DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 117     <-- 117 -->        PDF

M. Pernek, N. Lacković: ULOGAJELOVIH KRIVOZUBIH POTKORNJAKAU SUŠENJU JELE I MOGUĆNOSTI ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 114-121


UVOD – Introduction


Obična jela (Abies albaMill.) jedna je od naj


važnijih vrsta četinjača za hrvatsko šumarstvo.


Prema novijim istraživanjima spada u najugroženiju
vrstu drveća(Seletković iPotočić 2004,
Ugarković et al. 2011)saperiodičkijačimsušenjima.
Jači napadi potkornjaka na jeli događaju se
nakon sušnih godina i na lošijim staništima. Ekonomske
su štete u takvim slučajevima neminovne.
Godine 1929. u Lici je zbog potkornjaka posječeno
tisuće stabala jele, koja su morala biti prodana
za nisku cijenu(Batić1930).


U 50-tim godinama prošloga stoljeća u Gorskom
kotaru i Macelju zabilježeni su jaki napadi jelovih
potkornjaka, koje Spaić (1955) smatra najvažnijim
biotičkimčimbenikom u procesu sušenja jele.
PremaAndroiću(1986) pojačano sušenje jele ima
nekoliko razloga: suša, način gospodarenja, otvaranje
šuma radi prometnica, kanala, prosjeka, niz nepovoljnih
biotičkih čimbenika. Pojačana sušenja
jelovih sastojina u Europi počinju se bilježiti i u
drugoj polovici prošloga stoljeća (Harapin2001).


Harapin (2001) ističe značenje ugroženosti
jele koja je na silaznoj liniji u filogenetskom razvoju,
a sušenju jele daje epidemijski karakter. Nadalje,
autor ističe kako se u Gorskom kotaru etat
može podmiriti sanitarnom sječom, što govori o
općem zdravstvenom stanju jelovihšuma.


Prema istraživanjuPrpić i sur.(2001) sušenje
jelovih šuma ima vrlo kompleksne, međusobno
isprepletene uzroke.Od 2003. godine registrirana
sunova jača sušenja, posebice u Lici i Gorskom
kotaru (Diminić et al. 2011).Sličnapojava zbiva
se u Bosni i Hercegovini i Sloveniji (Jakša 2005;
Ušćuplić 2005). Prema podacima Službe za izvještajno
prognozne poslove u šumarstvu (IPP, Hrvatski
šumarski institut) od 2003. do 2008. godine
u Hrvatskoj je posječena znatna količina sušaca
jele, pri čemu je gotovo uvijek zabilježen jak
napad jelovih potkornjaka (Pernek 2005; 2007;
Pernek i sur. 2006). Prenamnoženje potkornjaka
obično slijedi nakon jakog stresa, kao što je primjerice
suša. U takvim uvjetima u šumi se nalazi
veći broj fiziološko oslabljenih stabala na kojima
će se potkornjaci prvo razviti. Kako je ponuda
hraneveća nego uobičajenopotkornjacieksponencijalno
povećavaju populaciju. Kada u konačnici
razviju gradaciju počinju napadati zdrava stabla.
Pojava sušenjajele otvorila je niz pitanja vezano
uz uzroke, posebicekoliko je značenje jelovih krivozubih
potkornjaka.


Krivozubim jelovim potkornjacima smatraju se
vrste iz rodaPityokteines(Coleoptera, Curculionidae,
Scolytinae) poznate kao štetnici jele u palearktičkoj
regiji (Pfeffer 1995). Dolaze, iako
rjeđe, i na nekim drugim četinjačama kao što su
smreka, ariš ili bor. U Hrvatskoj su poznate tri
vrste ovog roda:P. curvidensGermar,P. spinidens
Reitter i P. vorontzowi Jakobson (Pernek i sur.
2008a;Pfeffer1995).


U kontekstu kompleksnosti uzroka sušenja jele u
Hrvatskoj, istraživana je biologija jelovih potkornjaka
(Pernek 2005), novi morfološki i molekularni
markeri (Pernek i sur.2008b), temogućnost
primjene feromona u praćenju populacije (Pernek
i sur. 2006). Istraživana je i prisutnost gljiva plavila
u hodnicima potkornjaka (Kirisits i sur.2009) te
uloga potkornjaka i foretičkih grinja kao vektora
patogena (Pernek et all.2008c).Također su istraživani
prirodni neprijatelji, posebice patogeni (Pernek
2007; Pernek i sur. 2009) te populacijska
dinamika jelovih potkornjaka (Podlaski i Borkowski,
2009).


Prvi pokus ispitivanja feromonskih klopki za
jelove potkornjake roda Pityokteines u Hrvatskoj
postavljen je u 2004. godini kao dvogodišnji
pokus. Rezultati tog istraživanja objavljeni su u
raduPernek i sur. (2006) i korišteni su za nastavak
istraživanja koje se provodilo od 2006. do
2010. godine. Rezultati tih istraživanja donose se u
ovome radu. Iako se cilj ovogaistraživanja razlikuje
od prethodnog, neki podaci iz 2004.i 2005.
godine objedinjenisu radi objašnjavanjapopulacijske
dinamike potkornjakaP. curvidens.


Cilj ovoga rada je utvrditi koliki su utjecaj na
sušenje jele na području Litorića imali potkornjaci
rodaPityokteines, odnosno koliko populacija potkornjaka
oscilira ovisno o pojavi sušaca u šu-
mama.


MATERIJALI I METODE RADA –


Materials and methods


Za istraživanje oscilacije populacije potkornjaka
korištene suferomonske klopkei inkubacija
zaražene kore u laboratoriju. Feromonske klopke
postavljenesu na Litoriću (UŠPDelnice, ŠumarijaVrbovsko)
u 2004. i 2005. godine na na tri stajališta
na način opisano uPernek i sur. (2006).


Pokus je nastavljen 2006. godine na dvjema stajali


®


štima postavljenjem 10Thysohn klopki. Ista stajališta
odabrana su kroz sve godine istraživanja.
Dok su od 2004. do 2006. godine testirane klopke
kao biotehnička i ekološki povoljnija metoda zaštite
ili komonitoring sustav (Pernek i sur.2006),