DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 116 <-- 116 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list – Posebni broj (2011), 114-121 UDK 630* 453 (001) ULOGA JELOVIH KRIVOZUBIH POTKORNJAKAU SUŠENJU JELE I MOGUĆNOSTI PRIMJENE FEROMONSKIH KLOPKI ZANJIHOV MONITORING THE ROLE OF BARK BEETLES IN SILVER FIR DECLINE AND POSSIBLE USE OF PHEROMONE TRAPS FOR THE MONITORING Milan PERNEK, Nikola LACKOVIĆ* SAŽETAK: Obična jela je najvažnija četinjača hrvatskog šumarstva, ali i najugroženija vrsta čije se sušenje odvija periodički. Novija jača sušenja jele događaju se od 2003. godine, posebiceo u Lici i Gorskom kotaru. Registriran je velik broj sušaca i jak napad jelovih potkornjaka. Gradacija potkornjaka uglavnom je vezana uz tri vrste roda Pityokteines koji dolaze u Hrvatskoj: P.curvidens,P. spinidensiP. vorontzowi. Cilj rada bio je utvrditi koliki utjecaj na sušenje jele imaju potkornjaci roda Pityokteines. U tu svrhu su na Litoriću u Gorskom kotaru postavljene feromonske klopke za monitoring, koji se provodio kroz vegetacijske periode od 2004. do 2010. godine. Uz monitoring u 2007. godini ispitivana je djelotvornost nekoliko sustava klopki: standardne/ suhe i modificirane/mokre. Za potrebe istraživanja korišten je feromonski pripravak Curviwit® koji služi za primamljivanje jedinki jelovog krivouzubog potkornjakaP. curvidens. Kroz sedam godina monitoringa jelovih potkornjaka, jasno je utvrđena njihova povezanost sa količinom sušaca, pri čemu su najveći ulovi u kopkama utvrđeni između 2005. i 2007. godine. Tih je godina u šumama posječeno najviše sušaca jele. Većina ulova (94 %) kroz sve godine monitringa bila je u travnju i svibnju, te se zaključuje kako je klopke smisleno koristiti samo u tim mjesecima. Testirane su modificirane Theysohn klopke kod kojih se tehničkom preinakom onemogućila odvodnja tekućine iz posudice za ulov kukaca. Usporedbom ulova potkornjaka sa standardnom Thysohn® klopkom, modificirane su znatno više lovile. Na osnovi izračuna gustoće populacije potkornjakaP. spinidensiP. curvidensna uzorkovanoj kori, simuliran je biološki potencijal tih kukaca uz primjenu stope mortaliteta od 70 %, kao maksimalni mortalitet utvrđen u prethodnim istraživanjima. Na temelju toga pretpostavlja se da potkornjacima naseljeno devedesetogodišnje stablo jele izravno ugrožava 50-60 stabala u idućoj godini. Kako je biotički potencijal ovih vrsta potkornjaka izrazito visok, smisleno je u svrhu redukcije populacije uspostaviti monitoring sustav feromonskim klopkama, a na temelju dobivenih rezultata provoditi preventivne- sanitarne mjere zaštite šuma. Ključne riječi: Pityokteines spinidens, P. curvidens, P. vorontzowi, Abies alba,feromonske klopke * Dr. sc. Milan Pernek (milanp@sumins.hr) Nikola Lacković, dipl. ing. šum. (nikolal@sumins.hr) Hrvatski šumarski institut, Cvjetno naselje 41, Jastrebarsko |
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 117 <-- 117 --> PDF |
