.) oplodnim sječama –
structure to drought inQuercus roburL. – intra


mogućnosti poboljšanja postojećeg načina rada.
and inter-annual variation of abscission and


Šumarski list, CXXXII(1–2): 53–63.
traits of shed twigs. Basic andApplied Ecology


5 (3): 283–291.


Potočić,N., I.Seletković,2009: Oštećenost šuma
u Hrvatskoj 2009. godine. “Hrvatske šume” Teslak,K., 2010:Utjecaj strukturnih i prostorno-vre


d.o.o. i Hrvatski šumarski institut, str. 29, Zagreb.
menskih odrednica na planiranje gospodarenja
šumama hrasta lužnjaka (Quercus roburL.). Di-


Pretzsch, H., 2009: Forest dynamics, growth and
sertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Za


yield.Springer-Verlag, 664str., Berlin Heidelberg.
grebu, str. 212, Zagreb.


Prpić,B., 1992: Odabiranje oštećenih stabala za sječu
Thomas,F.M., R.Blank, G.Hartmann,2002:


i obnova sastojina opustošenih propadanjem.
Abiotic and biotic factors and their interactions


Šum. list CXVI(11–12): 515–522.
as causes of oak decline in Central Europe. For.


Prpić,B., 1996: Propadanje šuma hrasta lužnjaka. U:


Path. 32:277–307.


Klepac, D. (ur.), Hrast lužnjak u Hrvatskoj,
Tikvić, I., Ž. Zečić, D. Ugarković, D. Posa-


HAZU Centar za znanstveni radVinkovci i Hrrić,
2009. Oštećenost stabala i kakvoća drvnih


vatske šume, 273–298.
sortimenata hrasta lužnjaka na spačvanskom po


Prpić, B.,A. Vranković, Đ.Rauš, S.Matić,A.


dručju. Šumarski list, CXXXIII(5–6): 237–248.


Pranjić, Š.Meštrović,1994: Utjecaj ekoloTikvić,
I., D.Ugarković, J.Gašpar, 2011:Pro


ških i gospodarskih činilaca na sušenje hrasta
storna analiza odumiranja stabala hrasta luž


lužnjaka u gospodarskoj jedinici Kalje šumskog
njaka (Quercus roburL.) za potrebe adaptivnoga


gospodarstva Sisak, Glasnik za šumske pokuse
gospodarenja šumskim ekosustavima u Hrvat


30:361–419.
skoj(Spatial Analysis of Pedunculate Oak Mor


Prpić, B., Z. Seletković, G. Žnidarić, 1994:


tallity Rate for Adaptive Forest Ecosystem


Ekološki i biološki uzroci propadanja stabala


Management in Croatia). Croatian Journal of


hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u nizinskoj
Forest Engineering 32(1): 43–56.


šumiTuropoljski lug. Glasnik za šumske pokuse
Vajda,Z., 1948: Utjecaj klimatskih kolebanja na su


30:193–222.
šenje hrastovih posavskh i donjopodravskih


Redfern, D.B., R. C.Boswell,2004:Assessment


šuma nizinskih šuma. Institutza šumarskaistra


of crown condition in forest trees: comparison of


živanjaMinistarstva šumarstvaN. R. Hrvatske,


methods, sources of variation and observer bias.


str. 154, Zagreb.


Forest Ecology and Management, 188: 149–160.
Wargo, P. M., 1996: Consequences of environmental


Ritz,C., J. C.Streibig,2008:Nonlinear regression


stress on oak: predisposition to pathogens.Ann.


with R.Springer, str. 144,NewYork.


Sci. For. 53:359–368.


SUMMARY: The crown damage of a tree has a very prominent place among the broad
spectrum of factors defining the pedunculate oak (Quercus roburL.) decline and dieback,
largely due to the fact that it represents the first visible symptom of the decline in tree‘s vitality.
Besides, crown damage is a key factor for the selection of trees with high risk of
dying during the sanitary and salvage cuttings, in order to salvage high value timber that
would be otherwise lost or severely degraded when the tree dies. Aim of this contribution
is to investigate dynamics of crown damage of pedunculate oak trees, as well as the effect
of the crown damage on tree’s basal area increment during longer time period in two most
important types of pedunculate oak forests in Croatia. Research was done on permanent
experimental plots situated in the stands of pedunculate oak and common hornbeam
(II-G-10) and stands of pedunculate oak and Genista elata (II-G-20). In total, 38 permanent
experimental plots were used, out of which 13 were re-measured with intervals of 9 to
17 years (Table 1). In first measurement, all trees on plots were permanently tagged, and
map of tree locations and crown projections was made. Trees were measured for diameter
at breast height (DBH), total tree height and height to crown base. Crown length was calculated
as the difference between the total tree height and height to crown base, while the
crown ratio was calculated as the ratio of crown length and total tree height. From the
map of horizontal crown projections the average crown width was calculated as a mean of




