DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 17 <-- 17 --> PDF |
J. Medak: ŠUME PITOMOG KESTENAS PRASEĆIM ZELJEM (Aposeri foetidae-Castanetum sativae ... Šumarski list – Posebni broj CXXXV (2011), 5-24 Put degradacije ovih šuma ima dva različita smjera. Jedan vodi, pod utjecajem prekomjerne eksploatacije, gaženja i na kraju zakiseljavanja tla, u acidofilni kestenik. Drugi, važniji smjer degradacije, prisutan na čitavom području najvećeg kestenovog areala na Zrinskoj i Petrovoj gori, uvjetovan je isključivo mjerama gospodarenja. Sastojine uređajnog razreda pitomog kestena (>75 % kestena u omjeru smjese, najčešće 90–100%) uzgajaju se danas u ophodnji od 60 godina ili duže, a obnavljaju se čistim sječama (Kovač 2003), kao i prije stotinu (vjerojatno i više) godina, kada je jošKošanin (1926) upućivao na nemaran odnos prema kestenu, kroz uče- stale sječe sitnoga drva i steljarenje. Karakteristična za ove šume je degradacija putem gospodarenja čistim sječama, koja je rezultirala posebnom, najčešće rasprostranjenom varijantomRubus hirtus, posvuda na Zrinskoj i Petrovoj gori. Nakon više generacija čistih sječa kestenovih mješovitih šuma, nastale su danas kestenove monokulture u kojima obično tlo pokriva čupava kupina (Rubus hirtus), a sloj grmlja nije razvijen. Najvjerojatnije su zbog toga ovakve sastojine strukturno i ekološki vrlo nestabilne, jer su zbog velikog broja kestenovih izbojaka na panju vrlo guste te tako izložene brzom i lakom širenju zaraze rakom kestenove kore i propadanju (Novak-Agbaba, 2006). Svojom velikom pokrovnošću i agresivnošću vrstaRubus hirtusonemogućava razvoj normalne prizemne flore, kao i mogućnost spontane pojave prirodnog pomlatka. Biološka raznolikost u ovim je sastojinama svedena uistinu na minimum, budući da se RASPRAVAU okviru istraživanja kestenovih šuma u Hrvatskoj, utvrđeno je kako pitomi kesten, sa značajnim udjelom raste u četiri šumske zajednice: Querco-Castaneetum sativae Ht. 1938, Aposeri foetidae-Castanetum ass. nova, Helleboro multifidi-Castanetum sativae (Anić 1953) nom. nov. i Castaneo-Fagetumsylvaticae Marinček et Zupančič 1995 (Medak 2009). Rezultate numeričkih analiza fitocenoloških snimaka kestenovih šuma prikazuju Slike 4 i 5. U klasters koj analizi su na prvoj razini odvojene submediteranske od “kontinentalnih” kestenovih šuma. Skupina kontinentalnih kestenovih šuma razdvaja se na sljedećoj razini na acidofilne i na mezofilne kestenove šume. Unutar mezofilnih kestenovih šuma izdvajaju se dvije skupine koje predstavljaju dvije subasocijacije. U grupi acidofilnih kestenovih šuma, prijelazni karakter subasocijacije carpinetosum betuli prema mezofilnim šumama, ističe se upravo takvim prijelaznim položajem u dendrogramu (Slika 4). Na ordinacijskom dijagramu (multidimenzionalno skaliranje) također se jasno ističu osnovne tri grupe često na više hektara površine može pronaći tek nekoliko vrsta. Uzimajući u obzir probleme oko obnove ovakvih sastojina, neophodna su istraživanja koja bi objasnila razloge za nastanak ovakvih šuma te predložila mogućnosti njihove sanacije. Ovaj oblik degradacije očito je karakterističan za kestenove asocijacije koje se razvijaju na težim glinovitim tlima u uvjetima humidne klime i u drugim dijelovima Europe. Sastojine vrlo slične fizionomije opisane su u Italiji (Toskana) kao asocijacija Rubo hirti-CastanetumArrigoni etVicciani 2001 (Arrigoni i Vicciani 2001) i u Grčkoj, kao subasocijacija Castanetum sativae macedonicumNikolovski1951rubetosum hirtusKonstantinidiset al.2008(Konstantinidiset al. 2008). Bez obzira na sličnost u fizionomiji koju daju kombinacija kestena i kupine, radi se o različitim zajednicama: dok se u našim šumama pojavljuju vrste iz bukovih šuma, u talijanskim dolaze uglavnom acidofilne vrste, a u grčkima termofilne. Ova saznanja zasigurno imaju odlučujuću ulogu u budućim procesima obnove kestenovih šuma i njihovog prevođenja u visoki uzgojni oblik.Također daju informaciju o flornom sastavu prirodnih kestenovih šuma, jer objašnjavaju kestenovu nesposobnost da samostalno, od prirode, tvori čiste sastojine. Kao i kod asocijacije Querco-Castanetum sativae, na mnogim lokalitetima zahvaćenim sušenjem i stvaranjem plješina, važnu ulogu igraju pionirske vrste poput breze i trepetljike, koje popunjavaju praznine te čuvaju tlo i strukturu sastojine. Porijeklo breze u ovoj asocijaciji je isključivo sekundarno. – Discussion snimaka za tri asocijacije. U gornjem desnom kvadrantu nalaze se snimci koji predstavljaju submediteranske šume, a u donjem acidofilne kestenove šume. Mezofilne kestenove šume zauzele su lijevu stranu kvadranta, a njihove su subasocijacije, odnosno varijanta, prostorni položaj zauzele prema svojim ekološkim karakteristikama (Slika 5). Fitocenološka tablica II pokazuje sličnosti i razlike u flornome sastavu navedenih kestenovih zajednica. Fitocenološka tablica II Mezofilne kestenove šume u Hrvatskoj jasno se diferenciraju od acidofilnih po flornome sastavu, ali i sinekološkim karakteristikama te su kao takve izdvojene u novu asocijaciju. Miješanje flornih elemenata bukovih, odnosno grabovih šuma, uz određenu zastupljenost acidofilnih i termofilnih vrsta, glavna je florna karakteristika ove asocijacije, a rezultat je upravo autoekologije kestena koji se po svojim zahtjevima (svjetlo, toplina, vlaga) nalazi između bukve i hrasta kitnjaka. Zbog toga je sasvim logično da su se njegove šume razvile upravo na |