M. Pernek, N. Lacković: ULOGAJELOVIH KRIVOZUBIH POTKORNJAKAU SUŠENJU JELE I MOGUĆNOSTI ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 114-121 UVOD – Introduction Obična jela (Abies albaMill.) jedna je od naj važnijih vrsta četinjača za hrvatsko šumarstvo. Prema novijim istraživanjima spada u najugroženiju vrstu drveća(Seletković iPotočić 2004, Ugarković et al. 2011)saperiodičkijačimsušenjima. Jači napadi potkornjaka na jeli događaju se nakon sušnih godina i na lošijim staništima. Ekonomske su štete u takvim slučajevima neminovne. Godine 1929. u Lici je zbog potkornjaka posječeno tisuće stabala jele, koja su morala biti prodana za nisku cijenu(Batić1930). U 50-tim godinama prošloga stoljeća u Gorskom kotaru i Macelju zabilježeni su jaki napadi jelovih potkornjaka, koje Spaić (1955) smatra najvažnijim biotičkimčimbenikom u procesu sušenja jele. PremaAndroiću(1986) pojačano sušenje jele ima nekoliko razloga: suša, način gospodarenja, otvaranje šuma radi prometnica, kanala, prosjeka, niz nepovoljnih biotičkih čimbenika. Pojačana sušenja jelovih sastojina u Europi počinju se bilježiti i u drugoj polovici prošloga stoljeća (Harapin2001). Harapin (2001) ističe značenje ugroženosti jele koja je na silaznoj liniji u filogenetskom razvoju, a sušenju jele daje epidemijski karakter. Nadalje, autor ističe kako se u Gorskom kotaru etat može podmiriti sanitarnom sječom, što govori o općem zdravstvenom stanju jelovihšuma. Prema istraživanjuPrpić i sur.(2001) sušenje jelovih šuma ima vrlo kompleksne, međusobno isprepletene uzroke.Od 2003. godine registrirana sunova jača sušenja, posebice u Lici i Gorskom kotaru (Diminić et al. 2011).Sličnapojava zbiva se u Bosni i Hercegovini i Sloveniji (Jakša 2005; Ušćuplić 2005). Prema podacima Službe za izvještajno prognozne poslove u šumarstvu (IPP, Hrvatski šumarski institut) od 2003. do 2008. godine u Hrvatskoj je posječena znatna količina sušaca jele, pri čemu je gotovo uvijek zabilježen jak napad jelovih potkornjaka (Pernek 2005; 2007; Pernek i sur. 2006). Prenamnoženje potkornjaka obično slijedi nakon jakog stresa, kao što je primjerice suša. U takvim uvjetima u šumi se nalazi veći broj fiziološko oslabljenih stabala na kojima će se potkornjaci prvo razviti. Kako je ponuda hraneveća nego uobičajenopotkornjacieksponencijalno povećavaju populaciju. Kada u konačnici razviju gradaciju počinju napadati zdrava stabla. Pojava sušenjajele otvorila je niz pitanja vezano uz uzroke, posebicekoliko je značenje jelovih krivozubih potkornjaka. Krivozubim jelovim potkornjacima smatraju se vrste iz rodaPityokteines(Coleoptera, Curculionidae, Scolytinae) poznate kao štetnici jele u palearktičkoj regiji (Pfeffer 1995). Dolaze, iako rjeđe, i na nekim drugim četinjačama kao što su smreka, ariš ili bor. U Hrvatskoj su poznate tri vrste ovog roda:P. curvidensGermar,P. spinidens Reitter i P. vorontzowi Jakobson (Pernek i sur. 2008a;Pfeffer1995). U kontekstu kompleksnosti uzroka sušenja jele u Hrvatskoj, istraživana je biologija jelovih potkornjaka (Pernek 2005), novi morfološki i molekularni markeri (Pernek i sur.2008b), temogućnost primjene feromona u praćenju populacije (Pernek i sur. 2006). Istraživana je i prisutnost gljiva plavila u hodnicima potkornjaka (Kirisits i sur.2009) te uloga potkornjaka i foretičkih grinja kao vektora patogena (Pernek et all.2008c).Također su istraživani prirodni neprijatelji, posebice patogeni (Pernek 2007; Pernek i sur. 2009) te populacijska dinamika jelovih potkornjaka (Podlaski i Borkowski, 2009). Prvi pokus ispitivanja feromonskih klopki za jelove potkornjake roda Pityokteines u Hrvatskoj postavljen je u 2004. godini kao dvogodišnji pokus. Rezultati tog istraživanja objavljeni su u raduPernek i sur. (2006) i korišteni su za nastavak istraživanja koje se provodilo od 2006. do 2010. godine. Rezultati tih istraživanja donose se u ovome radu. Iako se cilj