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 91     <-- 91 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić, V. Roth: DINAMIKAOŠTEĆENOSTI I STRUKTURAKROŠANJA STABALA HRASTA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 74-89


the maximal and minimal crown diameters. Assessment of the crown damage was done
according to the methodology of the ICP Forests Programme, whereby the trees were tallied
into following five crown damage (CD) classes: 0 (< 10 % CD), 1 (11-25 % CD),
2 (26-60 % CD), 3 (61-99 % CD) and 4 (100 % CD – dead tree). For some analyses trees
were further grouped into two classes: healthy trees with crown damage of 25 % and less,
and severely damaged trees with crown damage over 25 %. Results from this research are,
however, not comparable to the damage assessment reports of the ICP Forests because of
the different sampling strategies. On 13 plots the second measurement was made in which
DBH of all trees still present on the plot was recorded, and the crown damage was assessed
according to the same methodology used in the previous measurement, and furthermore,
by the same observer. Average basal area increment per year (cm 2 year-1) per tree
was obtained by dividing tree’s total basal area increment by the interval (number of vegetation
periods) between the two measurements. Total number of oak trees analyzed was
749 and 540 in first and second measurement, respectively.


Prior to the crown damage analyses, the basic structural features of the stands on re-
measured plots, as well as morphological features of pedunculate oak trees in two forest
types were analyzed (Table 2 and Figure 1). Stands of the forest type II-G-20 have much
larger shares of oak trees in the total number of trees, and total stand basal area compared
to the type II-G-10. oak trees in both types exhibit the same relation of tree height
(Figure 1A) and crown width (Figure 1D) to DBH, but the crown length (Figure 1B) and
crown ratio (Figure 1C) are higher in the forest type II-G-20. Reason for this lies probably
in the effect that common hornbeam trees in the lower canopy layers have on the morphological
development of oak trees in the stands of II-G-10 type, while the stands in the
II-G-20 have almost no sub-canopy layers.


Relationship between the share of oak trees with severe crown damage (> 25 %) and
stand age was examined for the 33 plots of forest type II-G-10 spanning almost entire rotation
length of pedunculate oak forests in Croatia (II. to VII. age class). Linear regression
with logarithmic transformation of independent variable (stand age) was used for
this analysis. According to the model, significant increase of severely damaged trees occurs
after the stand age of 70 years (Figure 2A). The stands in the type II-G-20 departed
significantly from the model in the first measurement, with only 26 % of severely damaged
trees compared to 76 % in stands of II-G-10. By the second measurement, however, these
plots also conformed to the behavior predicted by the model (Figure 2B), due to the deterioration
of the overall crown condition.


Distributions of oak trees by the CD classes in two measurements (Figure 3) reveal the
direction of the crown damage dynamics, which is in more detail presented in the Figure


4. In both forest types, the change in crown class of the oak trees was predominantly in the
direction of the worsening crown health status. Negative trend is more pronounced in the
II-G-20 forest type. According to the CD classes recorded in the first measurement
(Figure 5), decline intensity was most pronounced in the CD class 3, from which 70 % and
50 % of trees in forest types II-G-10 and II-G-20, respectively, died off by the second measurement.
This result provides further foundation for the use of the CD assessments in the
day-to-day forestry as a reliable indicator of the tree’s imminent death.


Effect of crown damage on the basal area increment of oak trees was examined
through: (i) the regression analyses of basal area increment per year per tree over DBH
(Figure 6) and crown width (Figure 7), comparison of distributions of healthy and severely
damaged trees over basal area increment classes (Figure 8), and by comparison of
median values of basal area increment of healthy and severely damaged trees by forest
types and stand age classes (Figure 9). Crown damage was found to have a significant impact
on the basal area increment of pedunculate oak trees, with severely damaged trees
having significantly lower basal area increment compared to healthy trees of the similar
dimensions. These differences were very similar for both forest types.


Key words:pedunculate oak, crown damage, stand structure, crown structure, significant
crown damage, basal area increment, II-G-10, II-G-20