DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 251 <-- 251 --> PDF |
E. Paladinić, D. Štimac, H. Marjanović, I. Balenović, M. Z. Ostrogović: SUŠENJE OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 248-263 UVOD – Introduction Obična jela (Abies albaMill.) je prirodno rasprostranjena u planinama srednje, južne i djelomično zapadne Europe.Areal obične jele u Hrvatskoj obuhvaća područja Gorskog kotara, odakle se preko Velebita proteže kroz cijeli Dinarski masiv. Ova se vrsta nalazi i u gorskim predjelima (Papuk) između Save i Drave (Vidaković, 1993). Obična jela je ekološki, gospodarski i tradicionalno najvažnija hrvatska četinjača,s oko 35 % udjela u uku pnoj drvnoj zalihi četinjača (Prpić i Seletković, 2001). Pridolazi u prebornim šumama koje predstavljaju značajno ekološko uporište najšumovitijega područja Republike Hrvatske. Ako se pri gospodarenju ovom vrstom nema u vidu raznovrsnost međudjelovanja svih okolišnih čimbenika, a zahvati pridobivanja drva se obavljaju jednoliko na svim staništima, može se dogoditi da neki drugi čimbenik (klimatski, biotski) do toga trenutka beznačajan, postane na nekim staništima vrlo značajan, odnosno odlučan za razvoj, prirast, uz rast pa i opstanak jele (Šafar,1965). Inače, propadanje odnosno sušenje obične jele pojavljuje se periodički u Europi još negdje od oko 1500. god.(Meyer,1957;Krehan,1989), bilo da se postupno odvijalo bilo “stepeničastim” trendom, s time da su zabilježeni i nagli porasti sušenja povezani s iznenadnim stresnim obratima u jelovim šumama (Innes, 1993). Prostorna i vremenska varijabilnost sušenja obične jele promatra se s porastom intenziteta i raspodjele još od 19. Stoljeća (Larsen,1986). Sušenje šuma u Hrvatskoj se sustavno prati te izvještava od 1987. godine kada je RH počela sudjelovati u programu ICP Forests. O prvim rezultatima procjene stanja krošanja u Hrvatskoj u okviru ICPForests pišu Prpić,Komlenović iSeletković (1988), a godišnje procjene prate se odgovarajućim izvješćima (Seletković iTikvić,1996;Potočić iSeletković 2000a, 2000b, 2001, 2002, 2003, 2004). Prema navedenim godišnjim izvješćima obična jela je naša najošteće- PROBLEMATIKAISTRAŽIVANJA– Propadanje jelovih sastojina, odnosno intenzivno sušenje stabala jele velik je problem u smislu održivog gospodarenja te proizvodnje kvalitetnih drvnih sortimenata iz naših bukovo-jelovih šuma s kojim se svakodnevno susreću šumarski stručnjaci na terenu. Stabla jele se prema stanju osutosti osvijetljenog dijela krošnje klasificiraju u pet klasa osutosti prilikom procjene stanja oštećenosti šumskih sastojina (Seletković i Potočić, 2004), dok se prilikom doznačivanja stabala za šumsko-uzgojne radove pomlađivanja prebornom sječom bilježe posebno jelova stabla kojima se utvrdi jedna od dvije najviše klase osutosti. Inače, procjena oštećenosti šuma obavlja se prema jedinstvenoj metodi propisanoj od ICPForests (PCC, 1998), koja je nija vrsta šumskog drveća, s vrlo visokim postotkom značajne oštećenosti (Seletković iPotočić,2004), čiji je minimum u promatranom razdoblju zabilježen 1999. godine (58,1 %), a maksimum od 88,4 % 2004. godine (Vrbeki dr.,2008).Točni uzroci sušenja obične jele još su nepoznati. Istraživanjima se ustanovilo da je sušenje posljedica sinergističkog djelovanja više nepovoljnih (okolišnih) čimbenika, poput suše, mraza, velikih padova temperature zraka, nadmetanja sa susjednim stablima, zračnog zagađenja, zakiseljavanja tla, nedostatka minerala, kukaca, a i ostalih patogena (Schütt, 1977;Larsen,1986;Krehan,1989;Certini etal., 2000; Thomas, 2002; Šafar, 1965; Kauzlarić, 1988;Bezaki dr.,1991; Tikvići dr.,1995,Komlenović i dr.,1997;Potočić i dr.,2008; Tikvić i dr., 2008;Anić i dr.,2009).Larsen (1986) ukazao je na nedovoljnu genetsku varijabilnost i nisku sposobnost prilagođavanja obične jele u središnjoj te zapadnoj Europi, kao predodredive čimbenike smrtnosti jele. Sam proces sušenja jelovih stabala popraćen je smanjenim rastom te oštećivanjem krošnje stabla u obliku gubitka iglica (osutost) te žućenja istih (Bauch,1986; Larsen,1986;Innes,1993;Androić iCestar, 1975;Androići dr.,1975; Na lokalitetima jelovih šuma gdje je uočeno sušenje, ono se očituje kao sušenje manjih ili većih skupina stabala. Izravna posljedica sušenja je ta da se sječivi obujam jele namiruje najvećim dijelom sanitarnim sječama odumrlih jelovih stabala, čime je gospodarenje jelovim šumama na poznatim i propisanim osnovama postalo u najmanju ruku upitno (Krpan i Pičman, 2001). Stogatakvo značajno narušavanje kvalitete drva djelomično do potpuno suhih stabala snažno utječe na ekonomsko stajalište proizvodnje sortimenata iz takvih sastojina, kojima je narušena stabilnost uslijed prinudnog otvaranja sklopa, što onda ima dugoročne posljedice na zdravstveno stanje i prirodnu obnovu sastojine. Research issues u međuvremenu još dvaput (2006. i 2009.) dorađivana i dopunjavana. Vodeći se stupnjevanjem klasa osutosti krošanja jele po ICPmetodologiji te činjenicom da se značajno oštećenim stablima smatraju stabla osutosti krošnje iznad 25 %, bukovo-jelove sastojine načelno su podijeljene u tri kategorije zdravstvenog stanja jele.To su: a) sastojine dobrog (zadovoljavajućeg) zdravstvenog stanja (primjer: gospodarska jedinica skraćeno: g.j. “Široka Draga”), b) sastojine umjereno narušenog zdravstvenog stanja (primjer: g.j. “Kobiljak-Bitoraj”), c) sastojine izrazito narušenog zdravstvenog stanja (primjer: g.j. “Brloško”). Gledenavedene podjele, is tra živanjem je bilo predviđeno obaviti prikupljanje podataka u sve tri kategorije. |