ovogaistraživanja razlikuje od prethodnog, neki podaci iz 2004.i 2005. godine objedinjenisu radi objašnjavanjapopulacijske dinamike potkornjakaP. curvidens. Cilj ovoga rada je utvrditi koliki su utjecaj na sušenje jele na području Litorića imali potkornjaci rodaPityokteines, odnosno koliko populacija potkornjaka oscilira ovisno o pojavi sušaca u šu- mama. MATERIJALI I METODE RADA – Materials and methods Za istraživanje oscilacije populacije potkornjaka korištene suferomonske klopkei inkubacija zaražene kore u laboratoriju. Feromonske klopke postavljenesu na Litoriću (UŠPDelnice, ŠumarijaVrbovsko) u 2004. i 2005. godine na na tri stajališta na način opisano uPernek i sur. (2006). Pokus je nastavljen 2006. godine na dvjema stajali ® štima postavljenjem 10Thysohn klopki. Ista stajališta odabrana su kroz sve godine istraživanja. Dok su od 2004. do 2006. godine testirane klopke kao biotehnička i ekološki povoljnija metoda zaštite ili komonitoring sustav (Pernek i sur.2006), |
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 119 <-- 119 --> PDF |
M. Pernek, N. Lacković: ULOGAJELOVIH KRIVOZUBIH POTKORNJAKAU SUŠENJU JELE I MOGUĆNOSTI ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 114-121 117 Slika 2. Relativni ulov potkornjaka u feromonskim klopkama po mjesecima od 2007. do 2010. godine (u travnju i svibnju ulovljeno je 94 % od ukupnog ulova) Figure 2 Relative monthly bark beetle catches in pheromone traps between 2007 and 2010 (94 % of total catches was caught in April and May) Slika 3. Ulov potkornjaka u feromonskim klopkama po mjesecima od 2007. do 2010. godine Figure 3 Monthly bark beetle catches in pheromone traps between 2007 and 2010 Modifikacijom Theysohn klopke na način da je posudica začepljena spriječeno je oticanje tekućine. Kukci privučeni feromonom padaju u tekućinu iz koje nemaju mogućnost bijega. Rezultati pokazuju kako postoji značajna razlika u ulovima modificirane Theysohn klopke i ostalih dva sustava (Slika 4). |
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 120 <-- 120 --> PDF |
M. Pernek, N. Lacković: ULOGAJELOVIH KRIVOZUBIH POTKORNJAKAU SUŠENJU JELE I MOGUĆNOSTI ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 114-121 118 Slika4. Prosječni ulovi triju vrsti sustava klopki (TS-standardna Theysohn klopka;TM-modificiranaTheysohn klopka s posudicom s tekućinom; IPM-standardna IPM klopka) Figure 4 Average catches of three different trap systems (TS-standard Thaeysohn trap; TM-modified Theysohn trap; IPM- standard IPM trap) Tablica 1. Ukupni broj potkornjakaPityokteinespo dm 2 kore Table 1 Total amount of emerged Pityokteines spp.per dm2 of the bark Stablo broj PPK Vrsta potkornjaka Ukupno potkornjaka % potkornjaka po stablu N /dm 2 Tree No Bark beetle species Total of bark beetles % of bark beetle sper tree dm 2 > + >++ 1 50,6 P. spinidens 279 233 512 9 11,2 P. curvidens 20 35 55 10 2 52,6 P. spinidens 489 334 823 91 17,1 P. curvidens 48 30 78 9 Ukupno –Total 103,2 836 632 1468 14,2 RASPRAVA – Discussion Skraćenica: PPK – površina kore; N – broj jedinki potkornjaka Abbreviations: PPK – surface of the bark; N – number of bark beetle specimens Iz dijelova kore prebrojani su jelovi potkornjaci dviju vrsta(P. spinidensiP. curvidens), koje su senala- zile zajedno.Od višedijelova kore dvaju stabala izraču- nata je površina kore koja je iznosila ukupno 103,2 dm 2 (Tablica 1). Omjer spolova bio je oko 1:1, a