DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 106 <-- 106 --> PDF |
A. P. B. Krpan, Ž. Tomašić, P. Bašić Palković :BIOPOTENCIJALAMORFE (Amorpha fruticosa L.) – DRUGA... Šumarski list – Posebni broj (2011), 103-113 Sj.Americi. Prirodno je rasprostranjena u istočnom i jugoistočnom dijelu SAD-a. U Europu je unesena 1724. godine, a u Hrvatskoj se pojavila početkom 20. stoljeća. Raste kao uspravni, šiboliki grm do 3 m vi- sine. Listovi su neparno perasto sastavljeni. Cvjetovi su raznospolni, entomogamni i skupljeni u uspravnim, vršnim klasovima. Cvjeta krajem proljeća i početkom ljeta. Plodovi su sitne, oko 1 cm duge bradavičaste mahune, koje sadrže po jednu sjemenku. Redovito i obilno plodonosi, a osim generativno obnavlja se i vegetativno izdancima iz korjena. Raste na neutralnim, slabo kiselim i slabo bazičnim tlima, a izbjegava ekstremno kisela i bazična tla. Heliofilna je ili hemiskiofitna vrsta. Najviše joj odgovaraju vlažna staništa te raste uz obale rijeka i potoka od kuda se širi vodom, posebno poplavnom (Idžojtić etal. 2009). Matić (2009) navodi da se o amorfi, za šumarstvo šte tnoj stranoj vrsti, koja je na našim prostorima nazoč na preko 120 godina, relativno malo pisalo u našim šuma r skim stručnim i znanstvenim glasilima. Sa šu marskog motrišta, kako navodi isti autor, amorfom su se bavili Ettinger (1889), Petračić (1938), Anić (1943), Spaić (1957), Glavaš (1990) i Anić (2001). Tom popisu dodajemo autore koji su s različitih aspekata is t ra živali amorfu kao Liović i Halambek (1988), Oršanić et al., (2006), Puljak (2005) te najnovije Matić (2009), Jovanović i Halilović (2009), Marosvölgyi etal. (2009), Vrbek iPilaš (2009) Liović (2009),Glavaš (2009),Krpan i Tomašić (2009),Kajba (2009),Poršinsky iRaguž (2009), BelčićiSučić(2009),Jurišićetal. (2009),Posarić i Bašić (2009), Nuspahić i Božić (2009), Lovrićetal. (2009),Novak-Agbabaetal. (2009), Zečić etal. (2009),Gradečki etal. (2009),Krpan iTijardović(2009) iGagić(2009). Poseban zamah istraživanju amorfe dat je 2008., kada je u Hrvatskom šumarskom institutu, Jastrebarsko, saživio projekt Biopotencijal i energetske značajke amorfe, za čiju je provedbu pod vodstvom prof. dr. sc. Ante P. B. Krpana oformljen tim šumarskih znanstvenika i operativnih stručnjaka različitih specijalnosti.Već iduće, 2009. godine, 12. ožujka, održan je u Zagrebu znanstveni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom Biološko-ekološke i energetske značajke amorfe (Amorpha fruticosaL.)u Hrvatskojna kojemu su prezentirana 22 rada o amorfi ili u svezi s amorfom. Scope of research PROBLEMATIKA – Širenje amorfe u Hrvatskoj – Spreading of Indigobush in Croatien U znanstvenim je krugovima prihvaćena tvrdnja da je amorfaunesena iz SjeverneAmerike u Europu 1724. Nejasan je točan datum unošenja u Hrvatsku kao i tijek njenog inicijalnog širenja. Petračić (1938) piše o amorfi kao opasnom korovu, koji ugrožava posavske šume. Ističe da se uzgaja uz željezničke pruge i nasipe kako zbog vezanja i učvršćivanja nasipa tako i iz dekorativnih razloga. Locira je uz željezničku prugu od Capraga doVinkovaca, a uz željezničke stanice Dubica i Jasenovac već tada stvara čiste grupe te prodire i na susjedne livade. Navodi da poplave raznose sjeme amorfe na veće udaljenosti. Općenito, rani zapisi upućuju na to da je ponajprije unešena kao vrtna ukrasna vrsta, a kasniji navode njenu uporabu za stabilizaciju pokosa nasipa željezničkih pruga (Krpan i Tomašić 2009). Širenje u šumske prostore panonske nizine, posebno u slivna područja naših nizinskih vodotoka, počinje oko 1900. Zahvaljujući biološkim svojstvima i prilagodbi ekološkim uvjetima narušenih ekosustava nizinskih poplavnih šuma, njezino je širenje vrlo intenzivno te je dobila epitet invazivne vrste. Kako navodi Matić (2009), amorfi ne odgovaraju suša staništa poplavnih šuma (šume na gredi) kao ni ekstremno vlažna (šume poljskog jasena). Danas se amorfa širi na staništa poplavnih šuma i to u poplavnu šumu hrasta lužnjaka i žutilovke (Genisto elatae-Quercetum roboris Ht. 1938), a posebno u subasocijacijama s drhtavim šašem (Genisto elatae-Quercetum roboriscaricetosum brizoidesHt. 1938) i s rastavljenim šašem (Genisto elatae- Quercetum roboris caricetosum remotae Ht. 1938). Prema sadašnjim spoznajama najčešća je u Posavini. Intenzivno pridolazi u nizinskim dijelovima UŠPZagreb, Sisak, Karlovac, Nova Gradiška iVinkovci. Javlja se vrlo intenzivno u svim nizinskim šumarijama na području UŠP Sisak, a najviše u šumarijama Sunja i Hrvatska Dubica.U UŠPZagreb su amorfom posebno zahvaćeni nizinski dijelovi šumarija Lipovljani, Kutina i Popovača.Amorfa se javlja u svim nizinskim šumama na području kojim gospodari UŠPNova Gradiška, zahvaćajući šumarije Jasenovac, Novska, Stara Gradiška i Nova Gradiška zapadno te Trnjani, Slavonski Brod, Oriovac i Nova Kapela istočno. Na području UŠPVinkovci amorfa se najviše javlja na području šumarija Mikanovci i Strizivojna. Problemi u nizinskim šumskim ekosustavima napučenim amorfom Problems in lowland Forest Ecosystems colonized by Indigobush Amorfa, posebno u Posavini, zauzima velike površine šumskoga tla od kojih su neke suvislo obrasle sprječavajući zasjenom svaku obnovu sastojina vrijednim autoktonim vrstama drva. Kao biljka svijetla, osvaja šumske terene nakon sječe stabala i gustim sklopom zasjenjuje i guši željeni pomladak. Zbog toga je ponijela epitet vrlo opasnog korova, jer znatno otežava i poskupljuje obnovu naših najvrijednijih nizinskih |