DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 10 <-- 10 --> PDF |
J. Medak: ŠUME PITOMOG KESTENAS PRASEĆIM ZELJEM (Aposeri foetidae-Castanetum sativae ... Šumarski list – Posebni broj CXXXV (2011), 5-24 200 do 400 m. Iako su snimci visinski prilično pravilno raspoređeni, treba napomenuti kako se snimci preko 500 m nadmorske visine nalaze na području Medvednice, Žumberka i Krndije, dakle ni na Zrinskoj, niti na Petrovoj gori. Rezultat je to vegetacijske inverzije, česte na strmim obroncima Zrinske gore, gdje bukove šume zauzimaju više-manje strme i zasjenjene padine, a kitnjakove dobro osvijetljene i tople, izložene grebene. Asocijacija Aposeri foetidae-Castanetum sativae zauzima najčešće sjeverne i istočne ekspozicije. Mezofilne kestenove šume rastu ponajprije na zaravnjenim do blago nagnutim terenima, preko 80 % snimaka dolazi na nagibima do 20°. Pedološkim istraživanjima na 7 profila utvrđeno je da zajednica raste na dubokom luvisolu, slabo do umjereno kiselom tlu, s ohričnim ili umbričnim humusnim horizontom. Luvisoli utvrđeni u ovom istraživanju ponajprije su vezani za kisele silikatne i silikatno-karbonatne supstrate. Florni sastav i građa zajednice Florni sastav i građa zajednice prikazani su u Fi tocenološkoj tablici I koja obuhvaća ukupno 20 snimaka s čitavog istraživanog područja kontinentalne Hrvatske. U sloju drveća uz kesten, najredovitije se pojavljuju bukva i obični grab koji u rijetkim, optimalnim situacijama gradi nuzgrednu etažu drveća ili višega grmlja. Često još dolazi i hrast kitnjak, no s manjom pokrovnošću i znatno manjim značenjem nego u acidofilnoj kestenovoj šumi (Medak 2009) i trešnja. U otvorenijim sastojinama često se sreće breza, a sporadično dolaze još klen, lipe (Tilia platyphyllos, T. cordata), brekinja i crni jasen. U optimalno razvijenim mješovitim sastojinama, gdje kesten svojim gustim, samostalnim sklopom ne zatvara potpuno sklop, sloj grmlja je dobro razvijen i obično pokriva više od pola površine. Uz kesten i bukvu, pojavnošću i pokrovnošću posebno se ističu vrste iz reda Fagetalia Pawl. 1928 i sveze Carpinion betuliIsll. 1932, lijeska (Corylus avellana), obični grab (Carpinus betulus), trešnja (Prunus avium), glog (Crataegus monogyna), klen (Acer campestre), ruža (Rosa arvensis) te hudika (Viburnum opulus). Druga su grupa vrste iz redaQuercetalia pubescentisBr.- Bl. (1931) 1932, koje uz kesten svojom prisutnošću daju termofilnu notu ovoj zajednici. Zanimljivo je često pojavljivanje crnog jasena (Fraxinus ornus), te kaline (Ligustrum vulgare) i brekinje (Sorbus torminalis), ali i crne hudike (Viburnum lantana). Sloj prizemnog rašća uglavnom je bujno razvijen, a čini ga mješavina mezofilnih vrsta redaFagetaliaiacidofilnih vrsta reda Quercetalia roboris-petraeae Tx. 1937. Redovito se sa značajnijom pokrovnošću pojavljuju tek vrsteRubus hirtusiPteridium aquilinum, koje ukazuju tek na narušenost stabilnosti zajednice. Značajne za asocijaciju i njene razlikovne vrste prema drugim šumama pitomog kestena su Aposeris foetida,Circea lutetiana i Galeopsis tetrahit, koje kao mezofilne i skiofilne dobro naglašavaju karakteristike asocijacije. Aposeris foetida je kod nas rasprostranjena i česta vrsta šumama hrasta kitnjaka i običnog graba te u bukovim i smrekovim šumama. Iako je rasprostranjena u širem području južne i istočne Europe, pripada u ilirske florne elemente.To je monotipska reliktna vrsta koju je Trinajstić (1995) svrstao u tzv. ilirikoidne florne elemente (zajedno sAremonia agrimonoidesiHacquetia epipactis). Kao diferencijalnu vrstu sveze ilirskih bukovih šumaAremonio-Fagion, koja se pojavljuje redovito zajedno s vrstama Aremonia agrimonoides, Cyclamen purpurascens i Cardamine eneaphyllos označavaju jeMarinčekiČarni(2007), dok ju Zupančič (1999) svrstava u vrstu razredaVaccinio-PiceeteaBr.- Bl. 1939. Od ostalih mezofilnih vrsta iz redaFagetaliai pripadajućih nižih sintaksonomskih jedinica, veću pokrovnost postiže na nekim snimcima jedino Epimedium alpinum, ali česte suPrimula vulgaris, Lamium orvala, Ruscus hypoglsum, Helleborus odorus, Knautia drymeia, Carex sylvatica, Viola reichenbachiana, Sanicula europaea, Symphytum tuberosum, Polygonatum multiflorum, Pulmonaria officinalis, Galium sylvaticum, Lonicera caprifolium, Aremonia agrimonoidesi mnoge druge. Od acidofilnih vrsta, koje su općenito slabo zastupljene u zajednici, češće dolaziGentiana asclepiadea, a rijetko Melampyrum pratense, Veronica officinalis, Hieracium racemosum, Luzula pilosai dr. Iz ove asocijacije potpuno izostaju izrazito acidofilne vrste poput borovnice (Vaccinium myrtillus) i vrijeska (Calluna vulgaris) te mahovine, koje su redovite u tipičnim acidofilnim kestenovim šumama (Medak 2009). Na većim nadmorskim visinama, na blagim i zarav njenim terenima javlja se povremeno jače učešće bukve i običnog graba u podstojnoj etaži. U takvim je sastojinama ponekad vrlo izražen proljetni aspekt s dominacijom šumarice (Anemone nemorosa), bradavičaste režuhe (Cardamine bulbifera) i mirisne broćike (Galium odoratum). Ove se šume, posebno u zreloj dobi, odlikuju ponajprije miješanom strukturom vrsta iz redaFagetalia sylvaticae,Quercetalia pubescentisiQuercetalia roboris-petraeae koja rezultira ponekad vrlo bogatim flornim sastavom u odnosu na acidofilne kestenove šume. |