prosječno je utvrđeno 14 potkornjaka po dm 2 kore (Tablica 1). Najveći ulovi potkornjaka u feromonskim klop- kamanađeni su između 2005. i 2007. godine, kada je u šumama jele posječeno najviše stabala u sani- tarnom sijeku.Većina tih stabala bila je napadnuta jelovim potkornjacima rodaPityokteines, stoga se oni mogu smatrati kao organizmi koji imaju vrlo značajnu ulogu u propadanju jele. Uvodno je na- glašeno kako je prenamnoženje potkornjaka po- sljedica jakog stresa, kada se u šumi nalazi veći broj fiziološko oslabljenih stabala. Na tim će se stablima potkornjaci kao sekundarni štetnici prvo razviti. Kako je ponuda hrane veća nego obično, potkornjaci eksponencijalno povećavaju popula- ciju i u konačnici razviju gradaciju, s ogromnim brojem jedinki koje napadaju zdrava stabla. Pot- kornjaci se tada ponašaju kao tipični primarni štet- nici. Upravo se tu krije njihova opasnost povezana s velikim biotičkim potencijalom. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 118 <-- 118 --> PDF |
M. Pernek, N. Lacković: ULOGAJELOVIH KRIVOZUBIH POTKORNJAKAU SUŠENJU JELE I MOGUĆNOSTI ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 114-121 od 2007. godine nadalje klopke su pri mijenjene isključivo za monitoring. Od 2007. godine ispitivana je razlika između standardne i modificirane klopke, a modifikacija klopki napravljena je na ® način da se posudicaThysohn klopke, u kojoj se love kukci, začepila silikonom te se onemogućila odvodnja. U takvu posudu se ulijevala tekućina (voda i deterdžent) koja se svaki tjedan, nakon pražnjenja i sakupljanja ulova, zamijenila. Ova modifikacija napravljena je na osnovi prijašnjegistraživanja, koje jepokazalo kako iz standardne klopke već uhvaćeni kukci u posudici uspiju pobjeći (Pernek i sur. 2006). Postavljene su 3 vrste sustava ®® klopki:standardna IPM, standardna Thysohn te ® modificiranaThysohn klopka. Pokus je postavljen u 5 ponavljanja sa po 3 različite klopke (ukupno15). Za potrebe istraživanjakorišten je feromonski pripravak Curviwit ® (Witasek, Feldkirchen, Austrija)kojega proizvođač deklarira kao semiokemikaliju, koja primamljuje jedinke jelovog krivouzubog potkornjaka P. curvidens. Aktivnu komponentu ovoga agregacijskog feromona čine REZULTATI U sedam godina istraživanja feromona i njihova primjena za monitoring jelovih potkornjaka jasno je vidljiva veza s količinom sušaca (Slika 1)(izvor za količinu sušaca: IPP, Hrvatski šumarski institut). Najveći prosječni broj jedinki P. curvidens po klopci nađen je između 2005. i 2007. godine, kada je u šumama jele posječeno najviše sušaca (Slika 1). Redovnim kontrolama na terenu potvrđeno je kako je većina sušaca bila napadnuta jelovim potkornjacima uglavnom iz rodaPityokteines. metilbutenol i ipsenol (2-metil-6-metlilen-2, 7-oktadien- 4-ol) koja količina isparivanja („ratio rate“) iznosi 1mg/danu pri 24°C. Godine 2007. i 2008. postavljeno je po 15 klopki, a 2009. i 2010. po 10 klopki. Klopke su pozicionirane na razmaku minimalno 15m od šume i između klopki, na dvjesto do tristo metara udaljenim stajalištima. Ulovi su se sa klopki sakupljalisvakih 7 dana počevši od početka travnja do kraja kolovoza, a mijenjali suse krajem lipnja. Uhvaćeni potkornjaci konzervirani su u etanolu (70 %) te su analizirani u laboratoriju. Kako bi se utvrdio biotički potencijal jelovih potkornjaka u proljeće 2006. godine sakupljani su dijelovi kore napadnutih jela, koji su inkubirani u laboratoriju u kontroliranim uvjetima (temperatura 22±2°C i odnosa dana : noći= 16:8). Prebrojani su i determinirani jelovi potkornjaci po vrsti i spolu. Na osnovi tih podataka računskim putem dobiven je potencijal širenja jelovih potkornjaka. – Results Rezultati, nadalje, jasno pokazuju kako je većina ulova (94%) nađena u travnju i svibnju (Slika 2, Slika3 ). Ulovi u svibnju 2008. godine razlikovali su se znatno od ostalih godina, jer su u relativnom omjeru bili visoki.Taj izuzetak, iako jednokratan, pokazao je kako klopke treba kontrolirati i u svibnju. Pityokteines curvidensm 3* 100 Slika 1. Veza između prosječnog broja ulova potkornjaka po feromonskoj klopci i sušaca jele Figure 1The relation between the mean number of bark beetle per pheromone trap and silver fir decline |
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 121 <-- 121 --> PDF |
M. Pernek, N. Lacković: ULOGAJELOVIH KRIVOZUBIH POTKORNJAKAU SUŠENJU JELE I MOGUĆNOSTI ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 114-121 Većina ulova u feromonskim klopkama (94 %) nalazi se svake godine u travnju i svibnju. Iz toga se može zaključiti,kakose zadovoljavajućaprocjena stanja populacije dobiva na način da se klopke postavljaju samo u travnju i svibnju, a ne kroz cijelu vegetacijsku sezonu, čime se troškovi monitoringa značajno smanjuju. Rezultati su pokazali kako postoji značajna razlika u ulovima modificiraneTheysohn klopke s jedne strane te standardneTheysohn i IPM klopke s druge strane. Kako bi ulovi u klopkama bili što veći, na terenu je potrebno zabrtviti otvore koje Theysohn klopka ima s donje strane.Veći ulovi daju veću sigurnost u praćenju stvarne populacije potkornjaka, što je korisno u godinama koje prethode gradaciji.To je vrlo značajno,budući da se monitoringom želi što bolje prognozirati progradacija i s tim u veziodrediti adekvatne mjere zaštite. Kako dvije vrste potkornjaka, P. spinidens i P. curvidens, zauzimaju istu nišu, nemoguće ih je promatrati odvojeno. Pityokteines curvidens je manje abundantna vrsta u našim prostorima, o čemu piše Kovačević (1956). Rezultati ovoga istraživanja potvrđuju taj podatak, jer je omjer broja potkornjaka u kori dvaju stabala smreke iznosio P. curvidens : P. spinidens = 1:9 (Tablica 1). Na osnovi dobivenog rezultata prosječnog broja pot 2 kornjaka po dm i omjera spolova koji je približno 1:1 (Tablica 1) te prosječno 50 jaja koje odlaže ženka svij triju vrsta vrsta roda Pityokteines (Maksymov 1950), možemo odrediti potencijal 2 potkornjaka. Od 7 ženki na dm u idućoj F1 generaciji očekujemo 350 potkornjaka. Od 175 iz F1 generacije novo nastalih ženki, u idućoj nastaje 8.750 potkornjaka,čijih 4.375 ženki odloži 218.750 jaja. To je u konačnici broj koji potencijalno očekujemo iduću vegetacijsku sezonuod potkornjaka iz kore 2 čija je površina iznosila 103 dm. Dobiveni broj ZAKLJUČAK 1. Postoji jasna veza između abundance štetnika i pojave sušaca jele, što je populacija potkornjaka brojnija, suši se veći broj stabala. Zbog toga se može zaključiti da jelovi potkornjaci imaju značajnu ulogu u sušenju jele; 2. Jelovi potkornjaci rodaPityokteinesimaju velik biotički potencijal, gdje i uz njihovu maksimalnu utvrđenu smrtnost od 70 %, jedno napadnuto stablo jele bez provođenja mjera zaštite ugrožava 56 stabala iduće godine; 3. Jelovi potkornjaci su u Hrvatskoju jelovim šu- mama imali jaku gradaciju između 2005. i 2007. godine, koja je počela u 2003. izavršila 2009. godine; 4. Pokusnim monitoringomprimjenom feromonskih klopki utvrđeno je kako broj ulovljenih je treba umanjitiza mortalitet za kojega je utvrđeno da je relativno visok i do 70%(Pernek2007). Dakle, velik dio jedinki potkornjaka ne završava svoj razvoj. Isto tako potkornjaci koji su uspjeli završiti svoj razvoj, kao imaga stradavaju od bolesti kojom su inficirani još unutar kore, te od različitih drugih antagonista, pri čemu su dodatni negativni abiotički čimbenici, kao npr. loši vremenski uvjeti,nedostatak hrane i slično, također vrlo važni. Kada bi ovaj obračun uz korekciju mortaliteta od 70% primijenili na terenu,onda bi 90-to godišnje stablo promjera40 cm imalo18.000 potkornjaka na 2 površini kore od 1.260 dm. Broj ženki koji bi završio razvoj iznosio bi 2.700, a one bi odložile 135.000 jaja. Nakon toga20.250 preživjelih ženki produciralo bi1.012.500 jedinki.Taj broj jedinki za 2 svoj razvoj trebaoko 70.000 dm kore, koliko otprilike ima56stabala 90-godišnjihjela. Dakle jedno potkornjacima napadnuto stablo ugrožava 50–60 stabala u idućoj godini, štopokazuje velik potencijal jelovih potkornjaka. Kako bi se što više smanjila ta opasnost treba u početku gradacijestriktnoprovoditi preventivno-sanitarne mjere,s ciljem redukcije populacije potkornjaka. Kada je gradacija u punom tijeku,mjere suzbijanja pokazuju slab uspjeh. Osnovni je razlog što su se potkornjaci već prenamnožili te gore opisani biotički potencijal dolazi posebno do izražaja. Drugi razlog je vezan uz skriven život većine razvojnih stadija potkornjaka pod korom, te njihova nedostupnost zaštitnim sredstvima.Zbog toga preventivnim mjeramatreba dati posebno značenjej. Osnovni koncept je zadržavanje populacije niskom, korištenjem mjera: stroge primjene šumske higijene, brz odvoz zaraženog materijala iz šume i eventualna primjena insekticida. Treba biti oprezan pri primjeni kemijskih sredstava,jer je njihova uporaba u šumama iz ekoloških razloga sve više upitna. – Conclusion dinki jelovih potkornjaka dobro indicira brojnostnapadnutih stabala; 5. Feromonske klopke glavninu ulova imaju u travnju i svibnju, te se za potrebe monitoringa trebaju postaviti samo u to vrijeme, a ne kroz čitavi vegetacijski period, čime se znatno snizuju troškovi, uz zadovoljavajuću procjenu stanja populacije. 6. Za potrebe monitoringa treba koristiti modificiranuTheysohn klopku, jer ona daje daleko najbolje rezultate ulova; 7. Istraživanja treba nastaviti kako bi se dobilo saznanje da li i kada feromonska klopka indicira predgradacijsko stanje jelovih potkornjaka. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 123 <-- 123 --> PDF |
M. Pernek, N. Lacković: ULOGAJELOVIH KRIVOZUBIH POTKORNJAKAU SUŠENJU JELE I MOGUĆNOSTI ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 114-121 Spaić, I., 1955: Problematika zaštite šuma u NR Hrvatskoj. Šumarski list 11–12: 440–468. Ugarković,D., I. Tikvić, Z.Seletković, 2011: Odnos stanišnih i strukturnih čimbenika prema odumiranju i ishrani stabala obične jele (Abies alba Mill.) u Gorskom kotaru (Correlation of Habitat and Structural Factors with Dieback and Nutrition of Silver Fir (Abies albaMill.) in Gorski Kotar).Croatian Journal of Forest Engineering 32(1): 57–71. Ušćuplić, M., M. Dautbašić, T. Treštić, T. Nišić, B.Jokanović, E.Selman, O.Mujezinović, 2005: Umiranje jele (Abies alba) u Bosni i Hercegovini. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo. SUMMARY: Silver fir is the most important coniferous species in Croatian forestry, but in the same time the most threatened whose strong decline occurs periodically.Recent decline in Croatia was registered in the year 2003, especially in Lika and Gorski Kotar, with strong attack of fir bark beetles.This beetle gradation is connected with the three known Pityokteines species in Croatia: P. curvidens, P. spinidensandP. vorontzowi.The aim of this work was to determine what impact bark beetles have on the decline of Silver fir.For this purpose pheromone traps were placed in Litoric (Gorski Kotarmiddle Croatia), for monitoring through the vegetation periods from 2004to 2010. In addition, in 2007the effectiveness of different trap systems was tested. The commonly used Theysohn trap with dry container was modified through locking the container so liquid that was previously put in it couldn’t efflux. A pheromone mixture named Curviwit ® was used which is used for individuals baiting of fir bark beetle species Pityokteines curvidens. The results during the seven year monitoring period show clearly visible connection between fir bark beetles and fir decline (Figure 1). The largest catches in pheromone traps were measured between 2005 and 2007,when the most injured trees were felled in the forests.Most catches, about 94 %, throughout the year of monitoring occur in April and May (Figure 2 and 3), which concludes that traps should be placed only in those months. The test results of dry versus wet traps show that more important catch is achieved by modifying Theysohn traps to wet traps (Figure 4). On the basis of calculating the abundance of bark beetles ofP. spinidens andP. curvidensin the trunk (Table 1) and the use of maximum mortality rates of 70 %, from previous studies biological potential of these insects was simulated. One infected 90 year old fir tree is directly threatening 50-60 trees in the next years.This result demonstrates the enormous potential of the silver fir bark beetle species. Because of the need to reduce the population of bark beetles, use of pheromone traps for monitoring should be considered as one action for effective preventive and sanitary measures in protection of forests. Key words:Pityokteines spinidens, P. curvidens, P. vorontzowi,Abies alba, pheromone traps |
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 122 <-- 122 --> PDF |
M. Pernek, N. Lacković: ULOGAJELOVIH KRIVOZUBIH POTKORNJAKAU SUŠENJU JELE I MOGUĆNOSTI ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 114-121 ZAHVALA – Acknowledgment Najveću hvalu dugujemo Matiji Pleše, koji je redovitim sakupljanjem ulova mnogo doprinijeo ovim istraživanjima. Svojom naglom i preranom smrću zadužio nas je da ustrajemo u naporima otkrivanja mjera zaštite jele. Također se zahvaljujemoBlaženki Ercegovac iz Hrvatskog šumarskog instituta na svekolikoj pomoći u laboratorijskim LITERATURA Androić, M.,1986: Uzroci umiranja šuma u nas i u svijetu. Jug. savj. o prim. pesticida, Zbornik radova: 9–18,Opatija. Batić, J., 1930: Sušenje jelovih i smrekovih šuma u Lici. Šumarski list : 345–347, Zagreb. Diminić,D., N.Potočić, A. Jazbec,M. Županić, 2011:Zaraženost bijelom imelom i status ishrane obične jele u Gorskom kotaru(Infestation of Common Mistletoe and Nutrition Status of Silver Fir in Gorski Kotar (Croatia)). Croatian Journal of Forest Engineering 32(1): 223–237. Harapin, M. 2001: Integralna zaštita jele. U: B. Prpić ( ur.): Obična jela u Hrvatskoj: 630–633. Jakša, J., 2005: Bark Beetles in Slovene Forests in the Period 1995-2004. UJMA19: 154–162. Kirisits, T., D. Diminic, B. Hrašovec, M. Pernek, B.Barić,2009: First report of Silver Fir blue staining fungi associated with Pityokteines spinidens. Croatian Journal of Forest Engineering 30(1): 51–57, Zagreb. Kovačević, Ž. 1956: Primijenjena entomologija: Šumski štetnici. Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb.Maksymov, J. 1950: Untersuchungen über den krummzähnigenWeißtannenborkenkäfer Ips curvidens Germ. während seiner Massenvermehrung 1947–49 in der Schweiz. Mitteilungen der schweizerischen Anstalt für das forstlicheVersuchswesen, 26, 2:499–584. Prpić, B., Z. Seletković, P. Jurjević, 2001: Sušenje jele i promjene “kemijske klime”, 299–312. U: B. Prpić (ur.): Obična jela u Hrvatskoj. Akademija šumarskih znanosti, pp. 879. Pernek, M. 2005:Prirodni neprijatelji jelovih potkornjaka roda Pityokteines (Coleoptera, Scolytidae) u Hrvatskoj s naglaskom na patogene, Disertaciija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Pernek, M., D. Matošević, B. Hrašovec, 2006: Istraživanje feromona i klopki za pro gnozu jelovog potkornjakaPityokteines curvidens Germar (Coleoptera, Scolytidae). obradama. Zahvaljujemo se Željku Kauzlariću, Mandici Dasović iBruni Devčiću,te svima ostalim kolegama iz Šumarija Vrbovsko i Vrhovine, koji su sudjelovali u terenskom dijelu rada. Ovoistraživanjefinancirale su “Hrvatske šume” d.o.o.u okviru projekta“Uloga potkornjaka u sadaš njem problemu sušenja jele u prebornim šumama”. – References Radovi-Sumarski-institut-Jastrebarsko. Izvanredno izdanje 9: 213–222, Jastrebarsko. Pernek, M.,2007: Utjecaj entomopatogene gljive Beauveria bassiana na mortalitet jelovih potkornjakaPityokteines spinidensiPityokteines curvidens. Radovi-Sumarski-institut- Jastrebarsko. 42(2): 143–153, Jastrebarsko. Pernek, M, D.N.Avtzis, B.Hrasovec, D.Diminic, R. Wegensteiner, C. Stauffer, A. Cognato, 2008a: Novel morphological and genetic markers for the discrimination of three European Pityokteines (Coleoptera: Curculionidae: Scolytinae) species.Periodicum biologorum 110, (4): 329–334. Pernek, M., D. Avtzis, B. Hrašovec, D. Diminić, R. Wegensteiner, C. Stauffer, A.I. Cognato, 2008b: Novel morfological and genetic markers for the discrimination of three European Pityokteines (Coleioptera: Curculionidae: Scolytinae) species. Periodicum biologorum 110(4): 329–334, Zagreb. Pernek, M., B. Hrašovec, D. Matošević, I. Pilaš, T. Kirisits, J.C. Moser, 2008c: Phoretic mites of three bark beetles (Pityokteines spp.) on Silver fir. Journal of Pest Science, 81(1): 35–42. Pernek, M., D. Matošević, B. Hrašovec, M. Kučinić, R. Wegensteiner,2009: Occurence of pathogens in outbreak populations of Pityokteinesspp. (Coleoptera, Curculionidae, Scolytinae) in silver fir forests. Journal of Pest Science 82(4): 343–349. PfefferA., 1995: Zentral- und westpaläarktische Borken- und Kernkäfer. Naturhistorisches Museum Basel. Podlaski, R.,A.Borkowski, 2009: Estimating stem infestation density ofPityokteinescurvidens( Germ.) on windfalls: a statistical approach. Journal of Pest Science 82(4): 357–365. Seletković, I., N. Potočić, 2004: Oštećenost šuma u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do 2003. godine. Šum. list 3–4: 137–148, Zagreb. |